Svaki arhitekt, osim svog stručnog znanja i konstatnog usavršavanja, treba imati široku opću kulturu, odlične sposobnosti osluškivanja klijenta i vječnu znatiželju.

Ana Miše rođena je u Splitu, odrastala u Trogiru gdje je završila osnovnu školu i opću gimnaziju. Odlazak u Zagreb je definiran upisom na Arhitektonski fakultet na kojem kao student i radi. Nakon završenog studija, ostaje u Zagrebu gdje prolazi kroz nekoliko arhitektonskih ureda od kojih bi izdvojila Studio Ante Murales (arh. Ante Nikša Bilić), te njirić plus arhitekti (prof. Hrvoje Njirić). 2019 godine osniva vlastiti arhitektonski studio MISHE koji stavlja naglasak na arhitekturu enterijera. Dobitnica je nekoliko javnih i pozivnih arhitektonsko-enterijerskih konkursa. Za naš portal govori o ljubavi prema arhitekturi, uzorima, ali i o tome gdje se vidi za 10 godina.

Za početak, recite nam nešto više o sebi?

Diplomirala sam na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, u klasi prof.emer. Lenka Pleštine kod kojeg sam i radila tokom studija. Radno iskustvo na različitim projektima i tipologijama stječem u nekoliko arhitektonskih ureda. Paralelno s radom u arhitektonskim uredima, djelujem i kao samostalni arhitekt interijerist, s nekoliko desetaka samostalnih projekata. Od 2019.godine radim u vlastitom arhitektonskom uredu MISHE te se bavim okosnicom arhitekture – projektiranjem, s naglaskom na arhitekturu interijera. Interijeri koje projektiram različitih su namjena; od stambenih, uredskih i muzejskih, do turističkih, sportskih i nautičkih. Uspješno sudjelujem na arhitektonsko-interijerskim natječajima.

Otkud ljubav prema arhitekturi?

Ljubav prema arhitekturi datira još iz prošlog tisućljeća, iz mojih ranih školskih dana. Velik broj sjećanja iz djetinjstva su vezana uz crtanje i slikanje, a kada se tome pridružio predmet tehnička kultura u kojem sam se prvi put susrela s različitim nacrtima – jasno se posložila vizija profesije kojom se želim baviti. Tada sam i saznala da sam ja 5.generacija u obitelji koja je na neki način vezana za arhitekturu. Iako nisam odrastala okružena arhitektonskim nacrtima, zanimljivo je koliko obiteljsko nasljeđe može utjecati na čovjekov put.

Kako je krenula vaša priča u svijet arhitekture?

Rekla bi da je moja priča u svijet arhitekture krenula vrlo standardno. Pripremala sam se za željeni fakultet, upisala ga i stekla diplomu. Radom na fakultetu i u zaista različitim uredima gdje sam prošla sve segmente arhitekture, osjetila sam što mi najbolje odgovara. Tek tada kada sam se osjećala spremnom za sljedeći korak, otvorila sam svoj ured.

Gdje radite trenutno?

Trenutno radim u arhitektonskom uredu MISHE kojeg odnedavno dijelim s ekonomisticom Marijanom Božičković koja je zadužena za poslovanje ureda, dok se ja bavim kreativnim dijelom našeg posla.

Na kojim projektima trenutno radite, a koji su u pripremi?

Trenutno radimo na nekoliko poslovnih, turističkih i rezidencijalnih projekata, a u pripremi su multidisciplinarni galerijski prostori.

Šta je prema vašem mišljenju najvažnije da posjeduje svaki arhitekta?

Svaki arhitekt, osim svog stručnog znanja i konstantnog usavršavanja, treba imati široku opću kulturu, odlične sposobnosti osluškivanja klijenta i vječnu znatiželju.

Ko su vam uzori u arhitekturi?

Od domaćih uzora bih istakla Idisa Turata i Vedranu Ergić u interijerskom dijelu, dok u samoj arhitekturi su to Hrvoje Njirić i 3lhd. Lista stranih uzora je preduga.

Gdje se vidite za 10 godina?

Smatram da ću za 10 godina i dalje raditi isti posao s istim zanosom kao i dosad, s nadom da će klijenti imati još više hrabrosti izaći iz svoje zone komfora, te na takav način mi dopustiti da zajedno pomičemo granice u arhitekturi interijera.

Imate li poruku za naše čitaoce?

Strast i upornost – najvažnije dvije stvari u bilo kojem zanimanju, pa tako i u arhitekturi.