Smatram da zajedno trebamo spajati građevinsku estetiku, kulturu, sociologiju i psihologiju poštujući vrijednosti koje nas uči stvarna arhitektura. Moramo ići u korak s vremenom, arhitektura svaki dan donosi nešto novo.
Intervju; Nikolina Spajić, arhitektica, Ting d.o.o. Žepče
U svakom broju časopisa m-Kvadrat predstavljamo regionalne arhitekte i inženjere kao struku koja govori o arhitekturi, građevinarstvu, planovima, projektima, planovima i slično. Tako smo ovaj put ugostili arhitekticu Nikolinu Spajić ispred arhitektonskog biroa Ting d.o.o. Žepče. Ovaj biro iza sebe ima niz uspješno realizovanih projekata, te tim koji strukom i znanjem daje odlične rezultate. Bio nam je to povod da ih kontaktiramo i predstavimo u našem časopisu. Upravo smo sa arhitekticom Nikolinom razgovarali o arhitekturi, aktuelnim projektima, te onim koji su najavljeni, kao i timu biroa.
1. Za početak, recite nam ko je Nikolina Spajić poslovno, a ko privatno?
I poslovno i privatno sam supruga i majka jedne djevojčice. Poslovno možda malo više arhitekt, nego privatno.
2. Ko čini tim Vašeg studija?
Naš tim čine inženjeri arhitektonske, građevinske i elektrotehničke struke, menadžeri i voditelji gradilišta. Suprug, kao građevinski inženjer, vodi građevinsku operativu, dok sam ja zadužena za projektni ured. Imamo iste ciljeve skupa sa našim kolegama. Svi zajedno, kao tim, činimo firmu.
Arhitekt je vođa. Na vrhu organizacije upravljanja projektom uglavnom je arhitekt. Mora biti predan, imati stav, ulagati u svoje znanje. Pored takvih osnova, mislim da je neophodno planirati i projektovati u cilju zaštite okoliša, misliti na energetsku efikasnost objekata i stvarati takve objekte za danas i sutra.
3. Opišite nam jedan Vaš radni dan?
Unaprijed planiramo raspored i raspodjelu poslova. Većinu radnog dana provodim skupa sa kolegama, izuzev drugih sastanaka i obaveza prema firmi. Otvoreni smo za konsultacije, usluge prema klijentima i nove izazove, pa tako većina radnog dana prođe u interakciji sa kolegama i strankama. Često se u radni dan mora uklopiti i obilazak gradilišta na kojima obavljamo nadzor.
4. Opišite nam Vaše dosadašnje iskustvo i rad? Šta Vas je posebno promijenilo, neki možda događaj u karijeri?
Moje dosadašnje iskustvo se temelji na počecima projektovanja kao projektant suradnik, naknadno kao odgovorni projektant i nadzor, a danas kao voditelj projektnog ureda. Kao i svakom početniku, trebalo mi je vremena da savladam materiju, odnos sa klijentima i zakonsku regulativu. Ono što je najviše utjecalo na moje samopouzdanje kao arhitektu pokraj iskusnih kolega su momenti gdje sam prepoznala svoj prostor. Sada vidim da smo kao tim napredovali kroz zajednički period što mi daje veliku motivaciju za daljnji rad. Još uvijek se gradim, učim i planiram tako nastaviti.
5. Na kojim projektima trenutno radite, a koji su Vam u najavi?
Trenutno radimo na nekoliko projekata koji su stambenog, poslovnog, javnog karaktera. Upravo privodimo kraju projekat rekonstrukcije, adaptacije, sanacije, dogradnje i opreme KŠC Petar Barbarić Travnik. U toku su neke od stambenih jedinica, stambeno poslovni objekti, solarne elektrane, a oni koji su u najavi su sličnog karaktera.
Iako smo svjedoci hiperprodukcije i u arhitekturi koja u umjetnosti teško može naći mjesta, ipak za današnju arhitekturu imamo jako dobre primjere koji pokazuju da arhitektura u BiH ima dobar potencijal u kadrovskom smislu.
6. Recite nam, kakva je arhitektura u regiji? Neko Vaše viđenje?
Kao što je Le Corbusier rekao „Arhitektura je stvarna slika društva“. Ako se osvrnemo na brigu i očuvanje spomenika kulture, imamo zbilja impozantnih objekata iz doba Osmanskog Carstva, Austro-Ugarske, Jugoslavije i njenog brutalizma.
Iako smo svjedoci hiperprodukcije i u arhitekturi koja u umjetnosti teško može naći mjesta, ipak za današnju arhitekturu imamo jako dobre primjere koji pokazuju da arhitektura u BiH ima dobar potencijal u kadrovskom smislu.
7. Šta je, prema Vašem mišljenju, najvažnija stavka koju mora da sadrži svaki arhitekta?
Arhitekt je vođa. Na vrhu organizacije upravljanja projektom uglavnom je arhitekt. Mora biti predan, imati stav, ulagati u svoje znanje. Pored takvih osnova, mislim da je neophodno planirati i projektovati u cilju zaštite okoliša, misliti na energetsku efikasnost objekata i stvarati takve objekte za danas i sutra.
8. Koji biste projekat izdvojili kao poseban, koji Vam je ostao u sjećanju, a koji kao kompleksan, odnosno koji pamtite kao posebno težak i izazovan i zbog čega?
Definitivno bih izdvojila projekt KŠC Don Bosco Žepče, koji smo radili u saradnji s poštovanim akademikom, arhitektom Andrijom Mutnjaković. Kompletan objekt broji 17.616,22m2. Rađen je u nekoliko faza. Od same ideje od strane Salezijanaca o stvaranju takvog kompleksa do zadnjeg detalja u izvedbenom projektu i na terenu period od 20 godina je uistinu nešto što pamtimo i kao posebno i kompleksno istovremeno. Kažem težak i izazovan također, jer u takvom periodu je logičan slijed smjene generacija u projektnom uredu, tako da smo mi, novi arhitekti i inženjeri morali ponovno prolaziti cijeli proces da bismo savladali objekt u tom smislu, te se prilagodili. U cijeloj toj referenci ono što je za nas ipak najvažnije je prijateljski, iskren, pošten i profesionalan odnos između investitora, izvođača, projektanta i nadzornih organa koji smo ostvarili i održali tolike godine.
Najviše sam naučila od svoje majke, koja je puno iskusniji arhitekt od mene i koja je prethodno prošla kroz iskustvo u građevinskoj operativi, vođenju projektnog ureda, nadzoru… Lično volim kroz svoj rad prikazivati sebe, kao individuu, ali sam zahvalna na temeljima na kojima mogu učiti.
9. Ko Vam je uzor od domaćih, a ko od regionalnih arhitekata?
Najviše sam naučila od svoje majke, koja je puno iskusniji arhitekt od mene i koja je prethodno prošla kroz iskustvo u građevinskoj operativi, vođenju projektnog ureda, nadzoru… Lično volim kroz svoj rad prikazivati sebe, kao individuu, ali sam zahvalna na temeljima na kojima mogu učiti. Poštujem kolege i volim pratiti njihov rad. Vjerujem, također, da uvijek mogu naučiti kako od starijih, tako i od mlađih kolega.
10. Za kraj, imate li neku poruku za mlade arhitekte koji tek počinju da grade svoj put?
Smatram da zajedno trebamo spajati građevinsku estetiku, kulturu, sociologiju i psihologiju poštujući vrijednosti koje nas uči stvarna arhitektura. Moramo ići u korak s vremenom, arhitektura svaki dan donosi nešto novo. Ne budimo samo u ulozi crtača, mi smo ti koji trebamo upravljati arhitekturom i urbanizmom.