Praviti prostore za ljude, jer samo sa korisnicima objekat postaje arhitektura i živi svoj puni život. Ne smije biti sam sama sebi svrha. Onda je spomenik.

Arhitektica: Vedina Babahmetović, Studio Entasis

Diplomirala 1985. godine na Arhitektonskom Fakultetu u Sarajevu. Početkom 90-ih istovremeno radi u različitim firmama i samostalno projektuje svoje prve enterijere. Nakon petogodišnje pauze uzrokovane ratom, 1997. godine osniva arhitektonski biro Entasis u Zenici. Od tada kontinuirano radi na raznovrsnim projektima kao glavna arhitektica. Prve poslijeratne godine su bile obilježene intenzivnim radom u Viteškoj dolini, gdje je građevinski bum proizveo mnoge nove tipologije. Jedna od prvih ovakvih tipologija je bio i Shopping centar GMS nakon kojeg su uslijedile mnoge slične njemu. Zajedno sa svojim timom, radila je na mnogo projekta kao što su Franšizni Centar Vitez, Općina Kakanj, Stambeno-poslovni kompleks Makovi, Upravna zgrada i Showroom Tisa, i mnogi stambeni objekti u Zenici, Sarajevu, Mostaru, Tuzli, te mnogobrojne urbane vile. Vedina je aktivan član bosanske scene, podržavajući mlade arhitekte, aktivno sudjelujući u organizaciji i promociji arhitektonskih konkursa te održavajući mnogobrojna predavanja. Protekle 22 godine, Entasis je radio na više od 50 projekata, realizacija i ideja. U 2011. godini Entasis je započeo promociju dizajnerskog bosanskog namještaja.

Zašto arhitekti nose crno, a grade bijelo?

Baš ovo pitanje postavili smo renomiranim evropskim arhitektama sa kojima smo sarađivali i njihovi odgovori su nas oduševili, ali i nasmijali! Bijelo je istovremeno savremeni trend, ali i klasik, plato za beskrajne kombinacije, boja koja najlepše reflektuje svjetlo. Sa njom su mogućnosti za grešku minimalne. Crno, kao njena krajnost, a takađe simbol svedenosti i elegancije, sa njom najljepše stvara harmoniju. Interna šala, doduše, kaže – da crnim odjevnim predmetima, arhitekte izražavaju žalost prema nerealizovanim projektima.

Šta mislite vi? Da li je tačno da arhitekte uglavnom oblače crnu boju, a grade bijele objekte i ukoliko da, zašto? Vedina uspješno vodi arhitektonski biro Entasis i jedna je od 47 arhitekata sa kojima smo razgovarali prilikom kreiranja knjige Nijanse bijele. Ponosni smo na saradnju i zajedničke projekte.

Šta Vam je bio glavni cilj zbog kojeg ste postali arhitekt?

Odrasla sam u porodici gdje je otac bio model stolar a majka šnajderica. Znači zanatsvo je u meni usađeno odmalena i djetinjstvo provedeno među stolarskim modelima s jedne strane i krojačkim šnitovima s druge, ostavilo je vrlo jasne pečate na moje odrastanje i formiranje.

Igra sa drvenim modelima bila je moj vrlo ugodan maštograd, a i sad neopisivi oblici, duboko su usađeni u moja poimanja prostora. Fascinacija šnitom iz Burde i napravljen odjevni predmet bio je proces u kojem sam učestvovala zajedno sa majkom, a tek poslije bit će mi jasno da su to bile moje prve lekcije iz nacrtne geometrije.

Osjećaj za skicu, crtež, vrlo rano sam pokazala no ni matematika mi nije bila loša strana. Tako je valjda arhitektura došla kao prirodan kompromis, zanat u kojem ću se dobro osjećati.

Što Vas pokreće? Šta je Vaš posebni profesionalni fokus?

Pa svakako uspješno završen objekat, a on je takav ako su i kljenti i mi zadovoljni. Ako objekat proizvede emociju, onda je naš rovovski rad, a on to jest, imao smisla. I ponovit ćemo ga ponovo ispočetka za neke nove klijente, nove objekte i nove emocije.

I potpuno svejedno koje vrste je objekat, mali ili veliki, javni ili stambeni, hotel ili vila, proces i pristup u radu je isti. Novi bijeli papir i ispočetka.

Tri karakteristike koje najbolje opisuju Vašu vlastitu arhitekturu/stil:

Pa ne znam da li ja svoju arhitekturu mogu uošte nazvati nekim stilom, ali postulati kojih se pokušavam držati je da: – kuća spolja i unutra, bila ona mala ili velika, mora pričati jednu priču i jedno iz drugog proizilazi – kontekst je početak svega – sinergija funkcije, konstrukcije i arhitekture = dobra kuća

Vaš omiljeni projekt dosad? Zašto? Mogu li to vidjeti – isprintati?

Moj omiljeni projekat… ima ih više: GMS Vitez, zato što je među prvim poslijeratnim objektima te tipologije, Općina Kakanj zato što je do sada mislim jedini objekat te vrste napravljen poslije rata u BiH, Mala upravna zgrada i veliki borovi, zato što je sa svojih 100njak m2 rekonstrukcije i dogradnje bila dovoljno velika da osvoji Grand Prix, Makovi u Zenici koji su bili okidač za stambenu gradnju i dali novi skyline Zenici, Hiža Mišljenova zato što mali objekat priča priču o Bosanstvu i Bošnjaštvu, od bogumila do danas, Vila S zato što sam jako usrećila moje prijatelje, itd…Tisa zato što je postala jedan od „Znakova pored puta“ M17.

Arhitekti nose crno, ali grade bijelo. Istina po Vama?

I ja sam jedna od tih koji nose crno, ali ponekad gradimo bijelo, ponekad ne. Čak bih rekla da gradimo i bijelo, i crno, i drveno, i koloritno, i kameno, u ovisnosti šta je zadatak, gdje je i za koga je. Puno faktora se isprepleće dok objekat ne izroni sa svojim volumenima, teksturama, tonovima.

Šta arhitektura uvijek treba postići, a što nikada ne bi smjela činiti?

Praviti prostore za ljude jer samo sa korisnicima objekat postaje arhitektura i živi svoj puni život. Ne smije biti sam sama sebi svrha. Onda je spomenik.

Koliko stakla arhitektura treba?

Treba dnevne svjetlosti, a samim tim i stakla.

Kako procjenjujete trenutnu vrijednost arhitekture s kulturno-sociopolitičkog stajališta?

Pa ako znamo da je arhitektura uvijek preslika sociopolotičkog momenta u društvu, onda je ovo naše trenutno bosansko stanje apsolutno čitljivo iz građevina koje nas okružuju. Tranzicija društva i sistema se dešava i u građenju i to na način da vrlo često gradimo jezikom koji je nerazumljiv u teoriji arhitekture, pa u posljednje vrijeme vrlo često se sjećamo i spominjemo one pređašnje tipologije, materijale, kvalitet kako projektovanja, tako i građenja.

Budućnost arhitekture? Kuda će ona ići?

Odgovor na ovo pitanje već sam načela u prethodnom. Prebrzim razvojem tehnologije, printanje kuća 3D printerima, jednostavno dolazimo do trenutka kad se trebamo vraćati počecima. Pretjerali smo.

Industrija novih materijala je toliko pretjerala, da je drvo materijal koji se ponovno vraća na velika velika vrata. Klimatizacije i ventilacije objekata više nisu in nego prirodna hlađenja i prirodna strujanja zraka.

Nekoliko rečenica na temu održivosti? Zdrava gradnja, je li to po Vama budućnost?

Mislim da će arhitektura imati ogroman zadatak da se nosi sa ovim kretanjima, jer jednostavno, nema drugog izlaza. Energenata, kojih je sve manje, zamijenit će vremenom fotovoltik centrale na objektima, kiseonik će stvarati zeleni krovovi, a oni će biti i zdrava toplinska izolacija. Naravno to je proces i on je nezaustavljiv. I da bismo se održali mislim da bi već malo dosadna floskula „zelena gradnja“ trebala biti preinačena u zdrava gradnja, a ona podrazumijeva puno segmenata u sferi projektovanja i građenja.

Baumit d.o.o. Sarajevo

Tel.: +387 33 566 770

E-mail: info@baumit.ba