Sanja Polešćuk dipl.ing.arh. |
Arhitekura: Sanya Polescuk Architects (SPA)
Fotografija: Emanuelis Stasaitis i SPA
‘Sve je u cigli’ način je na koji je ured arhitektice Sanje Polešćuk pripremio vrtni stan u velikoj talijanskoj dvojnoj vili u sjevernom Londonu. Klijenti su željeli stvoriti dom koji će još dugo vremena odgovarati njihovoj rastućoj obitelji. Projektni zadatak je išao u dva smjera. Prvi zadatak je bio preurediti i opremiti osnovni tlocrt i proširiti se na bujni vrt u dvorištu, što će korisnicima u toplije godišnje doba, omogućiti istovremeno život u zatvorenom i na otvorenom. Nastojalo se postići fleksibilnost prostora koji je orijentiran prema vrtu, ali i omogućiti u nekom peridou da se može formirati soba za goste. To je dio drugog zadatka. Žena je s Tajvana, a muž je s Novog Zelanda. Njihovi gosti dolaze u dulje posjete, na par mjeseci (4-6) tako da prostor mora biti fleksibilan. Da gostinjska soba ne stoji prazna veći dio godine, dio dnevnoeg boravka se po potrebi pretvara u gostinjsku sobu, a tijekom ostalog vremena to postaje jedinstveni prostor. To se postiglo kliznim vratima, odnosno pomoću dva zida, opremljena kliznim vratima.
Osim za boravak, središnji dio stana je trebao pružiti prostor za namjenska spremišta/ormare. Iako stambeni prostor i dalje zauzima istu kvadraturu, domišljati dizajn otklonio je potencijalni nered. Prostori za spremanje, smješteni su duboko u kutovima stana bez svjetla, pružaju dovoljno prostora za ostavu za hranu i glomazne stvari koje se ne koriste svaki dan. U dnevnim, otvorenim prostorima, suptilne visinske razlike poda, zidova i stropova stvaraju raznolike prostore koji članovima obitelji omogućuju obavljanje niza odvojenih ili zajedničkih aktivnosti. Svjetlom ispunjena radna soba izvan kuhinje postaje dodatna, zvučno odvojena spavaća soba, jer klizna vrata izviru iz skrivenih zidnih džepova, a ugrađeni sklopivi krevet je sakriven u ormaru.
Stara, postojeća toplinska ovojnica poboljšana je cijelim nizom različitih izolacijskih proizvoda kako bi se što manje izgubila vrijedna površina. U razini poda, cijeli stan je dobio dodatnu toplinsku izolaciju, koja je dodana i na zidove, dok je toplinska izolacija u nagibu, postavljena na novi krov zimskog vrta, odnosno proširenja stana. Ugrađena je mehanička ventilacija cijele kuće s povratom topline kako bi se osigurao kontinuirani svježi zrak u zatvorenom prostoru.
U toku gradnje, u predvorju je slučajno otkriven bačvasti svod od opeke koji je, nakon što je očišćen, obrađen vapnom i osvijetljen, stvorio koheziju prostora odmah po ulasku u stan. Kako bi se izbjeglo pregrijavanje, proširenje okrenuto prema jugu izgrađeno je od opeke, a ne od stakla. Odvajajući dogradnju od izvorne zgrade, nova cigla, dvije nijanse svjetlija od originala, sadrži oko 10% dvostruko pečenih zeleno glaziranih površina. Staklo se koristilo štedljivo, samo u svrhu povezivanja sa osnovnom građevinom ili za strateški prolaz svjetlosti. Tanki krovni prozori propuštaju zrake svjetlosti ispod proturječne težine teškog stropa od opeke iznad. Zidani zidovi uokviruju pogled na vrt odozgo i ispod nogu. Kada se sva troja ostakljena vrata s tankim okvirom između proširenja i vrta pomaknu i slože izvana, pod od crvene cigle vodi, u prijelazu bez prepreka, iz unutarnjeg u vanjski prostor.
Osim prostorne organizacije još je jedan izazov proširenja prostora bio izvedba zimskog vrta, koji je u stvari prigradnja prizemnom stanu (radi se o više stambenoj građevini različitih stanara), izazov je bio dobro izolirati prostor. U Engleskoj je obzirom na klimatske uvjete količinu prisutne zračne vlage, kao i njezine kondenzacije unutar građevnih konstrukcija i u samom prostoru za boravak, je primarni zadatak.
SPA: Htjeli smo vrt što više ukomponirati u dnevni život, a da nema negativnih posljedica. Tako su klizne staklene stijene prema vrtu, maksimalno otvorene s izuzetno tankim aluminijskim okvirima. Ostakljenje je dvoslojno, upravo zato da dodatno težinom ne optereti klizanje vrata. Ta se vrata mogu potpuno uvući u nišu u zidu, kao i zavjesa koja zimi i noću upotpunjuje njihov toplinski nedostatak. U ljetnom periodu potpuno otvorena staklena stijena, zajedno s podnom oblogom od cigle, briše granicu između unutarnjeig i vanjskog prostora. Zavjesa, kojom se ljeti zasjeni unutarnji prostor, leluja na povjetarcu i daje poseban čar prostoru dnevnog boravka.
Kako se sve vrti oko dnevnog boravka, važno je istaknuti da on čini više od 50% površine stana. No kad dođu gosti, taj se odnos mijenja. Uz dvije kupaonice i tri spavaće sobe, stan je više nego dovoljan za četveročlanu obitelj. Četvrta spavaća soba se, prema potrebi, formira iz dijela stana koji se inače koristi kao produženi dnevni boravak. Uz ponešto specifičnu organizaciju stana, ne manje zahtjevan zadatak bla je fizika zgrade. Kako dvojni objekt ima tri vanjska zida, a zgrada spada u graditeljski zaštićenu kategoriju, jedina je mogućnost bila staviti toplinsku izolaciju s unutarnje strane.
Ravni krov zimskog vrta je bio visinom omeđen s gornje starne zbog postojećih prozora susjednog stana, a s unutrašnje strane se nije željelo izgubiti na visini. Tako je topliska izolacija našla svoje mjesto unutar drvene konstrukcije i djelomično na ravnom, ozelenjenom krovu, gdje je ugrađena i toplinska izolacija u nagibu.
Kalkulacija fizike zrade u klimatskim uvjetima blage, ali vrlo vlažne otočne klime, posebnu pažnju posvećuje difuziji vodene pare, te njezinom provjetravanju. Stoga je unutarnja toplinska izolacija izvedena unutar provjetravanih sendvič zidova.
To je podrumski stan, stropovi nisu jako visoki, stoga smo pokušali iskoristiti što je više moguće prostora po visini. Tako se dogodilo da zimski vrt ima pod upušten za 1 stepenicu, jer novi krov nije smio ući u zonu susjeda na prvom katu.
I na kraju o samom vrtu, koji pomalo izgleda kao džungla. Posljednji vrhunac proširenja je onaj koji je dar i stanarima i susjedima. Ravni je krov ozelenjen livadnim cvijećem. Ovaj lijepi i neočekivani dar susjedima s prvog kata, čini “treći zid” zimskog vrta. Ozelenjen livadnim biljem, koje raste i na sraštenom tlu vrta, čini ono što se u krajboraznoj arhitekturi naziva, posuđenim krajolikom, kad postojeći vrt u vizuri promatrača postaje veći.