Bitumen koji se koristi u proizvodnji bitumenskih hidroizolacijskih traka dobiva se postupkom destilacije iz sirove nafte.
Da bi se poboljšala fizikalna svojstva i postigla odgovarajuća kakvoća gotovih proizvoda, u pravilu ju je potrebno poboljšati dodavanjem polimera. Proces izrade hidroizolacijskih traka odvija se u proizvodnoj liniji, gdje se nosivi uložak (stakleni voal, staklena tkanina ili poliesterski filc) obostrano impregnira i prekriva bitumenom kako bi se stvorio premaz odgovarajuće debljine, koji mora biti površinski zaštićen tankom folijom ili mineralnim posipom.
Zbog svoje otpornosti na vodu, sol, kiseline, lužine te sposobnosti podnošenja temperaturnih oscilacija i prkošenja vremenskim pojavama, bitumenske trake su se nametnule kao važan hidroizolacijski materijal za brtvljenje ukopanih dijelova zgrada, balkona, terasa, ravnih krovova, platformi, mostova i vijadukata.
Vrste bitumenskih hidroizolacijskih traka
Bitumenske hidroizolacijske trake proizvode se od različitih vrsta bitumenskih mješavina, što utječe na konačna fizikalna svojstva proizvoda i uvjetuje njihovo područje primjene.
Oksidirani bitumen, koji je osnovni proizvod destilacije nafte, mekan je na višim temperaturama, a tvrđi na nižim, pa ima ograničenu primjenu. Oksidirani bitumenski proizvodi prikladni su samo za područja gdje nema velikih temperaturnih promjena, npr. za hidroizolaciju od vlage iz tla.
Elastomerni bitumen dobiva se miješanjem gume sintetičkog kaučuka (SBS) u bitumen. Konačni proizvod je fleksibilan na niskim temperaturama i ima visoku otpornost na starenje. Podvrsta elastomernog bitumena je samoljepljivi bitumen koji je ljepljiv zbog dodataka posebnih modifikatora (smola).
Plastomerni bitumen proizvodi se miješanjem polipropilena različitih kemijskih oblika (APP, APAO). Takav bitumen je plastičan, ima visoku temperaturu omekšavanja i dobru otpornost na starenje.
Nosivi uložak
Ponašanje hidroizolacijskih traka na vlačna opterećenja uglavnom ovisi o vrsti nosivog uloška. Stakleni voal (trake sa oznakom V) je naslabiji, stakena tkanina (traka sa oznakom T) je najčvršća, ali nije savitljiva, a poliesterski filc (oznaka P) je čvrst i rastezljiv u isto vrijeme.
Ugradnja
Konstrukcijska podloga (beton, mort, drvo, OSB, metal) na koju ćemo postaviti bitumensku hidroizolacijsku traku mora biti ravna, čvrsta, čista, bez prašine i suha. Na nju nanosimo temeljni impregnacijski premaz i čekamo da se osuši, što može trajati od jednog do šest sati, ovisno o vrsti otapala i vanjskim vremenskim uvjetima, i tek tada možemo pristupiti zavarivanju traka. Bočni i prednji spojevi su preklopljeni 10 cm i precizno zavareni. Kod vertikalne hidroizolacije osiguravamo da je traka cijelom povšinom zalijepljena na podlogu – potpuno zavarena. U slučaju dvoslojne izvedbe, drugi sloj se postavlja u istom smjeru kao i prvi, ali s pomaknutim spojevima. Pazimo da su dva sloja potpuno zavarena jedan s drugim i da se stvori homogena dvoslojna hidroizolacija. Instalacija s plinskim plamenikom prilično je jednostavna i moguća u relativno širokom rasponu vanjskih vremenskih uvjeta. Osim montažerskih vještina, za uspješnu realizaciju projekta potrebno je dovoljno poznavanja struke i vladanja izvođenjem detalja.
