Arhitektura Davida Chipperfielda u kontekstu Pritzkerove nagrade

Chipperfielodva arhitektura uspostavlja vlastiti izražajni jezik iznimne raznolikosti čiji klasični predznak je definiran odnosom prema povijesti, a suvremeni iskorak potaknut željom za postizanjem društvene i okolišne dobrobiti.

Piše: Alen Pučar

Renomirani britanski arhitekt, prostorni planer i aktivist David Alan Chipperfield dobitnik je Pritzkerove nagrade za 2023. godinu. Chipperfieldov četrdesetogodišnji rad podrazumijeva tipološku i geografsku raznolikost projekata koji uključuju djela u domeni javne, kulturne, obrazovne i stambene arhitekture, ali i masterplanove za urbana središta u Aziji, Europi i Sjevernoj Americi. Njegov pristup struci polazi od ideje poštovanja prema povijesti i kulturi kroz pažljiv pristup postojećem izgrađenom i prirodnom okolišu koji preoblikuje u vidu funkcionalnosti i pristupačnosti kako bi odgovorio na pitanja društvenih, urbanih i klimatskih promjena. Pritom arhitekt odbacuje suvišne adicije i privremene trendove te uspostavlja poveznice između tradicije i inovacije. Svoj rad Chipperfield valorizira prema razini uspješnosti postignutoj u kategorijama društvene i okolišne dobrobiti, a vjeruje da arhitekt mora biti čuvar kolektivnog značenja, sjećanja i nasljeđa. Tako njegova arhitektura uspostavlja vlastiti izražajni jezik, koji pod utjecajem europskog klasicizma i britanske kompleksnosti kreira iznimnu kulturnu raznolikost u svome izričaju.

David Chipperfield rođen je 1953. godine u Londonu. Odrastao je u ruralnom području sjeverozapadne Engleske, gdje je lokalna gradnja oblikovala njegove prve impresije o arhitekturi. Završio je Kingston School of Art 1976. godine te Architectural Association School of Architecture u Londonu 1980. godine. Prije osnivanja vlastitog ureda David Chipperfield Architects u Londonu 1985. godine, radio je kod Douglasa Stephena, Normana Fostera i Richarda Rogersa. Kasnije širi ured na Berin, Šangaj, Milano i Santiago de Compostela. Prva projektirana građevina u njegovoj domovini bio je The River and Rowing Museum (1989.-1997.), a relativno rano u karijeri radi i rekonstrukciju i preoblikovanje građevine Neues Museum u Berlinu (1999.-2018.). Uz sve veći rast njegova ureda, Chipperfield se počinje baviti zalaganjem za društvenu i okolišnu dobrobit, pa je tako tijekom posljednjih nekoliko godina razvijao Fundacion RIA, koja promovira ideje zaštite lokalne kulture i okoliša u španjolskoj regiji Galiciji. Za svoj rad nagrađen je mnogim nagradama, među kojima su RIBA Royal Gold Medal (2011.), nagrada Mies van der Rohe (2011.) i Heinrich Tessenow Medal (1999.) te je član brojnih akademija i instituta. Uz dugogodišnji rad na sveučilištima u Njemačkoj i SAD-u, istaknut je i kao kustos venecijanskog Bijenala arhitekture 2012. godine te je proglašen vitezom u svojoj domovini radi izvanrednih životnih postignuća.

Žiri predvođen Alejandrom Aravenom kao motivaciju za dodjelu nagrade ističe Chipperfieldov fokus na javnu dobrobit te naglasak na umjerenost u projektima obnove povijesnih zgrada, gdje arhitekt postavlja nenametljive esencijalne elemente ispred grandioznih umjetničkih gesti u oblikovanju novih intervencija. Ipak, žiri ističe da je sva punina njegova rada najjasnije čitka u projektima nastalima „iz nule“, koji su karakterizirani elegancijom, suzdržanošću, postojanošću te jasnoćom kompozicije uz pročišćene detalje, tako ostvarujući balans između arhitektonskog minimalizma i slobode izričaja. Uz to, naglašena je povezanost arhitektovih projekata s kontekstom i utjecaj na zajednicu, pri čemu je svaka njegova zgrada implementirana u lokalni genius loci kroz karakteristične oblikovne elemente i materijale. Na taj način Chipperfield kreira arhitekturu klasičnog predznaka koja je održiva u vidu njenih fizičkih aspekata te kulturnog značaja.

Pažljiv pristup duhu mjesta

Interes Davida Chipperfielda za istraživanjem odnosa između lokalnog duha mjesta i moderne arhitekture dolazi u fokus već u njegovom prvom projektu u domovini imena the River and Rowing Museum iz 1997. godine koji se nalazi na južnoj obali rijeke Temze. Građevina afirmira oblikovanje zgrada tipičnog tradicionalnog engleskog susjedstva i istovremeno ga temeljito preispituje. Lokalni karakter građevine istaknut je u gornjoj zoni, gdje nadsvjetla i kosi krovovi evociraju riječne kućice za čamce, a obloga engleskim hrastom se referira na tradicionalne drvene staje Oxfordshirea. Ipak, ovi volumeni postavljeni su na transparentne staklene baze podignute na betonskim stupovima, čime je postignut suptilni diskurs između moderniteta i tradicije.

Takav pristup iskazan u većem mjerilu i različitom kontekstu utkan je u koncept sklopa James-Simon-Galerie iz 2018. godine, koji je zamišljen kao ulaz u berlinski Otok muzeja. Kompleks povezuje četiri postojeća muzeja otvorenim trgom i podzemnom arheološkom promenadom. Osnovni oblikovni element su kolonade inspirirane njemačkim arhitektom F.A. Stülerom. One su reinterpretirane u velikom mjerilu i služe zatvaranju javne terase s koje se pružaju pogledi na okolni gradski krajolik. Široko stubište i niz otvorenih prostora omogućuju mnogo svjetlosti u građevini kojoj se pristupa kroz monumentalni ulazni portal. Na glavnoj gornjoj etaži nalaze se središnji izložbeni prostori i kafić, dok su muzejski dućan i servisi smješteni u nižoj međuetaži, a galerije za privremene izložbe i auditorij u donjoj etaži sklopa.

Revitalizacija susjedstava i održivi razvoj

Chipperfield često i uspješno provodi zamisao aktivacije lokalne sredine arhitekturom kroz građevine kulturne namjene. Takav je slučaj kod muzeja iz 2013. godine u Mexico Cityju naziva Museo Jumex, gdje zajedno s biroom TAAU / Oscar Rodriguez maksimizira formu i funkciju na trokutastoj parceli. Projekt sjedinjuje javni i privatni program radi kreiranja zajedničkih prostora u revitaliziranom sustavu. Građevina je odignuta od tla bazom te stoji na četrnaest stupova između kojih se pojavljuju ulazi u interijer, čime je dinamični trg povezan s loggiom na gornjoj etaži. Galerije na gornjim etažama su multifunkcionalne te sadrže trajne i privremene izložbe, performanse, predavanja i radionice. Nazubljeni krov zgrade s nadsvjetlima omogućuje osvjetljenje galerijskih prostora. Geografski kontekst prostora naglašen je lokalnim travertinom odabranim za oblogu zidova te kombinacijom armiranog betona i čelika radi zaštite od potresa.

Projekt za poslovnu zgradu Amorepacific Headquarters iz 2017. izveden je u Seoulu, glavnom gradu Južne Koreje, a za osnovnu ideju zagovara harmoniju individue i kolektiva. Ispreplitanje privatnog, poslovnog i odmora protkano je kroz zamisao zgrade, a u fokusu su korisnici same zgrade i njihov odnos međusobno te komunikacija prema vanjskom prostoru. Vertikalni aluminijski brisoleji prekrivaju staklenu fasadu, tako osiguravajući dinamično zasjenjenje prilagođeno termalnim uvjetima i prirodnom prozračivanju građevine. Pritom, oni čine posebnu membranu između korisnika građevine i vanjskih promatrača. Uredski prostor je orijentiran na javni atrij u središtu zgrade, a sama zgrada uključuje i muzej, knjižnicu, auditorij i restorane, tako postajući novi centar urbanog života.

Poštovanje prema baštini

Chipperfieldov stav prema razlici između zaštite, rekonstrukcije i adicije graditeljskom naslijeđu jasan je kroz njegov rad za Neues Museum u Berlinu iz 2009. godine. Građevina, koja je izvedena sredinom 19. stoljeća te uništena u Drugom svjetskom ratu, predstavlja dijalog između novog i starog, pri čemu je povijesna arhitektura stavljena u primarni fokus. Elementi suvremenosti implementirani su u obnovljeno tkivo – jedan od njih je glavno stubište flankirano zidovima na kojima su sačuvani tragovi originalnih freski, a izvorni materijali su eksponirani. Interijer je obogaćen prostranim vanjskim prostorima, čime sklop nadopunjava gradski okoliš i s njime se povezuje.

Jedan od recentnijih Chipperfieldovih projekata je obnova i reinvencija sklopa Procuratie Vecchie iz 2022. godine, povijesne građevine arhitekata Maura Codussija, Bartolomea Bona i Jacopa Sansovina, koja se nalazi na Trgu svetog Marka u samom srcu Venecije te je izgrađena u 16. stoljeću. Zamisao projekta je po prvi put omogućiti javni pristup, a u obnovi su angažirani obrtnici koji su tradicionalnim metodama obnovili izvorne freske, terazzo, pastellone i žbukane detalje prostorija. Istovremeno s oživljavanjem povijesnih, izvedeni su i suvremeni umjetnički elementi, kao što je novi sustav vertikalne komunikacije. Obnovljena građevina omogućuje nove vizure na trg iz interijera i s krovne terase, a sadrži prostore za izložbe i događanja, auditoriji i enfiladu lukova koja vodi u galerije. Tako je arhitekt kombinacijom vjerne obnove povijesnog s dodacima suvremenog izričaja omogućio potpuno novi program korištenja prostora oslonjen na revitalizaciju zatečene baštine.

Izvor:

The Pritzker Architecture Prize (2023.) Sir David Alan Chipperfield CH, Dostupno na: https://www.pritzkerprize.com/laureates/sir-david-alan-chipperfield-ch

Slike: