Suvremeni dizajneri recikliraju otpadne materijale u upotrebljive i dobro izrađene predmete.

• Profesor arhitekture Taiji Miyasaka i inženjerski profesor Robert Richards iz Washingtona opisuju dva zidna sistema i princip oblaganja. Jedna metoda koristi rešetku papirnatih ubrusa koja se spaja na karton. Druga metoda koristi spojene plastične boce zbog krutosti. Za izolaciju se koriste plastične vrećice ili usitnjeni papir kojim se ovi okviri pune. Izvana su urolane stranice časopisa zalijepljene na kartonske ploče za pikselizirani izgled mozaika. Alternativno, pločice sastavljene od mješavine papirne celuloze, cementa i vode mogu se nanositi za vatrootpornu završnu obradu.

Ovi unutrašnji zidovi koji nisu nosivi su DIY („uradi sam“)  način retrofitiranja postojećih domova kako bi bili energetski učinkoviti, a stanari bi ih mogli napraviti u samo nekoliko sati. Također su fleksibilni i modularni.

Ono što je najvažnije, je činjenica da bi ovi sistemi mogli koštati samo 10 centi po kvadratnoj stopi (1ft² =0, 0929m²).

Smanjena potrošnja energije od strane stanovnika najamnih jedinica odmah će se isplatiti u smanjenim stakleničkim plinovima. Budući da će ovi zidovi nazvani „TrashWalls“ biti izgrađeni prvenstveno od materijala koji se lokalno skupljaju iz otpadnog toka, taj će pristup odvesti krute materijale namijenjene odlagalištima i reciklirati ih radi uštede energije.

• MetaComb – jedan od graditelja u rezidenciji u Autodesk BUILD Space-u u Bostonu – koristi patentirani postupak za recikliranje valovitog kartona u ukrasne i strukturne ploče. Karton je lameliran u velike blokove pomoću standardnih ljepila, izrezanih u određene oblike i prekrivene brtvenim polimerom. “Konfiguracija površine makro-saća, omogućuje materijalu da se ravnomjerno opterećuje u svim smjerovima i ravnomjerno širi i skuplja u vlažnim uslovima. MetaComb dekorativne ploče od smole su lagane i djelomično prozirne, budući da su stropne ćelije rebrastog kartona postavljene tako da omogućuju svjetlost.

• Profesori arhitekture, Meredith Miller i Thom Moran proučavaju plastiglomerate (materijali od kamena koji sadrži mješavine sedimentnih zrna i ostale prirodne ostatke, npr. drvo koji se drže zajedno sa stvrdnjavajućom taljenom plastikom) i njihov potencijal kao građevni materijali. Plastiglomerati su kruti kompozitni materijali izrađeni od mikroplastičnog materijala koji se kombinuju sa prirodnim agregatom, poput pijeska ili stijene. Gomila odbačene plastike čeka kao neiskorišteni novi materijal. Miller i Moran također su dobili AIA potporu za financiranje svojih istraživanja.  Trenutno koriste pekaru veličine frižidera koja je dovoljno velika da rotiraju plijesni. Novčani fond će im pomoći da istraže modularne stolarske sisteme jer je materijal nezgrapan za rezanje.

Materijal može imati mliječnu prozirnost, metalni sjaj ili neonsku boju. S grubom, mineralnom teksturom i svijetlim bojama, to je bizarni hibrid između geološkog sloja i igrališta u Targetu.

U bilo kojem zatvorenom sistemu (poput planete Zemlje), resursi su ograničeni, i uvijek se preuzimaju s nekog drugog mjesta. Glavna je razlika u tome što su ti resursi bili zakopani pod zemljom već milijunima godina ili su bili pohranjeni u praznoj tvornici samo nekoliko decenija. Za dizajnere kao što je Miller, zadatak je pronaći načine kako skratiti vrijeme ciklusa recikliranja.

m-Kvadrat