Bioklimatski pristup u arhitekturi još je uvijek u nastajanju, no vjerojatno je da će se do kraja 21. stoljeća značajno razviti i postati jedna od okosnica suvremene kulture življenja.

Razlike u klimatskim principima pojedinih arhitektonskih kolektiva variraju između dvije kreativne struje, ali pristup je gotovo uvijek utemeljen na njihovoj kombinaciji. Navedeni principi predstavljeni su kroz šest inovativnih arhitektonskih projekata ureda Philippe Rahm architectes i Lacaton & Vassal.

Piše: Alen Pučar

Globalni klimatski kontekst

Svaka epoha ljudske povijesti obilježena je faktorima koji je čine prepoznatljivom u odnosu na ostale periode razvoja čovječanstva. Neki od tih čimbenika su unutarnji, kulturološki uvjetovani sustavi vrijednosti, na čijoj osnovi društvo kreira specifične značajke i obilježja određenog doba. Često su unutarnji čimbenici potaknuti vanjskim promjenama ukorijenjenima u prirodnom kontekstu u kojem se nalazimo. Promatrajući razvoj znanosti, primjetno je da je dvjestogodišnja dominacija fizike i kemije postupno zamijenjena interesom za biologiju i ekosustave u 21. stoljeću. Svijest o važnosti ekološkog konteksta i opasnosti klimatskih promjena kreiraju jedinstvene okolnosti koje uspostavljaju direktan odnos između djelovanja društva i vanjskih promjena u prirodnom okolišu. Arhitektura i graditeljstvo od davnina imaju ulogu mosta između kulture i prirode, pa nije neobično da upravo ove djelatnosti uvode nove klimatske principe u svoj jezik. To su inženjerska, znanstveno i pragmatično orijentirana rješenja s jedne strane, ali i alati za kulturološke promjene paradigme razmišljanja i načina života s druge. Razlike u klimatskim principima pojedinih arhitektonskih kolektiva variraju između dvije kreativne struje, ali pristup je gotovo uvijek utemeljen na njihovoj kombinaciji. Navedeni principi predstavljeni su kroz šest inovativnih arhitektonskih projekata ureda Philippe Rahm architectes i Lacaton & Vassal.

Philippe Rahm i meteorološko projektiranje

Pariški ured Philippe Rahm architectes specifičan je radi pristupa koji uključuje potpunu promjenu paradigme u arhitektonskom projektiranju. Klasični gradivni elementi – zidovi, podovi, stropovi – zamijenjeni su klimatskim kategorijama. Ova metoda nazvana je meteorološko projektiranje, a uključuje fokus na osjetilni doživljaj putem meteorološkog pristupa projektiranju. Klimatski fenomeni radijacije, konvekcije, kondukcije, pritiska i isparavanja postaju ključni elementi arhitektonskog jezika, a u te skupine su podijeljeni i eksperimentalni projekti dizajnirani tijekom dugogodišnjeg rada ovog inovativnog ureda.

Projekt Vapor Apartments koncipiran za IBA Hamburg 2009. godine pripada skupini koncepata zasnovanih na procesu isparavanja. Naime, tlocrtno rješenje stambenih jedinica utemeljeno je na smjeru kretanja vodene pare kroz prostor. Tok vlage kroz zrak reguliran je od najsušeg do najvlažnijeg dijela stana, odnosno od spavaće sobe do kupaonice. Dakle, prostorni raspored funkcionalnih cjelina stambenog prostora razmješten je kako bi podupirao tok vlage u relaciji s aktivnosti koja se u prostoru pojedine namjene odvija, što uračunava i isparavanje iz ljudskog tijela tijekom kuhanja, spavanja ili bilo koje druge aktivnosti. Cilj ovog pristupa je intenziviranje osjetilnog iskustva prostora kreiranjem raznolikih klimatskih zona stambenog sklopa. Tako interijer preuzima značajke eksterijera i omogućuje doživljaj prirodnog prostora u izgrađenom okruženju. Uz to, prirodno prozračivanje utemeljeno na toku vlage značajno reducira upotrebu energije tijekom životnog vijeka građevine, što je također uzeto u obzir prilikom osmišljanja ovog principa.

Thermal Conductivity naziv je projekta za školu u Švicarskoj iz 2007. godine. Ovaj koncept pripada skupini zasnovanoj na kondukciji tj. provođenju topline, a također se bavi pitanjem redukcije korištenja energije u zgradama. Osnovni parametar projektiranja bila je vrijednost U tj. koeficijent prolaska topline kroz pregradu, no ideja zatvaranja interijera u ravnomjerno izoliranu i grijanu ovojnicu preispitana je na kreativan način. Toplinska izolacija zgrade razdvojena je u nekoliko slojeva, tako da je postignuta gradacija topline interijera planiranih ovisno o namjeni prostora. Pritom je uzeta u obzir specifična aktivnost korisnika u pojedinim prostorima i ispitana optimalna temperatura za obavljanje planirane aktivnosti, ovisno o čemu je odabrana pozicija pojedinih namjena unutar slojeva toplinske ovojnice. Tako prvi sloj ovojnice obuhvaća tehničke i sanitarne prostore, drugi sadrži komunikacije, a u trećem se nalaze učionice i drugi boravišni i radni prostori. Time je postignuta raznolikost atmosfera u osjetilnom, fenomenološkom smislu, ali je ujedno i predložen novi model razmatranja toplinskih gubitaka u kontekstu fizike zgrade.

Projekt koji uključuje više skupina meteoroloških principa je klimatski park na Tajvanu izveden od 2016. godine naziva Jade Eco Park. Plan novog parka na prostoru nekadašnjeg aerodroma previđa stvaranje različitih mikroklima koje omogućuju duži i kvalitetniji boravak na otvorenom stanovnicima ove suptropske zemlje. Glavni cilj je stvoriti prostor niže razine temperature, vlage i zagađenja od onog postojećeg. Prvi korak u koncipiranju projekta bilo je mapiranje područja budućeg parka u odnosu na tri navedena klimatska parametra. Tako su pronađene optimalne lokacije za kreiranje umjetnih klimatskih zona, a njihovo preklapanje omogućuje raznovrsnost osjetilnih doživljaja i korištenje parka u različitim scenarijima. Povezivanje ovih zona postignuto je stvaranjem triju staza koje spajaju prostore jednake mikroklime. Ovisno o tome, u području su postavljene tri skupine klimatskih uređaja. Odabrano drveće i vegetacija, održivi sustavi ventilatora, klupe izvedene od rashladnog materijala i naprave koje proizvode vodenu paru doprinose stvaranju hladnijih zona parka, dok strojevi i ventilatori za smanjenje vlage zraka oblikuju tjelesni doživljaj suhe zone. Uz to, korišteni su uređaji i apsorpcijski materijali za pročišćenje zraka, kao i ultrazvučne naprave za odbijanje komaraca. Na ovaj način su ekstremni klimatski uvjeti lokacije ublaženi, a korisnicima je dat ugodan prostor kondicionirane prirode.

Lacaton & Vassal i klimatski asketizam

Dobitnici Pritzkerove nagrade 2021. godine, Anne Lacaton i Jean-Philippe Vassal osnovali su vlastiti ured u Parizu 1987. godine. Ključne teme njihovog rada su održivost, društveni angažman i korištenje ekonomičnih materijala u arhitekturi. Ovaj pristup može se nazvati klimatskim asketizmom, u kojem je središnji fokus na osmišljavanju racionalnih bioklimatskih prinicipa. Također, jedan od glavnih ciljeva tijekom procesa projektiranja su minimalna intervencija u zatečeni kontekst te ponovno korištenje postojećih struktura. Uz to, želja autora je omogućiti ekonomsku pristupačnost kvalitetnoj arhitekturi te dati dodatnu vrijednost zajednici kroz inovativna arhitektonska rješenja.

Projekt Hall d’exposition iz 2007. godine za halu u široj okolici Pariza povezuje dvije naizgled nespojive namjene. Središnji prostor zamišljen je kao polivalentna dvorana za različita događanja, dok je ovojnica preuzela namjenu staklenika. Konstrukcija je optimizirana kako bi bila postignuta maksimalna učinkovitost uz minimalne troškove. Središnji prostor zgrade osvjetljen je prirodnim svjetlom kroz spomenute staklenike koji se nalaze na obodnom prstenu tehničkih i pomoćnih prostorija. Staklenici duljine 40 i širine 2 metra sadrže raznolike vrste biljaka te djeluju kao tampon zona između interijera i eksterijera. Automatski sustavi navodnjavanja omogućuju rast penjačica i cvijeća, koji se nalaze u stakleniku, a sustav zavjesa dopušta regulaciju sunčeve svjetlosti u interijeru. Racionalno projektiran prostor obogaćen je inovativnim bioklimatskim principom kombinacije nesrodnih namjena s ciljem optimizacije i međusobne koristi između izložbenog i stakleničkog prostora.

Collège Protestant Français natječajni je rad iz 2015. godine za projekt proširenja sveučilišta u Beirutu. Položaj novih struktura odabran je u odnosu na postojeći vrt, koji autori nastoje maksimalno očuvati. Odabrana je metoda minimalnog otiska, što uvjetuje vertikalizaciju planirane građevine. Odabrani sadržaji su superponirani po etažama, a na najvišoj etaži je planiran bazen. Pritom su svi prostori su povezani blagom rampom. Projekt uključuje i progušćenje postojeće vegetacije te bioklimatske principe. Naime, korištenje metoda prirodnog prozračivanja, zasjenjenja i termalne mase građevine omogućuju dnevni i noćni scenarij regulacije temperature unutar zgrade, kako za ljeto tako i za zimu. Rasklopiva ovojnica osigurava poprečnu ventilaciju ili mirovanje zraka, dok brisoleji po potrebi štite od sunca. Također, temperatura je regulirana korištenjem termalne mase zgrade, kao i bazenske vode i vode sakupljene iz kišnice. Dakle, zgrada je projektirana kako bi mogla odgovoriti na sve klimatske scenarije tijekom godine, a pritom vodi računa o postojećem kontekstu i boljitku studentske zajednice sveučilišta.

Métamorphose de l’insectarium projekt je obnove insektarija iz 2014. godine za kanadski grad Montreal. Središnji principi projekta su postizanje emotivnog i impresivnog iskustva posjetitelja, kreiranje preciznih biotopa znanstvenim metodama te fleksibilnost arhitekture. Prostor muzeja zamišljen je kao doživljajno iskustvo unutar imaginarne geografije postignute stvaranjem biotopa povezanih sa zgradom uronjenom u prirodu. Posjetitelji se kreću rampama blagog nagiba kroz devet različitih biljno-životinjskih ekosustava. Građevina koristi bioklimatske principe eksploatacije osunčanja orijentacijom fasada te prikupljanja vode s vertikalnim padom od krovnog vrta preko unutarnjeg vrta do kote terena. Uz sve to, planirane su interaktivne instalacije za ostvarenje potpunog doživljajnog iskustva. Ova građevina vješto kombinira impresiju i precizno racionalno kreiranje zona raznolikih biotopa, tako potičući biljnu i životinjsku raznolikost uz kulturno-edukativnu svrhu za lokalnu zajednicu.

Fenomenologija ili društveni angažman arhitekture

Bioklimatski pristup u arhitekturi još je uvijek u nastajanju, no vjerojatno je da će se do kraja 21. stoljeća značajno razviti i postati jedna od okosnica suvremene kulture življenja. Ključno je osvijestiti potencijal arhitekture kao sredstva kulturno-društvene transformacije svijesti o važnosti ekologije, ali i kao pragmatičnog izuma znanosti i inženjerstva za kreiranje održivih ekosustava. Proučavanjem metoda rada ovih klimatski i ekološki orijentiranih arhitektonskih ureda, može se primijetiti ključne razlike u njihovu pristupu. Radovi Philippea Rahma orijentirani su prvenstveno na doživljajnu razinu arhitekture, a bioklimatski principi služe kao sredstvo za postizanje novih fenomenoloških iskustava. Ipak, korištenjem ovih alata raste svijest o važnosti klimatskog konteksta u društvu, a kultura se približava koegzistiranju s prirodom. S druge strane, projekti ureda Lacaton & Vassal oživljavaju modernističku težnju društvenog angažmana arhitekture. Oni nastoje riješiti aktualne probleme društva korištenjem arhitekture koja je racionalna, ekonomična i zasnovana na znanstvenoj misli, a njihov rad suočava se s realnom situacijom i na pragmatičan način nastoji odgovoriti na zatečeni prirodno-kulturni kontekst.

Izvori:

1. Rahm P. (2011.) Meteorological Encyclopedia, PRAXIS: Journal of Writing + Building, No. 13 ECOLOGICS, 103-111
2. Philippe Rahm architectes http://www.philipperahm.com/
3. The Pritzker Architecture Prize https://www.pritzkerprize.com/
4. Lacaton & Vassal https://www.lacatonvassal.com/index.php

Slike:

1. Vapor Apartments, Philippe Rahm architectes
2. Thermal Conductivity, Philippe Rahm architectes
3. Jade Eco Park, Philippe Rahm architectes
4. Hall d’exposition, Lacaton & Vassal
5. Collège Protestant Français, Lacaton & Vassal
6. Métamorphose de l’insectarium, Lacaton & Vassal

Differences in the climatic principles of individual architectural collectives vary between the two creative currents, but the approach is almost always based on their combination. Mentioned principles are presented through six innovative architectural projects by the offices Philippe Rahm architectes and Lacaton & Vassal.