Najvažnije sposobnosti kod arhitekte su inženjersko znanje i sposobnosti liderstva i pregovaranja.
Intervju: Emir Junuzović, arhitekta
U narednim redovima čitajte zanimljiv intervju arhitektonskog biroa CADing iz Tuzle. Razgovarali smo o arhitekturi, šta je to najvažnije kod arhitekte, kada se ljubav rodila prema arhitekturi, te koliko je važna kontinuirana edukacija i usavršavanje.
Za početak, predstavite nam Vaš biro i Vaš tim?
Projektni atelje CADing d.o.o. Tuzla je osnovan 1997 godine od strane gospodina Tešić Ljubiše i u toku 24 godine svog postojanja projektovali smo ili bio dio projektantskog tima na raznim projektima od kojih su najznačajniji zdravstveni objekti „Centar za srce BH Tuzla“, bolnica „Sveti vračevi“ u Bijeljini, Rekonstrukcija i opremanje Centralnog medicinskog bloka i Sjevernog krila UKCRS u Banja Luci, „Plava bolnica“, UKC Tuzla, Zdravstvena ustanova Hercegovina blok B , kompleks hotela Banja Vrućica u Tesliću, tržni centri Bingo City Centra u Tuzli i Sarajevu, Mostaru, Maglaju, Jajcu, Šamcu, hotel Salis u Tuzli, te stambeni objekti SPO blok B u Tuzli i SPO „Kula“ Gradačac, ali i mnogi drugi. Tim projektnog ateljea Cading d.o.o. Tuzla čine 4 osobe i to osnivač gospodin Tešić Ljubiša, inženjer građevine, direktorica i glavna arhitektica Maja Kovačević – Salkić, Emir Junuzović – arhitekta, saradnik i mlada kolegica Inela Banjić – pripravnik arhitekture.
Recite nam kako je počela Vaša priča kao arhitekte?
Upisom na studij arhitekture. Nakon studija i završenog master studija iz oblasti urbanizma, odrađivanja volonterskog pripravničkog staža u sklopu UO Zavoda za urbanizam Grada Tuzla, zaposlio sam se u Projektnom ateljeu Cading, gdje radim i danas. Priča je počela sa urbanizmom, ali je završila na projektovanju, s tim da mislim da u BiH fali urbanizma u arhitekturi. Na urbanizam se najčešće gleda kao na skup propisa koje smo prisiljeni poštovati i koji nas ograničavaju, ali mislim da to nije baš tako. Trebalo bi malo više voditi računa o tome šta i gdje se gradi.
Kako se rodila ljubav prema arhitekturi?
To nije bila priča od rane mladosti, jer sve do treće godine gimnazije nisam znao koji ću fakultet upisati. Svakako da sam posjedovao određene talente za crtanje što je bio preduslov da se upišem na studij arhitekture, ali sama ljubav se rodila na fakultetu kada sam detaljnije susreo sa time šta znači biti arhitekta i šta je njegov posao.
Šta je prema Vašem mišljenju potrebno, koje kvalifikacije za dobrog arhitektu?
Pored kreativnosti, koja je subjektivna, jer uvijek ste za jedne kreativni, a za druge ne, važno je biti dobar inženjer. Kada ste dobar inženjer onda ste na dobrom putu da budete i dobar vođa projekta/tima, što je u našoj zemlji najčešće slučaj, da je arhitekta i vođa projekta, odnosno tima. Ako ste dobar inženjer onda ste dobar i arhitekta, još i ako društvo priznaje vašu kreativnost onda možete biti i najbolji.
Ko Vam je uzor od domaćih, a ko od stranih arhitekata?
Nemam uzora ni u domaćim ni u stranim arhitektima. I od stranih i domaćih arhitekata ima realizacija koje mi se više i manje sviđaju. Od domaćih kolega dopada mi se rad studija Entasis, ali i neke restauracije poput džamije u Počitelju. Od stranih mi se dopadao rad Zahe Hadid, ne toliko arhitektonski, koliko zbog smjelosti, pristupa projektovanju i priče iza projekta. Ona je bila Marina Abramović arhitekture.
Šta smatrate najvažnije kod arhitekte?
Inženjersko znanje i sposobnosti liderstva i pregovaranja. Arhitekte nisu samo osobe koje rade idejne projekte i crtaju lijepe 3D-ove. Mnoge kolege rade u biroima i firmama koje su zadužene za razradu i realizaciju projekata. Znanje kako da dođete od papira ili monitora do realizacije je najvrijednije. Ako ne znamo kako realizovati ono što je na papiru, onda je to samo što jeste…lijepa slika.
Koji projekat Vas se posebno dojmio, odnosno koji Vam je ostao u posebnom sjećanju?
Projekat rekonstrukcije i opremanja Centralnog medicinskog bloka i Sjevernog krila Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske. Pored toga što je projekat trajao četiri godine, to je bila jedna sveobuhvatna škola koja je uključivala sve procese od projektovanja do realizacije. Bolnice su zaista posebni projekti i teško da se mogu porediti sa bilo kojom drugom oblasti u projektovanju, a njihova čar je da u većini slučajeva kumulativno sadrže sve funkcije koje posjeduju druge vrste objekata pojedinačno. Bolnica je grad u malom, a često i imaju više uposlenih nego neka manja mjesta stanovnika, te je poseban izazov odgovoriti svim zahtjevima koji se stavljaju pred projektanta. Od tržnih centara istakao bih TC Bingo Maglaj koji sam vodio od ideje do realizacije. Manji komercijalni objekti su poseban izazov u smislu balansiranja želja investitora, estetskih zahtjeva projektanta i cijene koštanja objekta. Na kraju je bitno da i investitor i projektant budu zadovoljni, što i jeste smisao zdravog partnerskog odnosa.
Na kojim projektima trenutno radite, a šta Vam je u planu?
Trenutno u Projektnom ateljeu Cading radimo na nekoliko projekata tržnih centara za našeg dugogodišnjeg partnera Bingo d.o.o. export – import Tuzla od kojih je najznačajniji projekat novog tržnog centra u Banja Luci, te nekoliko manjih objekata širom BiH. Također, tu je projekat stambeno – poslovnog objekta u Tuzli, kojeg smo ove godine završili za istog investitora. Pored navedenih projekata, radimo i nekoliko manjih projekata za naše lokalne partnere. Plan je da se i dalje edukujemo u pogledu rada na softverima, da privučemo nove investitore, te naravno da budemo i dalje podrška našim starim partnerima i investitorima, kao i do sada.
Imate li neku poruku za mlade arhitekte?
Da imaju viziju šta žele biti i da uče. Ako želite možete do cilja doći i prečacima, ali ako želite trajati, morate imati znanje. Na kraju, bitno je samo da volite to što radite i da vam to ne stvara frustraciju.
Koliko je važna kontinuirana edukacija i usavršavanje za arhitektu?
Najvažnija u smislu inženjerstva. Kreativnost ima neke druge procese i načine kako dolazi, jer biti kreativan se ne možete naučiti. Kreativni ili jeste ili niste, što je opet stvar lične percepcije, ali u inženjerskom smislu, edukacija je obavezna. Zato je i dobro što neke zemlje poput Engleske ili SAD-a imaju obavezne edukacije kako biste zadržali licence.
Za kraj, da li imate neku poruku za naše čitaoce?
Da se svi zajedno nastavimo više edukovati i raditi i da malo više brinemo gdje i šta gradimo, jer smo svi mi kolektivno krivi i odgovorni za stanje u kojem se struka nalazi i na nama je hoćemo li to držati u „statusu quo“ i govoriti kako je tamo negdje to sve bolje uređeno, ili ćemo početi od mijenjanja sebe, pa u konačnici i struke kao cjeline. Promjena počinje od nas, pojedinaca.
“Projektni atelje CADing” d.o.o. Tuzla
za projektovanje, inžinjering, prostorno planiranje i consulting
Mirze Hadžimehmedovića 10, 75000 Tuzla
Tel./fax: 00385 35 281 430
E-mail: info@cading.ba
