Novim konceptom mosta, postojeći most dobija novi arhitektonski izraz nadogradnjom čeličnog konstruktivnog sklopa, elipsastom čeličnom kolonadom koja je po cijelom obimu zaogrnuta transparentnim plaštom od žičanog fasadnog pletiva u nehrđajućem čeliku silver boje visokog sjaja.

Autor: Zdenko Dragičević, dipl.ing.arh.

Biografija: Zdenko Dragičević, dipl.ing.arh., rođen je 2. maja 1959. godine u Banjaluci. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu 1983. godine, nakon čega je položio stručni ispit u Zagrebu. Tokom svoje bogate karijere, koja traje već 38 godina, Dragičević je stekao značajno iskustvo u projektovanju, nadzoru i konsaltingu u arhitektonsko-građevinskoj oblasti. Njegov rad je prepoznat kroz osvajanje četiri nagrade na javnim konkursima, uključujući tri prve nagrade i jednu drugu, te je također učestvovao i na međunarodnom arhitektonskom bijenalu  arhitekture u Beogradu. Njegova referentna lista obuhvata projekte kao što su Gradski most u Tesliću, Sportska dvorana, Kulturni centar u Gradišci kao i mnoge druge projekte. Zdenko trenutno živi i radi u Gradišci, gdje vodi vlastiti projektni biro.

Lokacija – analiza postojećeg stanja

Postojeći gradski most u Tesliću koji je predmet konkursnog idejnog projekta je funkcionalno i fizički dotrajao, te je potrebno isti u potpunosti konstruktivno rekonstruisati u dijelu postojećih nosača, te armirano – betonskih stubova koji ostaju kao noseći elementi i vizuelno osmisliti novu siluetu mosta iznad njih. Postojeće okruženje u s kojim most  korespondira je relativno gusto naseljeno sa postojećim individualnim  i objektima kolektivnog stanovanja, te sa priobaljem rijeke Velika Usora koje je na svojoj lijevoj obali dijelom nedefinisano i neuređeno. Desna obala je najvećim dijelom definisana Omladinskom ulicom sa zatravnjenim uskim priobalnim pojasom. Pojas oko mosta svojom lijevom stranom je predmet dijela uređenja ovog idejnog projekta.

Sadržaj i obrazloženje koncepta idejnog rješenja mosta i dijela urbanističkog uređenja uz most priobalja rijeke Velika Usora

Novim konceptom mosta, postojeći most dobija novi arhitektonski izraz nadogradnjom čeličnog konstruktivnog sklopa, elipsastom čeličnom kolonadom koja je po cijelom obimu zaogrnuta transparentnim plaštom od žičanog fasadnog pletiva u nehrđajućem čeliku silver boje visokog sjaja. Nosiva elipsasta kolonada dominira u svojoj *crvenoj ferari* boji, te svojom prozirnom opnom u ukupnim dojmom postaje novi reper na najvidljivijem mjestu ovog okruženja. Svako godišnje doba na ovom mostu ima svoju ekspresiju. Zimi je to čipka od inja rasuta po cijelom obimu opne od žičanog pletiva koja se sagledava iz daljine kao meka prozračna i ovalna struktura koja spaja dvije obale a stupajući na most iznutra, to je zasvođena čarolija od inja. Ljeti i u proljeće je to prozračno zasjenjen prostor od jakog sunca, na kojem se cijelom dužinom sagledava rijeka Velika Usora uzvodno i nizvodno. Odmah iznad sredine riječnog korita se u oba pravca uzvodno i nizvodno u produžetku trotoara isturaju izvan korpusa mosta, pješačka odmorišta-platforme, vidikovca, gdje se šetač može zadržati, fotografisati, pogledom obuhvatiti niževodno slap i sagledati rijeku i okruženje u svoj svojoj ekspresiji.

Osim što funkcionalno i saobraćajno spaja dva dijela grada, most je svojevrsni reper kojim se ne prelazi samo rijeka, nego je i predmet kraćeg pješačkog zadržavanja zbog svog ukupnog ambijentalnog dojma. Elipsasta nosiva čelična kolonada je ujedno po svom cijelom unutrašnjem obimu nosač LED kontinuirane rasvjete na svakom nosaču. Noću, osim osnovne funkcije rasvjete, naglašava arhitektonsku strukturu elipsastih konstruktivnih elemenata, spaja a ne razdvaja sve vizuelne elemente mosta te se most iz daljine sagledava kao svijetla, meka mrežasta opna iznad rijeke i novi reper Teslića.

Urbanistički koncept dijela obale je u bližem okruženju mosta, tamo gdje postoji prostor koji bi obezbjedio pješački i biciklistički sadržaj a to je dio lijeve obale uzvodno,  gdje je trenutno zatravnjen blago nagnut dio platoa obale. U tom mikro prostoru platoa najbližem mostu je formirano odmorište-amfiteatar u nagibu za kratak predah, odmor, druženje. Do njega se dolazi pješačko-biciklističkom stazom koja sa postojeće saobraćajnice na početku mosta zavija ispod korpusa mosta, dolazi do odmorišta – amfiteatra i dalje po mogućnosti nastavlja uzvodno uz obalu rijeke.

Ovaj dio terena koji je vezan uz sami most je ujedno silazak na rijeku, predah i odmorište, rekreativni biciklistički i pješački prostor te prostor sa kojeg se sagledava most u svoj svojoj ukupnosti. Samo sagledavanje kompletnog priobalja rijeke bi moralo biti predmetom posebnog urbanističkog tretmana u budućnosti u cilju cjelovitog rješavanja ovog prostora. Ovim idejnim konceptom je naznačen početak dešavanja u ovom smislu kako ga autor vidi u samom okruženju mosta.

Konstrukcija

Konstrukcija mosta je gredna armirano betonska, postojeća. Preporuka bi bila da kompletan gredni stroj bude zamjenjen novim ako se pokaže da je postojeća statički nefunkcionalna ili da postojeća silueta ako su statički parametri dostatni nadogradnjama poprimi siluetu kao iz ovog konkursnog rješenja.Vizuelna nadogradnja je čelični elipsasti okvir, povezan po dužini čeličnim kutijastim gredama oko koje je zategnuta žičana opna od nehrđajućeg čelika u obliku romba po cijelom obimu. Sama konstrukcija je ujedno u kompletu i funkcionalno arhitektonski izraz. Most je po projektnom zadatku sa dvije saobraćajne trake ukupne širine  7 m i trotoarima s obje strane sa po 1,5 m, ukupne saobraćajne širine korpusa 10 m i dužine mosta 50 m. Sama nadogradnja i struktura mosta je funkcionalna lako izvediva i efektna u završnici.