Kada gradite za održiviji svijet, odabrani materijali nesumnjivo igraju najveću ulogu u smanjenju emisije ugljika u projektu. Na primjer, zidanje zida pomoću plastičnih boca sprječava da se nakupljaju na odlagalištu otpada. Međutim, postoji materijal koji se stoljećima koristi u cijelom svijetu i koji je na vrhu svih ostalih kada je u pitanju održivost: čerpić.

Kad razmišljamo o održivosti u građevinarstvu, prvo moramo misliti na funkciju projekta. Za mnoge građevince norma je da koriste materijale koji će trajati hiljadama godina. Čerpić je s druge strane jedan od materijala čija proizvodnja, životni vijek i odlaganje rezultiraju neto-nultom emisijom ugljika.

Postoje dvije moguće tehnike za upotrebu čerpića: nabijena zemlja i blokovi od čerpića. Zidovi od čerpića, za razliku od nabijene zemlje, mogu se graditi u užim omjerima. Zapravo, zid od 25 cm može apsorbirati toplinu kako bi zagrijao unutrašnjost, dok nabijeni zemljani zidovi, koji se mogu izgraditi i sa širinom većom od 60 cm, pružaju hladnije prostore. U poređenju sa masovnom proizvodnjom opeke, blokovi od ćerpića izrađuju se na licu mjesta, čineći blokove koji se razlikuju i bojom i oblikom i koji u konačnici daju čerpiću jedinstvene karakteristike. Uz estetsku prednost, čerpić ima i ekonomske prednosti u odnosu na cigle jer se lako može preurediti ili popraviti.

Da biste izradili blokove od ćerpiča, prvo je potrebno odabrati pravu vrstu zemlje. Ako je previše pjeskovita, blokovi će se raspasti. Ako je pretjerano mokra, neće zadržati oblik. Idealna smjesa trebala bi biti glinovita, što stvara konstrukcijski stabilan blok. Kao što je već spomenuto, jer se blokovi od ćerpiča izrađuju na licu mjesta, tlo na kojem će se graditi kuća jednako je važno kao i zemlja koja je korištena za stvaranje bloka. Zanemarivanje ovog elementa povećat će troškove projekta i utjecaj na okoliš.

Nakon oblikovanja blokova u željeni oblik i veličinu, moraju se ostaviti na tlu gdje su oblikovani za fazu predsušenja. Ovaj korak može trajati 1 do 2 mjeseca, ovisno o vlažnosti. Za to vrijeme blokovi se mogu prekriti ili ostaviti izloženi na kiši, što dodaje karakterističnu teksturu čerpiću.

Narodni izraz, koji kaže da treba imati “dobar šešir i čizme” da bi se moglo graditi ciglom, znači da bi podnožje ili “čizme” zida trebale biti dovoljno izolirane kako izloženost kiši ne bi ugrozila mješavinu ćerpiča i krov ili “šešir” kuće treba skrenuti kišu sa konstrukcije. Koliko god dobri bili “šešir” i “čizme” od čerpića, ako pukne cijev unutar konstrukcije, cigla će djelovati kao spužva i upiti vodu dok se potpuno ne zasiti. Ako se ostavi bez nadzora, to će na kraju rezultirati raspadom materijala.