Azbest i drugi vlaknasti silikati u građevinama i upravljanje građevinskim otpadom koji sadrži azbest

Ako na deponiji na koju se odlaže otpad koji sadrži azbest nije izgrađena posebna kaseta za odlaganje azbestnog otpada, taj otpad skladišti se na posebnom prostoru deponije koji je namijenjen skladištenju sumnjivog otpada u skladu sa važećim propisom

Tekst pripremila: Aida Muminović, CETEOR

Azbest je zajedničko ime za niz prirodnih mineralnih vlakana. Otporan je na kiseline, baze i visoku temperaturu. Ranije je dosta upotrebljavan u industriji i građevinarstvu. Azbest ima vlaknastu građu. Vlakna se veoma lako lome uzdužno, pri čemu nastaju tanja, iglama slična vlakna. Ova mala vlakna se lako udahnu i stižu duboko u pluća. Zbog njegovog utjecaja na zdravlje jako je bitno, u procesu odstranjivanja objekata, prepoznati lokacije sa azbestom i pravilno organizovati njegovo sakupljanje i uklanjanje. Stručnjaci razlikuju različite azbestne materijale kao: krocidolit, amozit, antofilit, aktinolit, tremolit i krizotil. Navedeni minerali i njihovi proizvodi nisu podjednako opasni. Najopasniji je krocidolit ili “plavi azbest”, koji se na našim prostorima prestao koristiti krajem osamdesetih godina. U gradnji se najčećše koristi je bijeli, smeđi i plavi azbest. U građevinarstvu čvrsta veza vlakana azbesta je korištena u cementnim proizvodima, cijevima i drugim građevinskim materijalima. Bilo bi bolje govoriti o „azbestima“, jer svi silikatni minerali dolaze u brojnim oblicima, što ukazuje i na različitost u upotrebi.

Najčešći izrazi koji se koriste u ovoj oblasti su:

– azbest su vlaknasti silikati, krokidolit (plavi azbest), aktinolit, antofilit, krizotil (bijeli azbest), amozit (smeđi azbest) i tremolit;

– sirovi azbest je proizvod dobijen primarnim drobljenjem azbestne rude;

– cement azbestni građevinski otpad je građevinski otpad od cement azbesta sa gustinom većom od 1000 kg/m3 i sa masenim udjelom azbesta u materijalu od cement azbesta koji nije veći od 50%;

– otpad koji sadrži slabo vezani azbest je otpad koji sadrži azbest i čija je gustina jednaka ili manja od 1000 kg/m3;

– površinska obrada azbestnog otpada je postupak vezivanja azbestnih vlakana na površini materijala slojem veziva koji veže azbestna vlakna čvrsto kao što veže azbestna vlakna u čvrsto vezanom azbestnom otpadu;

– učvrščivanje (solidifikacija) azbestnog otpada je postupak u kojem se azbestna prašina, otpad od sirovog azbesta ili otpad koji sadrži slabo vezani azbest homogeno miješaju sa cementom ili drugim hidrauličkim vezivom tako da se postigne čvrstoća od najmanje 10 N/mm² i spriječi oslobađanje azbestnih vlakana u okoliš;

– uništavanje azbestnih vlakana je postupak hemijskog, termičkog ili mehaničkog tretmana azbestnog otpada usljed kojeg iz azbesta nastaju druga jedinjenja ili minerali ili azbest izgubi svoju vlaknastu strukturu.

Azbest je moguće naći i na neočekivanim lokacijma. Za siguran dokaz su potrebne složene laboratorijske pretrage, ali u nekim slučajevima je svaki građanin u stanju prepoznati da se radi o azbestnom proizvodu (npr. stare salonit ploče na krovovima mnogih naših kuća). Azbest je ugrađivan na svim mogućim mjestima zbog svojih izvanrednih svojstava toplinske izolacije, ali je našao dobru primjenu i u brojnim električnim uređajima. U kućanstvima je bio ugrađivan na različitim mjestima kao npr.:

-beton, žbuka, boja- u vanjskim ili čak pregradnim zidovima,

– cementne smjese ili smjese s polimerima poput vinila za izradu podnih pločica,

-izolator u pećnicama

-izolator u bojlerima ili kotlovima centralnog grijanja,

-izolator cijevi koje vode paru, toplu vodu ili zrak klimatizacijskih sustava,

-vodovodne cijevi, električni uređaji, rukavice ili odjeća za zaštitu od topline, stare kočničke obloge u automobilima, itd. Kao i sa svim opasnim otpadom i sa azbestnim materijalima se mora rukovati s oprezom.

Načini odlaganja građevinskog otpada koji sadrži azbest:

Najčećši način odlaganja su posebne kasete, koje su namijenjene odlaganju azbestnog otpada, vidljivo označene i odvojene od ostalog otpada na deponiji pod uslovom da se vrši dnevno prekrivanje na način kojim se sprječava oslobađanje azbestnih vlakana u okoliš Posebne kasete u koje je odložen otpad koji sadrži azbest ne smiju se otvarati ili vršiti druge aktivnosti (kopanje ili bušenje) da ne bi došlo do oslobađanja azbestnih vlakana i prašine u okoliš Ako na deponiji na koju se odlaže otpad koji sadrži azbest nije izgrađena posebna kaseta za odlaganje azbestnog otpada, taj otpad skladišti se na posebnom prostoru deponije koji je namijenjen skladištenju sumnjivog otpada u skladu sa važećim propisom. Za vrijeme manipulisanja sa azbestnim materijalom može doći do podizanja prašine i postoje razne metode smanjivanja prašine

Takav način odlaganja može biti skup kad ga povjerite ovlaštenoj kompaniji. Uobičajeno je da se ljudi boje takvih odlagališta, jer ne znaju osnovna fizikalno kemijska svojstva azbesta. Najjednostavnije rečeno azbest je došao iz zemlje i tamo mu je mjesto za odlaganje.Postoje jednostavna i sigurnarješenja, pa treba imati povjerenja u institucije vlasti, kao i u ovlaštene kompanije za preuzimanje.

Propisi u zemljama EU

Direktiva 87/2I7/EEC o zaštiti i smanjenju zagađenja okoliša azbestom je prva direktiva koja se odnosi na supstance i koja integrira kontrolu zagađenja zraka, vode i zemljišta. Namijenjena je nadopuni smanjenja upotrebe azbesta postavljenoj u Direktivi 76/769/EEC, kao i drugim direktivama koje se odnose na zaštitu radnika, emitovanje prašine u zrak i nastanak otpada. Zemlje članice EU su obavezne osigurati sprječavanje emisije azbesta u zrak i vodu, kao i sprječavanje nastanka azbestnog otpada, dok u Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoje propisi koji regulišu zbrinjavanje građevinskog otpada koji sadrži azbest. Pravilnik o kategorijama otpada sa listama ga navodi i obilježen je kao opasni otpad (npr.17 06 01* izolacioni materijali koji sadrže azbest).

m-Kvadrat

print