Biti arhitekt projektant u svom privatnom uredu je najslobodniji posao koji kao arhitekt možete raditi i jedino je tako moguće izgraditi i zadržati osobni integritet i nezavisnost.

Ana Bosankić rođena je 23.05.1986. u Tuzli, gdje je završila osnovnu školu i Opću gimnaziju pri Katoličkom školskom centru Sv.Franjo 2004. godine, 2009. godine stekla zvanje Magistra arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Projektant je i partner u porodičnom arhitektonskom birou d.o.o. Novi dom u Tuzli od 2009. godine, projektant sa dugogodišnjim radnim iskustvom u projektiranju, inženjeringu i nadzoru nad izvođenjem radova. Projektirala je brojne sakralne, kulturne, stambene, poslovne i industrijske objekte, projekte rekonstrukcije zaštićenih nacionalnih spomenika, projekte memorijalne arhitekture te projekte vanjskih uređenja i enterijera. Prva je i glavna urednica web portala AABH i članica Upravnog odbora AABH u periodu od 2016.-2018. kada je volonterski radila kao pokretač i voditelj brojnih aktivnosti – web portal AABH, Škola AABH – edukativna predavanja za arhitekte, putujuća izložba Collegium artisticum i drugi događaji u mnogim gradovima BiH, formiranje baza kontakata arhitekata, pronalazak sponzora i donatora za rad organizacije, komunikacija sa članovima i aktivnim članovima, formiranje radnih grupa u drugim gradovima, PR i marketing, AABH te brojne druge volonterske aktivnosti. U JUMS Građevinsko-geodetskoj školi je radila kao profesor stručnih predmeta iz arhitektonske grupe predmeta za smjerove arhitektonski tehničar, zidar i keramičar. Kao student Master studija na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu bila je član stručnog uredništva magazina AGD Profi, pomagala prezentaciju na međunarodnom sajmu “Gradnja i obnova” 2009. i 2010. godine te je kroz suradnju sa glavnom urednicom arhitekticom Vilom Sutović stekla dragocjeno iskustvo i kontakte. Kao student Master studija na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu radila je dvije godine honorarno kao projektant saradnik na brojnim projektima Novog doma pod mentorstvom oca i osnivača d.o.o. Novi dom – arhitekte Jure Pranjića.

Ana Bosankić je arhitektica i suvlasnica u arhitektonskom uredu Novi dom u Tuzli koji potpisuje broje projekte. Novi dom nudi usluge projektiranja, inženjeringa i organiziranja građenja, kao i projektantski  i stručni nadzor nad izgradnjom. Ana je aktivno učestvovala i u radu Asocijacije arhitekata, a master studije na Arhitektonskom fakultetu završila je u Sarajevu. Danas uspješno balansira poslovne i privatne obaveze, a nama je to bio povod za razgovor. U narednim redovima otkrivamo više.

Intervju; arhitektica Ana Bosankić

Za početak, recite nam ko je Ana Bosankić?

Za mene je moje profesionalno zanimanje i zvanje magistrice arhitekture ne samo strukovno opredjeljenje nego uistinu životni poziv. Mislim da mnogi arhitekti na sličan način identificiraju svoju osobnost. Arhitektonska profilacija značajno utječe na formiranje samog identiteta, na kritičko promišljanje, način rješavanja i suočavanja s problemima, stav prema društvu i okruženju, a presudan je utjecaj na svakodnevne navike, način provođenja i radnog i slobodnog vremena jer su granice gotovo potpuno izbrisane.

Suvlasnica ste arhitektonskog ureda Novi dom u Tuzli. Recite nam više o uredu i vašem radu.

Arhitektonski ured d.o.o. Novi dom je osnovao moj otac arhitekt Juro Pranjić prije 27 godina. Novi dom nudi usluge projektiranja, inženjeringa i organiziranja građenja, kao i projektantski  i stručni nadzor nad izgradnjom. U svom dugogodišnjem radu realizirali smo brojne sakralne, kulturne, stambene, poslovne i industrijske objekte, projekte rekonstrukcije zaštićenih nacionalnih spomenika, projekte memorijalne arhitekture te projekte vanjskih uređenja i enterijera. Uključena sam u rad Novoga doma od sedmog razreda osnovne škole, a za vrijeme Master studija na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu honorarno sam radila kao projektant suradnik, a od 2009. sam projektant i suvlasnik.

Ko čini vaš tim?

Novi dom je obiteljski arhitektonski ured i srž tima je naša obitelj. Moj otac i osnivač Juro Pranjić sa svojim velikim iskustvom i raznolikim znanjima, sestra Lucija kao mlado i svježe pojačanje, majka Evica koja je također arhitektica i profesorica i naš je prvi revident i ja. Naš širi tim čine i svi naši suradnici na drugim fazama projekta s kojima imamo dugogodišnju suradnju, kako u fazi projektiranja, tako i kasnije u realizaciji i nadzoru nad izgradnjom. Posebno bih izdvojila našeg građevinskog inženjera Hasana Čamdžića koji je projektant konstrukcije svih naših objekata i suradnja sa njim definitivno ruši sintagmu da se arhitekti i građevinci ne razumiju. On za svaku našu arhitektonsku zamisao uspijeva pronaći statičko rješenje, a time imamo apsolutnu slobodu u projektiranju.

Otkud ljubav prema arhitekturi? Kad ste odlučili postati arhitektica?

Kako su moji roditelji arhitekti koji uistinu žive svoj poziv, ja sam odrasla u jednom potpuno arhitektonskom okruženju. Svakodnevno se razgovaralo o arhitekturi i novim projektima, moji roditelji cijeli svoj život grade i stvaraju, pa smo i mi već kao djeca bili uključeni u svaki novi obiteljski projekt i naše mišljenje je bilo važno. Vrlo rano sam naučila kritički promišljati o prostoru i vizualizirati i mijenjati svoje neposredno okruženje i to je ono što je ključno utjecalo i na ljubav prema arhitekturi. Arhitektura je za mene sloboda, sloboda stvaranja, izražavanja i moj način da ostavim trag u vremenu i prostoru. Biti arhitekt projektant u svom privatnom uredu je najslobodniji posao koji kao arhitekt možete raditi i jedino je tako moguće izgraditi i zadržati osobni integritet i neovisnost. To, naravno, sa sobom nosi mnoga odricanja i snažan osjećaj osobne odgovornosti, ali je zato i svaki uspjeh puno vrjedniji, jer je uistinu rezultat znanja i vrijednog rada.

Opišite nam vaš radni dan? Kako izgleda?

Moj radni ritam je raznolik i dinamičan, jer mi većinu naših projekata vodimo kroz sve faze izgradnje od idejnog projekta, preko glavnog projekta, pribavljanja odobrenja, inženjeringa i organizacije građenja, raspisivanja tendera, odabira izvođača, izrade ugovorne dokumentacije, nabavke i isporuke materijala i opreme, nadzora nad izgradnjom, opremanja i unutarnjih uređenja. Svaki taj segment posla je drugačiji, zanimljiv i važan za razumijevanje cijelog procesa gradnje i često je to terenski posao, tako da je svaki radni dan nova priča.

Gdje crpite inspiraciju?

Svaki novi projekt na mene djeluje inspirativno. Volim tu dinamiku našeg poziva, jer daje mogućnost uvijek na novi način odgovoriti na nove izazove vremena, na nove zahtjeve i potrebe društva, ali i na pojedinačne specifične uvjete investitora. Živimo u vremenu velikih promjena, a čitanje znakova vremena i oblikovanje prostora koji su kroničari tog vremena je samo po sebi inspirativan proces.

Inspiracija se onda rađa u tim transformacijama, ograničenjima i zahtjevima i za mene je to kao rješavanje zagonetke. Iako moram priznati da su i ugovoreni rokovi često podsticaj da inspiracija proradi i da se definira konačna varijanta, jer naš posao na slobodnom tržištu je ubrzan tako da rijetko imam dovoljno vremena propitati sve opcije koje mi dolaze kao ideje. Inspirirana sam i prirodnim materijalima, njihovim teksturama i oblicima u prirodi, zlatnim rezom, minimalizmom, umjetnošću općenito, arhetipskim formama, simbolima, naslijeđem i tradicijom.

Koji su projekti iza vas, a na kojima trenutno radite?

U proteklih 15 godina kako sam dio Novog doma realizirali smo brojne projekte različitih tipologija. Posebno bih istaknula arhitektonsko-urbanistički projekt centralnog Marijanskog svetišta Vrhbosanske nadbiskupije Kondžilo. To je kompleks od 4 objekta i trenutno je u završnoj fazi izgradnje. Zavjetna kapela koja je središte Svetišta je 2020. godine i dobila važnu internacionalnu arhitektonsku nagradu BigSEE u kategoriji javnih objekata, a odabrana je i u selekciju izložbe Collegium artisticum. Važno je napomenuti i druge projekte koji su u proteklim godinama odabrani u selekciju ove važne arhitektonske izložbe u organizaciji Asocijacije arhitekata BiH, u kategorijama realizacija, a to su: Kapela sv.Franje u Gornjem Vukšiću, Kompleks Provincijske uprave ŠSF na Bjelavama u Sarajevu i novi enterijer nacionalnog spomenika župne crkve u Brčkom. U završnoj fazi izgradnje je i naš veliki projekt Hrvatskog kulturnog centra u Tuzli, a cafe Zrno Soli koji se nalazi u sklopu tog kompleksa je prošle godine odabran u selekciju Balkanskog arhitektonskog bijenala kao jedan od samo 14 projekata koji su predstavljali BiH.

Trenutno radimo na više rezidencijalnih projekata, urbanih vila i objekata za odmor za privatne investitore. Kako smo djelovanje našeg ureda proširili i na Hrvatsku, otvorilo je se jedno novo tržište sa profiliranim klijentima koji uistinu traže posebnost i izvrsnost. Građevinska sezona u Zagrebu nam je već počela i do ljeta bismo trebali realizirati jedan takav projekt na Remetama, a trenutno završavamo dokumentaciju i dozvole za još tri individualna stambena objekta u blizini Tuzle, a početak radova je planiran u svibnju.

Upravo smo završili i jedan poseban projekt interijera stana od 140 m2, gdje je smo osim glavnog projekta interijera, organizirali i sve radove, nabavku i kupovinu namještaja, opreme i na kraju styling stana. U kontekstu našeg tranzicijskog društva pojam luksuza je poprimio groteskne karakteristike kiča i to u onoj njegovoj najbanalnijoj izvedbi kopije, plastike i loše kvalitete. Uz investitore koji imaju apsolutno povjerenje, zrele zahtjeve i konkretan budžet realizirali smo jedan otmjen i suptilan interijer, čije su glavne karakteristike prirodni materijali, teksture, vrhunska zanatska izvedba i izrada, posebno riješeni detalji i kurirana selekcija vrhunskog namještaja, time redefiniramo pojam luksuza.

Imate li planiranih projekata i radova?

Mi većinu svojih projekata pratimo kroz sve faze i na kraju vodimo i izgradnju i opremanje, svi su nam projekti duže vremena aktivni. Projekti za koje sada završavamo dokumentaciju u ovoj i u narednoj godini idu u fazu izgradnje. Posebno se radujem jednom vrhunskom projektu rezidencijalne vile od 700 m2 za investitore vrlo profiliranog i istančanog ukusa kako u arhitekturi tako i u umjetnosti. U planu imamo i projekte u Istri i Dalmaciji, ali uvijek radije govorim o realiziranim projektima jer jedno su lijepi renderi, a potpuno druga kategorija je realizirati objekt u svemu prema projektu.

Na koji projekat ste posebno ponosni?

Ponosna sam na sve projekte, jer svaki projekt je novi početak i nova mogućnost da se ostavi trag u vremenu ili unaprijedi kvaliteta života korisnika tih novih prostora. Iz svakog projekta sam nešto vrijedno naučila, iskoristila sam datu priliku, tako da mi je teško izdvojiti samo jedan. Najdraži mi je svakako projekt totalne rekonstrukcije i dogradnje našeg obiteljskog stambenog objekta i objekt ureda Novog doma, jer to su vrlo osobni projekti i rezultat su zajedničke ideje i cilja više inženjera koji čine našu obitelj. Ponosna sam na nas, jer smo koncept zajedničke / udružene gradnje, koji i sama propagiram, dokazali kao uspješan i ekonomičan.

Prema vašem mišljenju, kakva je arhitektura u BiH?

Arhitektura u BiH je svedena na male točkaste intervencije, mikrolokacije na kojima su se sklopile sve potrebne okolnosti da se realizira arhitektonski vrijedan projekt – stručan, predan i uporan arhitekt, investitor svjestan dodatne vrijednosti koju arhitektonski projekt donosi u bilo koju investiciju, ozbiljan budžet i vrhunski izvođači.

U BiH nemamo arhitektonsku kulturu, nedostaje sustavno obrazovanje i svo znanje o arhitekturi kao inženjerskoj disciplini ili o arhitektonski vrijednim objektima svodi se na gimnazijsko obrazovanje o pravcima u umjetnosti i često staje na historicizmu.

Vrlo malo se govori i o arhitektonskoj baštini u našoj zemlji i ona se ne promovira kao turistički atraktivna. Nemamo praksu, a niti zakone koji bi regulirali i uvjetovali postojanje stručnih arhitektonskih natječaja bar za javne investicije financirane iz budžetskog novca.

Otvoreni stručni arhitektonski natječaji sa nagradnim fondom su u našoj zemlji rijetki. Češći je slučaj da neovisne organizacije i privatni investitori organiziraju svoje pozivne arhitektonske natječaje jer shvaćaju važnost dobrog projekta. Novi dom je sudjelovao i pobijedio na više takvih natječaja za sakralne objekte i posebno smo ponosni na te projekte koji su rezultat poštene utakmice sa konkurencijom iz cijele regije.

Poseban problem je i sustavna interesna umreženost građevinske struke određenog dijela arhitekata s korumpiranom vlašću, što rezultira nepostojanjem zdrave tržišne konkurencije. Klijentelistička država i društvo koje ona stvara dovode do degradacije svega, pa tako i arhitekture jer se ne promovira i ne nagrađuje izvrsnost nego podobnost.

Za vrijeme aktivnog volonterskog angažmana u Asocijaciji arhitekata u razdoblju od 2016. – 2018. kada sam bila članica Upravnog odbora, osnivač i glavna urednica web portala AABH, organizirala sam brojne skupove i predavanja u svim gradovima BiH nastojeći animirati struku za konsolidaciju i zajedničko djelovanje sa ciljem afirmiranja položaja arhitekata, ali sada znam da je to bila utopistička ideja. Parcijalni interesi, politika nezamjeranja, indiferentnost i sujeta su u svim porama društva, pa tako i u našoj struci. Istaknuti pojedinci koji svojim položajem mogu i trebaju imati veći utjecaj na društvene promjene, ne osjećaju odgovornost da budu nositelji pozitivnih promjena jer im one ne pogoduju, nego ih čak sabotiraju.

Za kraj, imate li neku poruku za naše čitaoce?

Kako je vaš časopis najčitaniji časopis među arhitektima u BiH, čini mi se da bi ta poruka trebala biti usmjerena arhitektonskoj struci. Poručila bih kolegama da čuvamo svoj integritet i neovisnost, da zadržimo optimizam potreban za stvaranje nove dobre energije i da čuvamo slobodu poziva.

Imate li uzora u arhitekturi?

Imam brojne uzore među kolegicama i kolegama, od svakoga se nešto može naučiti. Kroz rad u AABH i na mnogim skupovima koje sam i ranije organizirala stekla sam širok krug prijatelja među arhitektima i njihov rad pratim i podupirem. Od velikih imena arhitekture čiji su objekti možda još uvijek daleko od razine naših projekata se također može učiti i od svakoga bih mogla izvući nešto što je ostavilo trag na moj projektantski stav. Moj glavni mentor i uzor u arhitekturi je moj otac i njegova širina promišljanja, znanje, sistematičnost, odgovornost prema poslu i zajednici, radna etika i ljubav prema arhitekturi i slobodi su postavili kriterije visoko, a tim putem i ja nastojim ići.