Arhitektura Nova je dobitnik prve nagrade na međunarodnom takmičenju za konceptualni dizajn Atletskog stadiona u Podgorici.

Autori projekta: Studio Arhitektura Nova

Arhitekti: Marija Dimitrievska Cilakova, Viktorija Bogdanova, Danica Spasevska, Iva Popovska i Mina Gutović

Koncept i projektantsko obrazloženje

Stadion je zamišljen kao blagi talas koji izrasta iz same zemlje, harmonično se stapajući s okruženjem. Njegova snažna arhitektonska prisutnost ne narušava prirodni pejzaž, već ga nadopunjuje – čvrsta infrastruktura obgrljena šumom.

Za razliku od klasičnog stadiona, koji često nalikuje utvrdi opasanoj visokim zidovima, ovaj prostor ostaje otvoren i pristupačan. Nije riječ o zatvorenoj tvrđavi koju treba osvojiti, već o livadi okruženoj promenadom – produžetku pejzaža koji pripada zajednici. Ovaj stadion promovira ideju radikalne prostorne demokratije, služeći ne samo sportu, već i kao infrastruktura za aktivan odmor i slobodno vrijeme. Njegova namjena nije ograničena na povremene događaje – zamišljen je kao živi, svakodnevno korišten prostor.

Njegova arhitektura slavi dobrobit i blagostanje kao dio svakodnevnog života. Stadion je zamišljen kao „dom izvan doma”, mjesto mira, druženja i sanjarenja o novim mogućnostima.

Kao stabilna i promišljena arhitektonska forma, stadion postaje platforma za istraživanje ideje odmora, jezgro razvoja okolne šume i simbol skladnog susreta prirode i arhitekture.

Pogled na postojeću lokaciju

Lokacija novog stadiona je terrain vague – leži na rubu grada, u blizini aerodroma Ćemovsko Polje, blizu fudbalskog igrališta kluba Budućnost i širokog pojasa rijetke šume prema jugu. Ovaj prostor okružuju nepregledna prazna polja, mahale s individualnim kućama i predimenzionirani novoizgrađeni stanbeni blokovi.

Na livadi vlada osjećaj neograničene slobode i prostranosti. Divlje biljke njišu se na vjetru, stvarajući smirujući ritam u kontrastu s dinamikom urbanog okruženja. Pogled prema istoku otvara prizor blagih, valovitih brda, često obavijenih jutarnjom rosom, što pejzažu daje dozu mističnosti. Pitali smo se: kako kroz arhitektonsko projektovanje zaštititi i naglasiti ljepotu ovog ambijenta, kroz arhitektonsko projektiranje novog rekreativnog prostora?

Iz socio-prostorne perspektive, primijetili smo jasan nedostatak javnih prostora pogodnih za spontana okupljanja i zajedničke aktivnosti. Dok smo analizirali karakteristike lokacije, postavili smo nekoliko ključnih projektantskih pitanja, vodeći računa o očuvanju njenog specifičnog duha:

1. Kako sačuvati osjećaj slobode i prostranosti livade za sve posjetitelje i stanovnike susjednih naselja, posebno izvan vremena sportskih takmičenja?
   b. Kako osmisliti autentičan simbol sporta i rekreacije sa snažnim arhitektonskim prisustvom, a da ne narušimo vizualnu harmoniju livade?
   c. Kako unaprijediti biodiverzitet i povećati gustinu zelenila na cijelom prostoru – u, oko i iznad stadiona?

Novi stadion

Odajući počast arhitektonskom naslijeđu Podgorice, zgrada stadiona odražava jednostavnost, strogu ljepotu, asketsku lakoću arhitektonskog izraza i harmoničan suživot sa zelenilom. Stadion je istovremeno čvrsta arhitektonska infrastruktura i nježna topografija. Projektovan je sa jednom tribinom – zapadnom. Ova racionalna i pragmatična odluka, uz estetski promišljeno rješenje, rezultirala je čistom pravougaonom formom, koja stvara mirnu geometriju. Nježna topografska dinamika stadiona dijagonalno razdvaja dva scenarija – sadržaje ispod krovne linije i rekreativnu promenadu na krovnom vrtu.

Stadion nije samo sportski objekat – on je prostor slobodnog vremena, centralna tačka koja oko sebe okuplja parkove, šume i gradske zelene površine. Kroz različite forme ozelenjavanja, podstiče aktivno rekreiranje i promoviše kulturu zdravog života u savremenom svijetu.

Primarno, stadion pruža sportistima prostrano polje za za nastupanje na takmičenjima i teren za treniranje, obogaćeno uzdignutim zelenim površinama i pogledom na istočni brdoviti horizont.

Međutim, stadion nije namijenjen samo sportistima i međunarodnim takmičenjima, niti mu je jedina svrha estetska privlačnost. Prostor u, oko i iznad stadiona predstavlja zelenu oazu dostupnu svim građanima – kolektivni dom na otvorenom, oaza zaklonjena krošnjama drveća, gdje svakodnevne šetnje i trčanje bude osjećaj slobode i bezbrižnosti.

Koncept „bezbrižnog vremena“, odnosno vremena oslobođenog briga, rasporeda i obaveza, ključan je za holističko zdravlje svakog pojedinca. Djeca, mladi, odrasli i stariji građani podjednako su pozvani da koriste ovaj prostor u periodima kada se ne održavaju takmičenja ili formalni treninzi.

Svjesna odluka da se stadion projektuje sa jednom, zapadnom tribinom bila je rezultat nastojanja da se stvori ambijent prisutnosti vjetra i osjećaj prostranosti tokom dugih sati treninga – potreba koju je izrazio jedan olimpijac tokom konsultacija u projektantskom procesu:

“Kada razmišljam o inspirativnom vizuelnom okruženju, važno je da ono postoji, jer sportisti provode sate i sate trenirajući. Tokom tog vremena ne bi trebali gledati parkirališta, fabrike ili velike objekte koji stvaraju vizuelne i zvučne smetnje. Čak i prolazak automobila može biti ometajući faktor. Bitno je da nas okruženje drži fokusiranim i pruža osjećaj harmonije.”

Iako je olimpijac ukazao na to da otvoreni stadioni mogu biti izazovni zbog vjetra koji može negativno uticati na performanse, istovremeno je došao do zanimljivog rješenja:

“Ali! Visoko drveće može ublažiti vjetar! Zatvoreni stadioni su bolji za nastup, ali ne pružaju osjećaj slobode. Sportisti provode sate trenirajući i važno je da imaju kontakt sa otvorenim prostorom i prirodom. Bilo kakav zeleni pejzaž bio bi im od velike koristi. Kada već govorimo o Crnoj Gori… Jeste li bili na stadionu u Baru? Arhitektura tamo gotovo da i ne postoji! Ali taj pogled, taj vjetar s mora – nakon svih godina trčanja širom svijeta, to je i dalje moja omiljena staza!”

Ove riječi su odredile dalji pravac projektovanja. Stadion je oblikovan tako da nadilazi klasičan koncept objekta – postao je dio pejzaža, topografsko otvaranje prema pejzažu – prema izlasku sunca i ušuškan u zelenilo. Krošnje drveća ne samo da ublažavaju vjetar, već stvaraju i osjećaj izdvojenosti iz gradske buke. O tome svjedoči i izjava jednog penzionera:

“Drveće oko stadiona prirodno odvaja sportiste i rekreativce od ostatka grada, stvarajući ambijent sa jasnom svrhom – svi problemi i obaveze ostaju iza krošnji drveća, barem na sat vremena. Ovo nije samo teorija, to je osjećaj koji zaista možete osjetiti – kroz svježinu zraka u plućima.”

Prostor oko stadiona čini šuma, dok se iznad stadiona prostire livada sa bogatim mediteranskim biljem, koje zadržava svoj karakter u svim godišnjim dobima. Ovaj prostorni koncept omogućava povezivanje ljudi, životinja, ptica i pčela u ekološkoj mreži koja se proteže i na tlo i u visinu.

U svojoj suštini, stadion se uzdiže od istočnog tla ka zapadnoj fasadi, čiji strogi i čisti izraz odražava racionalni, ali uzvišeni duh podgoričke urbane arhitekture. Inspirisan tradicionalnim tremovima, stadion objedinjuje lakoću i urbanost kroz prozračno prizemlje i ritmičnu konstrukciju, zadržavajući minimalističku, asketsku bijelu estetiku. Stadion se istovremeno uklapa u kontekst i izdvaja iz njega, ostavljajući slobodan prostor za interpretaciju svoje apstraktne jednostavnosti, dok postepeno ustupa mjesto prirodi da zasja u punom sjaju.

Interakcija stadiona sa okolinom ogleda se kroz prostorne elemente:

• Trem privlači pješake.
• Staklene površine reflektuju okolnu šumu u svim godišnjim dobima.
• Membrana omogućava svježinu zraka.
• Rampe pozivaju na prostornu šetnju.
• Kolonada donosi urbani mir.
• Livada pročišćava atmosferu od prekomjerne izgradnje, zagađenja i buke.

Urbanistička organizacija: Pristup, namjena i ulazi za različite korisnike

Dvije centralne ulice – sjever-jug i istok-zapad – omogućavaju efikasnu organizaciju saobraćaja i pristup različitim korisnicima: rekreativcima, profesionalnim sportistima, administraciji, novinarima, posjetiocima i građanima Podgorice. Parkiranje je raspoređeno duž ovih ulica kako bi se:

• obezbijedila ravnomjerna distribucija saobraćaja,
• izbjeglo masivno parkiranje i velike sive betonske površine,
• očuvao osjećaj urbane šume kao kontinuiranog zelenog pojasa oko stadiona.

Za vrijeme takmičenja, ulica sjeverno od stadiona (istok-zapad) rezervisana je za sportiste, zaposlene i parking za autobuse, dok sjeverni trotoar omogućava organizovano kretanje većih grupa ljudi koji pristižu autobusima.

Cijeli perimetar stadiona je pristupačan za vozila, uz regulisan prilaz sa istočne strane. Zapadna ulica ispred kolonade popločana je i uzdignuta, dajući prednost pješacima i smanjujući brzinu vozila. Kapacitet stadiona je 4.518 gledalaca.

Kontaktne zone (sjeverno, sjeverozapadno i zapadno od stadiona) oblikovane su kao pojačana verzija postojeće duge rijetke šume, koja se nalazi južno od lokacije. Pješačke ulice koje vijugaju kroz zelenilo povezuju okolne pješačke rute s unutrašnjošću šume. Ovaj bujni urbani park nije samo mirna oaza za ljude već i stanište raznim pticama, pčelama, leptirima, vjevericama i drugim životinjama koje utočište pronalaze pod krošnjama drveća.

Putevi kroz sva tri šumska fragmenta vode do različitih ulaza u stadion, stvarajući mrežu s atletskom arenom u središtu. Na zapadu, objekat dočekuje posjetioce gostoljubivim natkrivenim šetalištem – tremom, koji ljeti pruža hladovinu i služi kao multifunkcionalna otvorena scena na otvorenom tokom ljeta. Zimi, trem štiti od vjetra, kiše i snijega. Parking za bicikle smješten je izvan trema, kako bi se osigurala nesmetana šetnja uz kolonadu.

Na istoku se stadion povlači iz uličnog pravca, otvarajući prostor za trg s trkačkom stazom i zelenim otocima – zonu dobrodošlice koja stvara prijelaz između dinamičnog saobraćaja i harmonične unutrašnjosti stadiona. Na jugu i sjeveru, trotoari su oplemenjeni novozasađenim drvoredima.

Predviđena su četiri ulaza u zgradu. Sportisti, administrativno osoblje i uprava koriste sjeverni ulaz. Novinari i medijski timovi ulaze sa juga. Sa kolonade vode dva bočna ulaza. Gledaoci u publici koriste dva različita načina ulaska, zavisno od namjene posjete:
• Tokom takmičenja, ulazak je organizovan kroz stepeništa na suprotnim uglovima zapadne fasade i/ili preko rampi s istočnog trga.
• U redovnim danima, posjetioci su uglavnom rekreativci. Tribine tada nisu dostupne, a posjetioci se usmjeravaju na prostornu šetnicu preko krova ili, ako dolaze zbog sportske rekreacije unutar stadiona, ulaze kroz sjeverni ulaz, poput sportista.

Prostorni sadržaj

Zbog prisustva trijemova, stadionski prostori, koji su obično u sjenci i potisnuti ispod sjedišta, ovde su osjvetljeni prirodnim svjetlom i povezani s pogledom na urbanu ulicu. Centralni prostor ispod sjedišta oblikovan je kao dvovisinska unutrašnja staza za trčanje, koja ostvaruje vizuelnu vezu sa galerijom na prvom spratu. Poslovni prostori duž galerije dvostrano su orijentisani, pružajući pogled kako na ulicu, tako i na unutrašnju galeriju staze kroz staklene zidove.

Tanka i transparentna linija dijeli javni prostor, dostupan svim građanima, od svijeta sportista koji se pripremaju za nastup. Projektovane su različite varijante vertikalnih komunikacija:

• Ceremonijalne/reprezentativne komunikacije naglašavaju ritual ulaska. Uključuju ukrštene stepenice na zapadnim uglovima i rampe na istoku. Ove komunikacije koriste gledaoci i rekreativci koji se penju na krov. Svaka rampa dijeli se na dvije grane: jedna vodi do platforme za gledaoce na drugom spratu (tokom takmičenja), dok druga vodi do panoramske krovne terase (za rekreativce i turiste van takmičarskih termina).
• Unutrašnja stepeništa i liftovi prvenstveno su namijenjeni novinarima, medijskom osoblju, administraciji i osobama smanjene pokretljivosti.
• Skulpturalne stepenice na zapadnoj fasadi funkcionišu kao vatrootporni i dekorativni sigurnosni izlazi.

Tlocrt prizemlja zapadne tribine podijeljen je u tri segmenta:

1. Javni otvoreni trijem orijentisan ka ulici. Osim funkcije natkrivene promenade, ovaj prostor može privremeno primiti fleksibilne sadržaje poput izložbene galerije, cvijetne pijace, biblioteke “pod krošnjama drveća” ili plesnog podijuma.
2. Dvovisinska staza za trčanje artikuliše centralni dio prostora. Dvije ključne prostorije imaju direktnu vizuelnu vezu sa stazom:
   • Sportska učionica za trenere (na jugu), namenjena objašnjenju strategija i praćenju sportista.
   • Prostorija za pozive (Call Room) na sjeveru,uz koju se nalazi i recepcija za sportiste i administrativno osoblje.
   • Južno od staze smeštene su glavne medijske prostorije: prijem za novinare, tehnički informativni centar, sala za sastanke, teretana, prostorija za svečane intervjue, kao i prostor za elektronsku obradu rezultata takmičenja.
3. Servisni dio uključuje svlačionice, toalete i ormariće za sportiste, trenere i medijsko osoblje. Mješovita zona (Mixed Zone) nalazi se u ovom dijelu, gdje sportisti nakon nastupa daju prve izjave novinarima i fotografima prije nego što se povuku u svlačionice. Ovaj prostor jasno odvaja medijsko osoblje od zone sportista.

U sjevernoj lameli nalaze se spa i wellness prostorije, kao i garaža za službena vozila i ostava za održavanje. Južna lamela obuhvata kafiće, suvenirnice i sportske prodavnice. Sjeverna lamela takođe sadrži manji podzemni dio za tehničke sadržaje.

Prvi sprat nije dostupan gledaocima i sadrži sledeće prostore:

• Računovodstvene službe (sjeverni dio).
• Upravne kancelarije (zapadni dio, sjeverni fragment).
• Medija centar i konferencijska sala (zapadni dio, centralni fragment).
• Sekretarijat medija (zapadni dio, južni fragment).
• Glavni press centar u blizini glavne tribine i kancelarija (južni dio).

Sve prostorije su fleksibilne i mogu se prilagođavati ili iznajmljivati za razne događaje, poput konferencija, simpozijuma i radionica. Kancelarije imaju terase sa pogledom na zapadnu šumu. Pregrađene su lakim mobilnim panelima, a privatnost se kontroliše zavjesama. Bočni zidovi tribina projektovani su sa dijagonalnim otvaranjem kako bi gledaoci imali bolji pogled, čak i sa perifernih sjedišta. Južno od dijagonalnih staklenih zidova nalazi se prostor za atletske zvučnike, dok je sjeverno predviđena mala kuhinja za administrativno osoblje. Uglovi na kraju tribine zamišljeni su kao proširenja hodnika u zajedničke dnevne sobe prema zapadu. Toaleti se nalaze u uglovima, pored unutrašnjih stepenica i liftova.

Drugi sprat je namenjen gledaocima. Posjetioci dolaze stepenicama na zapadnim uglovima, rampama sa istoka ili liftovima, direktno na natkrivenu platformu drugog sprata. Ovaj prostor omogućava druženje navijača prije i poslije takmičenja ili tokom pauza. Sa zapadne strane pruža se pogled na krošnje drveća, dok se na istoku mogu posmatrati atletska dešavanja i pejzaži planina i livada u daljini. Toaleti su organizovani u uglovima.

Krovna terasa

Krovni vrt je najuzbudljiviji element stadiona, zamišljen kao blago uzvišenje dostupno građanima i turistima. Ova zona pruža:

• Uživanje u lokalnom mediteranskom bilju duž staze.
• Zadovoljstvo „penjaňa“ i postizanja male „pobjede“ dostizanjem vrha terase.
• Panoramski pogled na šumu, istočne planine i livade, naročito spektakularan u trenucima prije izlaska sunca.