Ljudi misle da će nakon što ostvare svoj zamišljeni cilj biti zadovoljni i da će reći to je to, sada mogu biti sretan. Uvijek će biti neki novi cilj ispred nas i zato uživajmo u procesu dok traje.

Armin Mešić, projektni biro Fo4a

S obzirom na to da imamo odličnu saradnju sa arhitektom Armin Mešićem i timom iz projektnog studija Fo4a, u narednim redovima predstavljamo detaljnije ljubav prema arhitekturi ovog mladog arhitekte. Imali smo priliku i ranije razgovarati, ali ovaj intervju posvećujemo arhitektama, arhitekturi kao najljepšoj profesiji, kako nam Armin kaže, edukaciji, uzorima… Uživajte.

Za početak, predstavite nam kratko Vaš biro i tim?

Studio Fo4a Arhitektura je osnovan 2016 godine  i od početka sam bio jedini u uredu.

Od nedavno u studiju se nalaze i izvrsni mladi arhitekta Amir Bašić koji je donio osvježenje i unaprijedio efikasnost i brzinu, te mlada, talentovana i perspektivna studentica arhitekture Maida Štulanović. Još uvijek funkcionišemo i sarađujemo sa vanjskim saradnicima i imamo tendenciju povećanja broja zaposlenih.

Kada se kod Vas rodila ljubav prema arhitekturi? Recite nam kako je sve počelo?

Prvo je bila ljubav prema crtanju, od likova iz crtanih filmova do pokušaja crtanja stripova. Lego kocke lego su bile druga ljubav i uvijek interesantne u djetinjstvu. Vjerujem i da je dio odrastanja u manjem gradu kao što je Tešanj, a kasnije i malo mjesto Tešanjka odigralo veliku ulogu, jer se gradilo mnogo manjih objekata. Imao sam mogućnost i da uživo vidim kako izgledaju građevinski materijali i da ih dodirnem. Vjerujem da “mješalicu” mnogi nisu vidjeli uživo :).

Zgrada Arhitektonskog fakulteta i ljudi koji se nalaze u istoj su bili ključni pri mom odabiru  Pri odlasku na upis Fakulteta sporta u Sarajevu, svratio sam spontano u objekat Arhitektonskog fakulteta i tu i ostao. Nekolicina starih prijatelja je bila tu i to je bilo presudno. Studij i ljudi na AF je nešto čega se rado sjećam. Ovom prilikom bih pozdravio sve kolege od srca.

Šta je za Vas dobar arhitekta?

Arhitekta je psiholog i menadžer i prijatelj i savjetnik. Dobar arhitekt mora da udovolji klijentu, a ujedno da ne izgubi svoj identitet i smisao. Na arhitekte se često gleda kao na neshvaćene poluumjetnike i dug je put do pozicije koju samo nekolicina dosegne.

Ko vam je uzor od domaćih, a ko od stranih arhitekata i zbog čega?

Tokom studija sam najviše naučio od gospodina i arhitekta Seada Gološa koji je nažalost prerano napustio ovaj svijet u toku pandemije Covid 2021 godine. Mislim da nisam jedini ako kažem da nam jako nedostaje.

Nemam uzora u arhitekturi, ali naravno da pratim šta rade domaće i strane kolege. Odlične stvari se događaju u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru i ostatku države. Naša arhitektonska scena tek treba da pokaže šta može i zna i za to nam trebaju kvalitetni ljudi u svim sferama društva. Vjerujem da ćemo u skorije vrijeme uhvatiti korak i sa susjednim zemljama.

Šta je najvažnije u poslu kojim se Vi bavite?

Sve je najvažnije. Ljudi vas angažuju, jer im se dopadaju vaše reference, nakon toga ide prvi sastanak gdje se stvori ili ne krug povjerenja. Ovo se odnosi na usku saradnju sa klijentima kojima radimo lične stvari kao što su stanovi, kuće i slično. Kvalitetna komunikacija i pozitivna energija rezultiraju i pozitivnom ishodu – u našem slučaju je to sretan klijent. Nisam siguran da su ovo najvažnije stvari, ali trenutno su mi važne. Na kraju krajeva projekat treba da izgleda dobro u svim fazama – od ideje do izvedbe.

Koji biste projekat izdvojili kao poseban projekat koji Vam je ostao u sjećanju?

Interesantni projekti koje ne moraju biti tako veliki kvadraturom, ali nas vežu za događaje i ljude. Na nekim projektima upoznajemo ljude koji nam postaju i ostaju odlični prijatelji. Teško mi je pobrojati sve, naveo bih – “Summer house in Jelah” koja nam je donijela prvu internacionalnu nagradu, “Golden monkey” apartment u Dubrovniku sa sjajnim pogledom na more, “Wintershelter” koji ima personalnu priču, “Secret Garden” stan u Sarajevu intenzivan i nezaboravan projekat, tu su i “Clouds” apartmani na Stradunu u Dubrovniku gdje smo proveli mnogo vremena družeći se i radeći. Interesantno je da je u ovom apartmanu spavala muzička legenda Tom Jones tokom svojih nastupa u Dubrovniku. Nekako vežem ljude za projekte, a ne obrnuto tako da to ostaje sa mnom.

Kakvi su projekti najzahtjevniji?

Možda pitanje treba da glasi: “ Koji su investitori najzahtjevniji”. Čini mi se nakon ovog vremena da je lakše raditi veće projekte od manjih. Veći projekti su definitivno unosniji i uključenost većeg broja inženjera olakšava rad na istom.

Arhitekta_Armin1 (1)

Arhitekta_Armin1 (2)

Arhitekta_Armin1 (3)

Arhitekta_Armin1 (4)

Arhitekta_Armin1 (5)

Arhitekta_Armin1 (1)

Ipak moja ljubav su manji, personalni projekti. Ne znam do kada će to trajati i kada ću da promijenim mišljenje, ali i dalje radimo na manjim stanovima i manjim prostorima. Upravo smo na interesantnoj lokaciji na otoku Mljet u susjednoj Hrvatskoj sa izazovnim manjim projektom.

Na čeku trenutno radite, a šta imate u planu?

Plivamo kako rijeka teče. Radimo nekoliko privatnih objekata za izuzetne klijente. Pripremamo uskoro i završetak radova na Restoranu Barolo koji će se otvoriti u Jelahu za koji imam velika očekivanja. Nekoliko većih projekata je u pregovorima i ostvarujemo dobre kontakte sa inozemstvom.

Prema Vašem mišljenju, kakva je arhitektura danas u BiH? Šta bi se tu moglo unaprijediti i poboljšati?

Moramo početi od početka. Smišljeno planiranje gradova, regulacionog plana i optimiranje infrastrukture. Upravo sam se vratio iz šetnje jednim Sarajevskim naseljem i mislim da moramo počistiti ulice, urediti zelene površine, popločanja. Kvalitetna arhitektura treba da posjeduje i kontekst. Mi to nemamo. Objekat u prirodi izgleda atraktivno, jer priroda je sama lijepa po sebi. Možda dobar primjer je pozicija vikendice “Vipend” koju smo projektovali nadomak Jelaha i Teslića. Objekat koji ima bazičan izgled na čeličnim štapovima u krošnjama drveća sa fenomenalnim pogledom na okolinu koju čini nedirnuta priroda. To se odnosi i na gradove i na sam ambijent u kojem se nalazimo bili mi unutra ili vani.

Koliko je bitna stalna edukacija i da li je to za arhitektu najvažnije?

Danas je mnogo lakše biti u trendu nego prije 20-tak godina. Dostupnost informacija i mogućnost završavanja dijela obrazovanja iz svog stana ili kuće je u mnogo čemu doprinijela globalizaciji i jednom jasnom uvidu u trendove u arhitekturi.

Prije pandemije smo mnogo više putovali i posjećivali sajmove iz oblasti arhitekture što je jako bitno za jednog arhitektu.

Šta biste poručili mladim snagama koji tek treba da postanu arhitekti?

“Enjoy the process”. Ljudi misle da će nakon što ostvare svoj zamišljeni cilj biti zadovoljni i da će reći to je to, sada mogu biti sretan. Uvijek će biti neki novi cilj ispred nas i zato uživajmo u procesu dok traje. Arhitektura je najljepša profesija.

Imate li neku priču koje se rado sjećate iz svog rada u arhitekturi?

Interesantne situacije sa gradilišta koje su često komične – pada mi na pamet jedna takva situacija kada smo izvodili radove na jednom apartmanu. Riječ je o adaptaciji stana koji se nalazio u jedno staroj Austrougarskoj zgradi koja je imala već dotrajale stropove i međuspratnu konstrukciju. Sprat ispod nas se nalazio stan sa stanarima. U jednom trenutku jedan od majstora je skinuvši dio međuspratne konstrukcije propao do struka u Kupatilo kod susjeda ispod. Situacija ne bi bila toliko loša da je kupatilo bio prazno :).

Za kraj, imate li neku poruku za sve naše čitaoce?

Budite zdravi I putujte.