Tema održivosti šuma uključena je u nedavno doneseni Europski zeleni plan, a volja Europske Unije za poticanje ekološkog aktivizma u arhitekturi osnažena je inicijativom Novog europskog Bauhausa.
Šume i šumska zemljišta u Bosni i Hercegovini prostiru se na površini od 3 231 500 ha, odnosno na oko 63% ukupnog teritorija zemlje čime je Bosna i Hercegovina država s najvećim udjelom šume na Zapadnom Balkanu. Velika raznolikost šumskih vrsta rasprostranjena na 1 652 400 ha visokih šuma i 1 252 200 šuma panjača podijeljena je na šume u privatnom te državnom vlasništvu. Specifični ekološki uvjeti, povijesni razvoj vegetacije i antropogeni utjecaji uvjetuju izrazitu heterogenost biljnih zajednica, na što velik utjecaj ima i klimatska raznolikost. Drvna zaliha šuma u Bosni i Hercegovini omogućuje preduvjete za razvoj drvne industrije i snažnije korištenje lokalnog drva u građevini, ali za održivo korištenje šumskog dobra potrebno je poznavanje relevantnih znanstvenih podataka i globalnih ciljeva za uravnotežen i ekološki prihvatljiv razvitak šuma kao resursa.
Globalni i europski kontekst
Aktualizacija korištenja drva u gradnji tijekom prethodnih desetljeća proizašla je iz zahtjeva zamjene ekološki neprihvatljivih materijala obnovljivom prirodnom građom, time osiguravajući redukciju emisija stakleničkih plinova i održivo gospodarenje okolišem. Konferencija ministara za zaštitu europskih šuma, koja danas broji 46 članica među kojima je i Bosna i Hercegovina, odredila je 1993. niz ciljeva kao nastavak na smjernice donesene na Earth Summitu u Rio de Janeiru 1992. godine. Održivo upravljanje šumama, smanjenje količine otpada u drvnoj industriji, istraživanje biomase kao alternativnog izvora energije i upotreba drva kao materijala za konstrukciju samo su neki od zadanih ciljeva. Tema održivosti šuma uključena je u nedavno doneseni Europski zeleni plan, a volja Europske Unije za poticanje ekološkog aktivizma u arhitekturi osnažena je inicijativom Novog europskog Bauhausa.
Šume i efekt staklenika
Neka od istraživanja koja tematiziraju odnos između zahtjeva održivosti i aktivnosti sektora zgradarstva predlažu tezu da je količinu ugljičnog dioksida u atmosferi moguće regulirati uporabom drvenih konstrukcija u graditeljstvu. Drveće tijekom rasta apsorbira CO2 te istovremeno otpušta kisik procesom fotosinteze. Korištenje drva u gradnji odgađa oslobađanje ugljičnog dioksida pohranjenog u stablima do vremena prestanka uporabe i konačnog odlaganja ili spaljivanja. Francuski CNDB (Le Comité National pour le Développment du Bois) procijenio je kako po jednoj toni proizvedene drvene građe dolazi do redukcije atmosferskog CO2 u količini od 1.6 tone. Kada se uzme u obzir krajnje spaljivanje drva, može se govoriti o neutralnoj karbonskoj bilanci. Ipak, da bi taj proces bio istinski održiv, potrebno je pažljivo upravljanje šumskim dobrom. U tom kontekstu, šuma se može promatrati kao carbon sink, odnosno spremište ugljikovog dioksida, samo ako su zadovoljeni svi preduvjeti održivog menadžmenta šumom. U suprotnom, ona postaje još jedan emiter CO2 čestica i kreira dodatno opterećenje u smislu ubrzavanja efekta staklenika. Dakle, uporaba drva kao materijala u zgradarstvu izravno je povezana s održivim upravljanjem šumama te korištenjem koje podrazumijeva percepciju šumskog dobra kao ekonomskog i kulturnog resursa primarno, a kao alata za rješavanje problema globalnog zatopljenja sekundarno, odnosno u relaciji s navedenim okolnostima te preduvjetima.
Izvori:
- Forest Europe – Ministerial Conference on the Protection of Forest in Europe https://foresteurope.org/
- European Union – New European Bauhaus https://europa.eu/new-european-bauhaus/about-initiative_en
- Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu – Carbon Sinks and Sequestratiton https://unece.org/forests/carbon-sinks-and-sequestration
- Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH – šumarstvo http://www.mvteo.gov.ba/Content/Read/sumarstvo
