Kada projektujem enterijer prva i najbitnija stavka je uzeti u obzir specifične potrebe korisnika. Važno je da prostor bude funkcionalan i da pruža udobnost i zadovoljstvo korisnicima. Takođe, bitno je iskoristiti sve potencijale prostora na najbolji mogući način, dok se istovremeno pokušava “sakriti” njegove mane. Genijalnost naše profesije leži u sposobnosti da se prilagodimo svakom korisniku i prostoru, stvarajući jedinstvena i funkcionalna rješenja koja odražavaju individualne potrebe i estetske preference.

Intervju; Amila Terzić, arhitektica

Za početak nam recite nešto više o sebi i kada se i kako javila ljubav prema arhitekturi?

Kao arhitekta-dizajner enterijera koji vodi svoju privatnu praksu – studio za dizajn enterijera Control Space, mogu vam reći da je moja ljubav prema arhitekturi zapravo bila pomalo neobična. Naime, iako sam u srednjoj školi pohađala matematičko-informatički smjer i programirala, te su sve prilike bile da cu “kad narastem” biti programer ili stomatolog, obzirom da potičem iz “doktorske” porodice, odluka o mojoj karijeri je pala kad sam u 4. razredu srednje škole prisustvovala odbrani magistarskog rada arhitekture porodične prijateljice. Ta kombinacija genetike – s obzirom na to da mi je djed bio vodeći inženjer za Bosnu i Hercegovinu u bivšoj Jugoslaviji – i iskustva kroz mnogobrojnih adaptacija naših privatnih nekretnina tokom mog djetinjstva, stvorila je temelje za moju strast prema arhitekturi i dizajnu enterijera. Također, činjenica da imam i nekoliko arhitekata u široj porodici dodatno je uticala na moj odabir karijere, kao i podrška roditelja. Sve te različite faktore mogu zahvaliti za svoje usmjerenje prema ovom kreativnom i inspirativnom polju.

Kako ste se odlučili na ideju za Control Space i možete li nam reći nešto više o samom studiju?

Control Space je za mene postao stvarnost iz višegodišnjeg iskustva i rada u različitim područjima. Kao stručni saradnik na fakultetu, rad u različitim studijima za dizajn enterijera, kao i dugogodišnje iskustvo na njemačkom tržištu sa arhitektima poput Wernera Sobeka, s vremenom su doveli do prirodne evolucije ka osnivanju mog vlastitog studija za dizajn enterijera, Control Space. Control Space je primarno fokusiran na dizajn enterijera, ali u saradnji sa našim poslovnim partnerima, spremni smo odgovoriti na izazove različitih mjerila i tendencija. Naša firma teži proširenju usluga u budućnosti, kako na druga područja u arhitekturi, tako i na različita mjerila, kako bismo pružili sveobuhvatan i inovativan pristup dizajnu prostora.

Šta je Vama najvažnije u Vašem poslu?

Pa tu nema puno dileme, najvažnije je zadovoljstvo klijenata.

Koja je prva i najbitnija stavka kada projektujete neki enterijer?

Kada projektujem enterijer prva i najbitnija stavka je uzeti u obzir specifične potrebe korisnika. Važno je da prostor bude funkcionalan i da pruža udobnost i zadovoljstvo korisnicima. Takođe, bitno je iskoristiti sve potencijale prostora na najbolji mogući način, dok se istovremeno pokušava “sakriti” njegove mane. Genijalnost naše profesije leži u sposobnosti da se prilagodimo svakom korisniku i prostoru, stvarajući jedinstvena i funkcionalna rješenja koja odražavaju individualne potrebe i estetske preference.

Šta je prema Vašem mišljenju glavna odlika moderne arhitekture?

Po mom mišljenju, glavna odlika moderne arhitekture jeste sposobnost projektovanja sa vizijom budućnosti. Kada arhitekta projektuje prostor, kao što je na primjer zgrada, mora imati na umu da će taj prostor biti korišten decenijama u budućnosti. Stoga, ključni aspekt moderne arhitekture je anticipacija budućih promjena u društvu i načinima korištenja prostora, čak i 50 godina unaprijed. Arhitekta treba da bude predvidljiv i da stvori prostor koji će biti funkcionalan i relevantan u godinama koje dolaze, čime se stvara projekcija budućnosti kroz dizajn i konceptualizaciju prostora. Ova spremnost za promene i evoluciju prostora karakteristična je za modernu arhitekturu.

Kako vidite ulogu arhitekta u nekom projektu? Da li je arhitekt umjetnik, inženjer, menadžer?

Koliko treba znati o finansijama općenito, osim u dijelu posla koji podrazumijeva da morate biti unutar budžeta za pojedini projekt. Kada je u pitanju uloga arhitekte – dizajnera enterijera u poslu, smatram da arhitekta treba da kombinuje uloge umjetnika, inženjera i menadžera. Ovo može biti posebno izazovno u početnim fazama razvoja poslovanja. Pored toga što treba biti kreativan i tehnicki kompetentan, arhitekta takode treba da ima razumijevanje financija i menadžmenta kako bi efikasno vodio projekte i poslovanje studija za dizajn enterijera. Važno je napomenuti da ovi aspekti nisu jedinstveni samo za arhitekturu; mnogi poduzetnici se suočavaju sa sličnim izazovima. Ključno je znati kada je potrebno preuzeti kontrolu i kada delegirati odgovornost, kao i kome povjeriti određene zadatke. Prepoznavanje trenutka kada treba odustati od mikro-menadžmenta i povjeriti odgovornost drugima za određene aspekte poslovanja je ključno za uspjeh i rast poslovanja, kako u arhitekturi tako i uopšte.

Kakav je odnos arhitekta i investitora? Ograničavaju li investitori inspiraciju arhitekta? Koliko ste spremni na kompromise?

Kada je riječ o odnosu arhitekte – dizajnera enterijera i investitora u mom studiju za dizajn enterijera, pristupam poslu na način da je naš osnovni zadatak zadovoljiti zahtjeve i potrebe korisnika prostora, a sve to u okviru planiranog budžeta. Ponekad se dešava da investitori imaju nerealne zahtjeve ili njihove želje nisu u skladu sa raspoloživim budžetom, ali u takvim situacijama ključna je otvorena komunikacija. Smatram da je dio naše uloge i edukovati investitore o realnim mogućnostima i ograničenjima. U prošlosti sam imala situacije kada bih objasnila klijentima moguće disproporcije između zahteva, želja i budžeta, te bih predlagala ili smanjenje opsega projekta ili izmjene u budžetu. Ponekad mogu biti prisutne disproporcije ne samo u budžetu, već i u vremenskim rokovima. Moja politika je direktna i otvorena komunikacija sa klijentima kako bismo zajedno prevazišli sve izazove koje posao nosi. Nikada nisam pravila kompromise koji bi značili rad na nečemu što se kosi sa osnovnim postulatima struke, ali istovremeno sam svjesna da kroz dizajn ne ispunjavam samo svoje želje, već prvenstveno potrebe klijenata. Važno je da postoji jasna komunikacija od samog početka suradnje, što pomaže da se prevaziđu potencijalni problemi i nesporazumi. Moj dosljedan stav i transparentnost od samog početka suradnje često pomažu da izbjegnemo ozbiljnije probleme tokom projekta. Suradnja sa klijentima je ključna, jer kroz tu saradnju uspijevamo da pronađemo rješenja koja zadovoljavaju sve strane.

Gdje pronalazite inspiraciju u procesu razvijanja ideje za novi projekt?

U procesu razvijanja ideja za dizajn enterijera, pronalazim inspiraciju u željama klijenata, kako onima izraženim jasno i direktno, tako i onima koje su implicitne ili neizrečene. Osim toga, inspiraciju crpim i iz samog prostora sa kojim radim. Ograničavajući faktori koje sam prostor nametne takođe igraju ključnu ulogu u definiranju krajnjeg rješenja. Često se dešava da upravo iz tih ograničenja nastaju najkreativnija rješenja, jer me izazivaju da razmišljam van uobičajenih okvira. Kombinovanje klijentovih želja, implicitnih potreba i specifičnosti samog prostora omogućava mi da stvorimo jedinstvene i funkcionalne dizajne koji odražavaju identitet klijenta, ali se istovremeno uklapaju u okruženje i karakteristike samog prostora. To me inspiriše da tragam za inovativnim rješenjima koja će zadovoljiti sve aspekte projekta na najbolji mogući način.

Kako objašnjavate vezu između arhitekture i umjetnosti i kako Vam to pomaže u projektovanju?

Kao arhitekta shvatam vezu između arhitekture i umjetnosti kao duboko prožimanje između funkcionalnosti i estetike. Arhitektura nije samo stvar građevinskih konstrukcija, već predstavlja i oblikovanje prostora koji utiče na naša osjetila i emocije. U umjetnosti pronalazim inspiraciju za kreativna rješenja, jer umjetnost istražuje oblike, boje, teksture i prostor na način koji može širiti vidike i podstaći maštu. Pristupajući projektima sa umjetničke perspektive, mogu kreirati enterijere koji su ne samo funkcionalni, već i estetski privlačni i inspirativni. Poznavanje umjetnosti omogućava mi da pravilno balansiram između različitih stilova, elemenata dizajna i boja kako bih postigla željeni estetski izgled i atmosferu u prostoru. U projektovanju enterijera, umjetnost mi pomaže da razumijem kako oblik, boja i svjetlost utiču na percepciju prostora i kako ih mogu iskoristiti da stvorim optimalno okruženje za korisnike. Takođe, umjetnost me podstiče da istražujem nove ideje, interpretacije i inovativna rješenja kako bih svaki projekat učinila jedinstvenim i inspirativnim.

Koliko je danas mladim arhitektima lako ili teško da ostanu svoji? Kakva je situacija bila na početku Vaše karijere?

Za mlade arhitekte koji žele ostati svoji u današnjem svijetu, mogu reći da je to izazovno, ali izvodljivo. Važno je da ostanete vjerni svojoj estetici, stilu i vrijednostima dok izgrađujete svoju karijeru. Na početku moje karijere, situacija je bila slična – morala sam se nositi s pritiscima tržišta, očekivanjima klijenata i trendovima industrije. Poručila bih mladim kolegama da ulože u sebe svakog dana što više mogu. To uključuje nastavak obrazovanja, izgradnju mreže kontakata, sticanje različitih iskustava i angažovanje na različite načine. Važno je graditi svoj identitet korak po korak, ne preskačući proces i ne odustajući. Napredak u karijeri zahtijeva predanost, strpljenje i kontinuirani rad, a ne dolazi preko noći. Ako ostanete istrajni i posvećeni svojim ciljevima, sigurna sam da ćete uspjeti.

Nedavno ste radili projekat Plusminus, možete li nam reći malo više o projektu?

Završili smo projekt uređenja interijera za modni brend Plusminus sa sjedištem u Sarajevu, poznatom po kreiranju unikatnih odjevnih komada. Polja arhitekture, modnog, produkt  i grafičkog dizajna su povezana disciplina koja dijele zajedničke principe. Ovo je rezultiralo interijerom koji prenosi dosljedan narativ, ističući ključne odrednice i dodajući vrijednost kroz temeljitu analizu komada Ene Dujmović i njenih kolega. Sve suradnje su bile poput ljubavi na prvi pogled – ili kliknete ili ne. Ova uspješna, ali izazovna integracija uključivala je ispunjavanje jasnih potreba stalnih i povremenih korisnika prostora, te nastavak priče o brendu kroz konceptualizaciju dizajna interijera koji odražava karakter Plusminus studija. Ključ uspjeha leži u jednakom entuzijazmu, predanosti, disciplini i jasnoj komunikaciji među čitavim timom, uključujući izvodjace, građevinske inženjere i statičare.