„Beton ima svoje ćudi, propinje se, otima se, ne da se. Ali vaše je da ga zaustavite, da ga pokorite, da sve bude kako vi hoćete i da doživite ono što doživi vešti konjanik u sedlu: fini osećaj ugodnosti i superiornosti „ – Branko Žeželj

Zgrada Instituta za ispitivanje materijala-ims na adresi Bulevar Vojvode Mišića 43, Beograd,  bila je prva građevina od prednapregnutog betona na domaćim prostorima.  Nedaleko od ovog objekta, nalazi se jedan spomenik kulture tadašnjeg, a slobodno možemo reći i savremenog načina gradnje. Građena je pedesetih godina, prošlog vijeka, posebnim tehnikama  fabrikovanih elemenata, kružnog oblika, i pokrivena sa kupolom raspona 109 metara.  Predvodioc ovih tehnika gradnje bio je građevinski inženjer, konstruktor i istraživač Branko Žeželj (Benkovac, 14. mart 1910 — Beograd, 20. februar 1995).

Branko je nakon završene srednje škole u Splitu, 1932. godine diplomirao na Tehničkom fakultetu u Beogradu, nakon čega je radio u Ministarstvu građenja, a potom, i kao profesor u Srednjoj tehničkoj školi u Beogradu. Nakon II: svjetskog rata, imenovan  je za šefa Odsjeka za mostove Saveznog ministarstva građevina. Zatim su uslijedila mnoga druga imenovanja, i saradnje sa svjetskom scenom građena.

Branko je bio osnivač Opitne stanice za prednapregnuti beton u Jugoslaviji, te s tim u vezi razvijao je ideju izgradnje glomaznih grednih mostova, bez upotrebe skele.  Ovom opitnom stanicom i postignutim uspjesima uticao je na upoznavanje i usvajanje  toga sistema gradnje u Jugoslaviji. Njegova originalna kotva i presa za prednaprezanje našle su široku primjenu u praksi.

Žeželj je patentirao mnogo konstrukterskih rješenja, između ostalog: Prefabrikovana skeletna konstrukcija od prednapregnutog betona, Uređaj za ukotvljavanje čeličnih žica kod prednaprezanja betonskih elemenata, Postupak za betoniranje grednih mostova bez uptrebe skele, Postupak za proizvodnju okruglih betonskih stubova. Na kongresu Svjetskog udruženja za prednaprezanje, u Rimu 1960. godine, njegovi „lučni mostovi bez skela“ i tzv. „prednaprezanje zemljišta“ na oporcima lukova, proglašeni su za izuzetne novine u građenju mostova.

Ondašnji inženjeri, nisu bili pripremljeni za novi način građenja, te su skeptično gledali na Žeželjove ideje, znajući to, kao direktor Saveznog instituta za građevinarstvo,  pored sebe je angažovao mlade entuzijaste za koje je rekao da nisu „inficirani praksom“.

Za njegov lik je zauvijek ostao priboden i drumsko-željeznički most u Novom Sadu. U vrijeme kada je izgrađen, bio je to prvi most izveden kod nas od armiranog i prednapregnutog betona koji služi i za željeznički i za drumski saobraćaj. Dužina mosta bila je 466,45 metara, a širina kolovoza između lukova 14,05 metara, s dvije pješačke staze od 2,5 metara. Rijeka je premoštena s dva armirano-betonska luka raspona 211,0 i 165,75 metara, oslonjenih na oporce-kesone. Izgradnja mosta trajala je od 1957. do 1961. godine.

Na otvaranju mosta 1961. godine, zbog izraženih sumnji u bezbjednost mosta, inženjer mosta Branko Žeželj se prilikom probe koja se sastojala od prelaska najtežeg teretnog voza preko mosta vozio čamcem ispod mosta. Bio je ovo pokazatelj njegovog vjerovanja u stabilnost svog djela, bio je to svojevrsni prikaz svega onoga što njegovva osobnost i jest bila: duh istraživača, vjera u numeričku  teoriju, matematičke iskaze, i inženjerske eksperimente.

Most od prednapregntog betona preko rijeke Dunav kod Beške bio je još jedan bitan Žeželjov podhvat,  dio je autoceste Beograd – Novi Sad – Subotica. Ukupna duljina mosta iznosi 2.250 m, a širina 14,40 m. Most ima tri kolnika ukupne širine 11 m, a svaki ima dvije staze širine 1,70 m. Ovaj most predstavlja reprezentativnu izvedbu jugoslavenskog građevinarstva. Kako bi se prevladala velika razlika u nadmorskoj visini desne i lijeve obale, most je projektiran u jednom smjeru uzdužnog nagiba od 2,3%, što je najveći nagib na cijelom autoputu. Struktura mosta je podijeljena u glavnu konstrukciju mosta koja se proteže preko Dunava i osam prilaznih konstrukcija, od kojih je jedna na desnoj i sedam na lijevoj obali rijeke. Glavna konstrukcija je kontinuirani nosač preko tri raspona 105 + 210 + 105 m s ovjesima  od 15 m na obje strane. Presjek kutije s dvije okomite trake učvršćuje se na svakih 9,00 m poprečnim okvirima.

Visina poprečnog presjeka kreće se od 6,00 m u središtu glavnog raspona do 11,00 m iznad njezinih nosača. Debljina stjenke i debljina donje ploče variraju ovisno od potrebe.

Temeljenje mosta obavljeno je na 7 obalnih stupova na lijevoj obali i jednim pristupnim stupom na desnoj obali uz korištenje pilota.

Glavni stupovi konstrukcije oslonjeni su na različite načine:

– riječni stupovi na kesonima;

– pristanište prema lijevoj obali na Franki pilotima dia. 50 cm;

– stup na desnoj obali na sistemu bušenih pilota HW dia. 150 cm.

Glavna konstrukcija izgrađena je bez skele za postupno lijevanje betona konzolnom metodom. Tehnologija konzolnog načina gradnje bila je prvi put se koristila za raspon od 210 m, kod nas i u svijetu. Svi elementi poprečnog presjeka izvedeni su uz trajno pritezanje nosivih kabela u skladu s radnim kolcima.

Sve ovo su karakteristike nekih od konstukcija koje je izgradio Branko Žeželj.Hiljade objekata na domaćem tlu, kao i svjetskom urađeni su po sistemu IMS Žeželj. U jednom od govora Branka Žeželja, možemo čuti da je uvijek svojim slušaocima ponavljao:

„ U prednapregnutom betonu, može se izvesti, sve što jedan konstrukter zamisli, od najmanjih konstrukcija: vinogradskog kolja, željezničkih pragova, najvećih raspona, mostova, sa rasponima od tri stotine metara, četiri stotine metara, verovatno u perspektivi i više, do vrlo teški konstrukcija kao -što su sudovi pod pritiskom za nuklearne reaktore, ogromne građevine visine 70-80metara, sa prečnikom 30-40 metara, sa debljinom zidova od 6 metara, sve se to može sa prednaprezanjem, sa ogromnom silama, pretvoriti u jedan pritisnuti prednapregnuti beton, koji je izdržava te unutarnje pritiske“. Bio je on zasigurno po mišljenju mnogih „OTAC“ prednapregnutog betona na ovim područjima, gdje svi pričamo istim jezikom, jezikom inženjera.

Material testing institute building – IMS, located at the address Bulevar Vojvode Mišića 43 in Belgrade, was the first building made of prestressed concrete in domestic areas. Not far from the building, there is a cultural monument of both then and now contemporary design. It was built in the fifties of the previous century, using special techniques of circular-shaped fabricated elements and covered with a 109-meter span dome. The leader of these construction techniques was a civil engineer, constructor, and researcher Branko Žeželj (Benkovac, March 14, 1910 — Belgrade, February 20, 1995).