Kako prostorni kontekst, lokalni materijali i društvene promjene oblikuju arhitektonski izraz i pristup projektiranju.
Piše: Čavkić Zoletić arhitekti
Dosadašnji rad, koji je obilježio početke našeg arhitektonskog studija, bio je usko povezan s našim prvim klijentima. To su pretežno bili mlađi ljudi i obitelji u potrazi za adekvatnim životnim prostorima. Rad s njima i rezultati koje je taj rad donio znatno su utjecali na naš profesionalni razvoj. Suočeni s realnim problemima i izazovima današnjice, pokušavali smo doći do najoptimalnijih rješenja propitujući različite metodologije i principe gradnje te intervencija u prostoru.
Kao rezultat ovog procesa, došli smo do osnovne definicije čovjeka koji u društvenom kontekstu postaje aktivni subjekt kroz proces socijalizacije te smo shvatili da i arhitektura postaje zajednički alat procesom participacije.
Sama činjenica da nas je u birou trenutno dvoje usmjerila nas je da se još uvijek ne upuštamo u projektiranje velikih mjerila, što nam je ostavilo prostora za rad koji sadrži velik broj detalja, posvećenost lokalnim materijalima u suradnji s lokalnim majstorima, koji također poznaju kontekst u kojem djeluju. Na ovaj način izbjegavamo generička rješenja i težimo arhitekturi koja odiše regionalnim identitetom. Većina suvremenih objekata može biti izmještena bilo gdje na svijetu jer su dizajnirani za “nigdje”. Mi ne želimo biti dio te stvarateljske generacije.
U tome nam pomažu principi projektiranja koji su vremenom postali naše polazne točke i postulati prilikom izrade svakog projekta – poštivanje prostora i siluete uličnog plašta, iskrenost konstrukcije, materijali koji su prvi intuitivni izbor po obilasku lokacije, a koji uvijek komuniciraju s karakteristikama prostora na kojem stvaramo, nenadmetanje s prirodom i adaptacija kada je ista moguća.
Vjerujemo da su ovi principi usko povezani s podnebljima iz kojih dolazimo i koja su nas oblikovala. Ajla je rođena u Bihaću, gradu koji je oslonjen semantički na svoju rijeku i prepoznat kao grad-park prirode. Takav grad, nagrađen svojim prirodnim resursima, služi kao poligon za bahate investitore koji ruiniraju ono što građani Bihaća smatraju svojim identitetom i prostorom slobode. Rezultat toga je arhitektonski revolt u Ajli, koja ne čeka rješenje, nego preuzima odgovornost i nesebično se angažira u svrhu zaštite arhitektonskog izričaja koji ovako osjetljiv prostor zahtijeva.
Stoga taj arhitektonski jezik, koji se u njoj razvija, nije omeđen zidovima u klasičnom građevinskom smislu, nego djeluje na višoj razini metaarhitektonskog prostora u nadi da će postati prostor arhitektonske higijene, tj. onog što građani naposljetku i očekuju.
Edin pak dolazi iz Vinkovaca, grada drugačije, sporije dinamike, čija horizontalnost i silueta uličnog plašta u repetitivnom ritmu donosi očekivani rezultat u arhitektonskom jeziku. Smirenost i jednostavnost, bez želje za iskakanjem iz okvira očekivanog, alat je za kojim često poseže. Naviknut na poštovanje graditeljskog nasljeđa, koje građani Vinkovaca trajno nose u sebi, taj odnos nastavlja tijekom studija i kasnije u karijeri.
Treći element koji daje pečat dosadašnjim projektima je i Sarajevo, grad u kojem djelujemo. Grad bliskih odnosa i vrlo izraženih individualnosti doprinosi razvoju arhitektonskog potpisa. Polaganje objekata niz padine, nerazjašnjeni pravni odnosi, borba za zrake sunca i komad prirode testirali su nas još kao studente, a i danas zadaju zadatke koji su izazov i motivacija.
Zajedno s tim rasla je i naša potreba da koristimo zatečeno, dodamo ili vratimo vrijednost objektu. U Sarajevu je svaka padinska kuća potencijalni stambeni kompleks s 3–4 stana. U zbunjenosti tranzicije, zatekli smo se u situaciji gdje živimo u previše kvadrata. To svakako nije održivo, kako zbog stalnih migracija mlađeg stanovništva, tako i zbog rasta cijena režija. Uslijed inflacije tržišta, društvo se raslojilo na one koji traže prvu priuštivu nekretninu i one koji potencijalno žive u prevelikom prostoru za svoje potrebe. Naše promišljanje ovog problema vezuje se za adaptaciju postojećih nekretnina, što je na obostranu korist, a od čega će najviše profitirati sam grad.
