Ana je suvlasnica arhitektonskog ureda Novi dom u Tuzli koji potpisuje brojne projekte. Aktivno je učestvovala u radu Asocijacije arhitekata. Novi dom nudi usluge projektiranja, inženjeringa i organiziranja građenja, kao i projektantski i stručni nadzor nad izgradnjom. Iza njih je dugogodišnji rad u kojem su realizovali brojne objekte i projekte. Ana je rođena 23.05.1986. u Tuzli, gdje je završila osnovnu školu i Opću gimnaziju pri Katoličkom školskom centru Sv. Franjo 2004. godine, a 2009. godine stekla zvanje Magistra arhitekture na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu.

Otkud ljubav prema arhitekturi? Kad ste odlučili postati arhitektica?

Kako su moji roditelji arhitekti koji uistinu žive svoj poziv, ja sam odrasla u jednom potpuno arhitektonskom okruženju. Svakodnevno se razgovaralo o arhitekturi i novim projektima, moji roditelji cijeli svoj život grade i stvaraju, pa smo i mi već kao djeca bili uključeni u svaki novi obiteljski projekt i naše mišljenje je bilo važno. Vrlo rano sam naučila kritički promišljati o prostoru i vizualizirati i mijenjati svoje neposredno okruženje i to je ono što je ključno utjecalo i na ljubav prema arhitekturi. Arhitektura je za mene sloboda, sloboda stvaranja, izražavanja i moj način da ostavim trag u vremenu i prostoru. Biti arhitekt projektant u svom privatnom uredu je najslobodniji posao koji kao arhitekt možete raditi i jedino je tako moguće izgraditi i zadržati osobni integritet i neovisnost. To, naravno, sa sobom nosi mnoga odricanja i snažan osjećaj osobne odgovornosti, ali je zato i svaki uspjeh puno vrijedniji, jer je uistinu rezultat znanja i vrijednog rada.

Imate li uzora u arhitekturi?

Imam brojne uzore među kolegicama i kolegama, od svakoga se nešto može naučiti. Kroz rad u AABH i na mnogim skupovima koje sam i ranije organizirala stekla sam širok krug prijatelja među arhitektima i njihov rad pratim i podupirem. Od velikih imena arhitekture čiji su objekti možda još uvijek daleko od razine naših projekata se također može učiti i od svakoga bih mogla izvući nešto što je ostavilo trag na moj projektantski stav.

Moj glavni mentor i uzor u arhitekturi je moj otac i njegova širina promišljanja, znanje, sistematičnost, odgovornost prema poslu i zajednici, radna etika i ljubav prema arhitekturi i slobodi su postavili kriterije visoko, a tim putem i ja nastojim ići.

Za kraj, imate li neku poruku za naše čitaoce?

Kako je vaš časopis najčitaniji časopis među arhitektima u BiH, čini mi se da bi ta poruka trebala biti usmjerena arhitektonskoj struci. Poručila bih kolegama da čuvamo svoj integritet i neovisnost, da zadržimo optimizam potreban za stvaranje nove dobre energije i da čuvamo slobodu poziva.