Armin Mešić: Arhitektura nije samo projektovanje

„Arhitekta u većini slučajeva radi jedan na jedan sa klijentom i taj odnos je prvi i najvažniji. Povjerenje koje vam se ukaže, ili pruži od investitora je teško steći, a još teže zadržati. Trudim se da ne iznevjerim klijente i mislim da to i klijenti prepoznaju.“

Intervju: Armin Mešić, projektni biro Fo4a

Armin Mešić rođen u Doboju 1982 god. Od malih nogu razvijao je afinitete ka crtanju i muzici. Nakon osnovne škole upisuje Opću gimnaziju u Tešnju. Prvobitna želja su mu bile sportske studije, ali se ipak odlučio za arhitekturu. 2001-god. je započeo studij u Sarajevu na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Tokom studija na trećoj godini počinje raditi u projektnom birou u Sarajevu i tu se zadržava 4 i pol godine. Nakon toga je slijedila freelance faza koja je trajala od 2009-2013 godine. U Januaru 2014 godine počinje sa radom u projektnom birou također u Sarajevu, gdje se zadržava do 2016 godine. Nakon toga započinje samostalnu arhitektonsku praksu Fo4a.

Nagrade :
Treće mjesto na konkursu “Rekonstrukcija ratnog mosta u Goraždu” 2011,
“Big See Architecture Award 2019”, Prvo mjesto na konkursu “Arhitektura i Mega događaji” 2020.
Za časopis m-Kvadrat Armin govori o svojim počecima, omiljenim arhitektonskim zadaćama, arhitektonskom rješenju kuće na osami, „Stay at home“, inspirisane samoizolacijom, te budućim projektima.

Za početak, recite nam kada se rodila ljubav prema arhitekturi?

Mislim da većina kolega ima sličnu priču “crtao sam od malih nogu”, ili “oduvijek sam volio crtati”. Kod mene se i pored toga što sam uvijek volio crtati, odluka za studij arhitekture dogodila spontano. Pri posjeti Sarajevu 2000. godine posjetio sam i zgradu Arhitektonskog Fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Desilo se da sam se nakon tog posjeta osjetio jako lijepo u objektu AFUS , koji je vrvio studentima različitih generacija. Tako sam se i odlučio na studij arhitekture, da ne koristim žargone “ljubav na prvi pogled” i slično. Jednostavno, dopala mi se zgrada (smijeh).

Osnovali ste projektni biro Fo4a 2016. godine. Vaš studio karakterišu…

Nakon rada u jednoj projektanskoj firmi u Sarajevu i povećanja angažmana na privatnim projektima morao sam odlučiti da li da nastavim raditi u spomenutom offisu, ili da idem privatno. Vođen tim da ne mogu sjediti na dvije stolice nego na jednoj, registrovao sam Fo4a architecture.

Trudimo se da projekti budu originalni koliko je to moguće jer vam je to kao ona “kakav vam je investitor takav vam je projekat”.

 

Prema Vašem mišljenju, šta arhitekta mora savladati da bi mogao opstati u poslu i biti konkurentan?

Arhitektura nije samo projektovanje ili kako naši investitori vole reći “crtanje” nego je više sklop različitih djelovanja na čovjeka, prostor i okruženje. Arhitekta mora pratiti trendove i na kraju krajeva biti interesantan sa svojim projektima. Nedavno sam imao jednu sugestiju da bih trebao podići cijenu svojih usluga, što na kraju krajeva i jeste jedna od bitnijih stavki na tržištu – da li si jeftin, a dobar, ili si skup i dobar. Složit ćete se da nešto tu ne štima i da ne ide baš jedno sa drugim.

Šta biste istakli kao vašu najjaču prednost i kako ste razvili tu vještinu tokom intenzivne i duge karijere?

Moja karijera nije toliko duga iako sam prešao prag “mladog arhitekte” (do 35 god). Arhitekta bi trebao biti kao vino, što je stariji to je bolji. (smijeh)

Arhitekta u većini slučajeva radi jedan na jedan sa klijentom i taj odnos je prvi i najvažniji. Povjerenje koje vam se ukaže ili pruži od investitora je teško steći, a još teže zadržati. Trudim se da ne iznevjerim klijente i mislim da to i klijenti prepoznaju.

Radili ste sa širokim spektrom arhitektonskih zadaća. Ako biste mogli izabrati jednu koja Vam naviše odgovara, koja bi to bila i zašto?

Dopada mi se rad na konceptima ili konkursima, jer Vam daju više slobode u kreaciji i originalnosti.

Prošle godine ste osvojili nagradu BIG SEE ARCHITECTURE AWARD 2019, za stambenu arhitekturu, tačnije za arhitektonsko rješenje ljetnikovca u Jelahu. Možete li reći nešto više o ovom projektu?

Riječ je o projektu Ljetnikovca “Summer House” koji je rađen za interesantnog investitora sa jasnim zadatkom . Objekat u sklopu bazena i koji funkcioniše i ljeti i zimi.

Objekat nije veliki zajedno sa svojim okruženjem, ali je jako dobro prošao i mnogo puta je publikovan. Odličan posao na Landscape-u je uradila Nada Bukejlović.

Projekta se sastoji od ljetnikovca od 50 m2 sa terasom i bazenom od 200 m2 na idiličnom brežuljku okruženom prirodom i izvanrednim pogledom.

Pozicioniranje objekta okomito je dugačko orijentirano prema jugu, zajedno s bazenom smještenim na sunčanoj strani mjesta, što je ujedno i vidikovac.

Sve to postignuto je velikim otvorima na terasi i bazenu gdje se postiže učinak objedinjavanja unutrašnjeg i vanjskog prostora u ljetnom periodu. Dok zatvaranjem objekta i aktiviranjem kamina kuća je spremna za hladnije vremenske uslove.

Cijeli je objekat izgrađen u saradnji s lokalnim dobavljačima. Izbor prirodnih materijala kao što su drvo, kamen, staklo u unutrašnjosti i vanjštini čini ambijent ugodnim. Prijedlog predstavlja svojevrsni bijeg od svakodnevnog života i stresa tokom cijele godine.

Nedavno ste privukli pažnju javnosti rješenjem kuće na osami, „Stay at home“, inspirisani samoizolacijom i motom #ostani doma povodom pandemije COVID-19. Da li je taj projekat za Vas bio određena prekretnica?

Projekat “Stay at home” je nastao spontano u prvih deset dana zatvaranja i početka izolacije. Iskreno mislim da je to bila svojevrsna rekacija na stres , jer pod utjecajem medija svi smo se “blago” uspaničili (smijeh). U tu svrhu projektom nije predviđen TV uređaj, nego bijeg od svega što nam nije potrebno, a to je po meni “arhitektura u doba Korone”.

Ne bih rekao da je prekretnica jer to bi značilo da se desila neka velika promjena u odnosu na prije COVID situacije, što nije slučaj. Lijepa stvar je da je projekat i pored mnogo publikacija kod nas, a i vani dobio nagradu na konkursu “Arhitektura i Megadogađaji pandemija 2020“, organiziran od International Burch University u Sarajevu.

Imate li planiranih projekata u bliskoj budućnosti?

Trenutno radim na nekoliko individualnih stambenih objekata, enterijera.

Imate li možda neku poruku za mlade arhitekte koji se tek upuštaju u ovaj posao?

Ne Bih da se ponavljam, ali bitno je da su uporni i da vole ono što rade. Svaki projekat se isplati na kraju – da li ga radili za novac , ili pro bono. Možda moj lični primjer je nekoliko projekata koji nisu imali financijski aspekt, ali su kasnije priznati od struke.

print