Crkva Sv. Mihovila Arkanđela: Odnos postojećeg i novoprojektovanog u jednom savršeno uklopljenom zagrljaju

LEDIĆ ARHITEKTURA

Od prvog trenutka ulaska u prostor crkve koja je bila već u fazi izvođenja, dojmio nas je njen prostorni sklad i njena kompozicija. Već sa prvim korakom u pomenuti prostor, ukazala se monumentalna kulisa skladno i vješto zidanog kamenog zida koji je bio u savršenom skladu sa prostornom drvenom tavanjačom. Svjetlo koje je prodiralo kroz prozore u gusto nasičen zrak prašinom od pjeskarenja davao je svemu jednu nadnaravnu i uzvišenu notu prostoru. Ono što je jasno bilo, jeste da moramo sačuvati tu sirovu ljepotu prostora i ne gušiti je suvišnom, novom estetikom u enterijeru, nego naprotiv, dati joj krila i značaj da zauvijek nosi taj prostor. Zbog toga smo se trudili da što veće plohe ostavimo izvorno u kamenu, a one nanovo žbukane, obojili smo u bijelo kako bi davale svečani doživljaj prostora. U bočnim nišama smo uradili bijele stropove čija je geometrija izašla iz geometrije stubova i lukova koji nose crkvu, a u glavnoj lađi je urađen novi drveni strop od lameliranog drveta koji je u savršenom skladu s kamenom ispod. Budući da je bilo potrebno rekonstruirati pod, u novom popločanju uređena je staza za koju smo našli inspiraciju u srednjovjekovnim bazilikama. Inspiracije je bio QUINCUNX, geometrijski uzorak koji se sastoji od pet kružnih točaka poredanih u križ.

OLTAR:

Oltar sam po sebi predstavlja STOL ili MENZU, a u isto vrijeme predstavlja ŽRTVENIKA. Upravo oltar u Drinovcima u sebi nosi ova dva elementa sa jednom posebnom snagom. On srasta sa tijelom crkve jer praktično izranja iz svečanog kružnog popločanja onixom preko postolja u obliku križa koji ga nosi.

AMBON:

Ambon je zapravo uskrsna stijena sa koje se naviješta RADOSNA VIJEST, te je simbol uskrsnuća, odvaljen kamen sa grobnice raspuknut na pola, gdje se pomenuta simbolika može očitati i na ambonu u Drinovcima. On je lučnog karaktera uzdignutog na postolju kao savršeno uzvišeno mjesto za prezbitera.

KRSTIONICA:

„Uronjeni u grijeh da bi bili ponovno rođeni na život“, krilatica je iz koje je izvučen dizajn krstionice i koja također daje puni smisao samom činu krštenja. Dakle, samo bijelo tijelo krstionice uronjeno je u tamno valovito popločanje oko nje, a završava dragim kamenom onixom koji u sebi ima izdubljenu gornju plohu u koju se sipa sveta voda.

TABERNAKUL:

Svetohranište je ukrašeno brončanim reljefom na koje je prikazano lomljenje kruha po kojem su učenici prepoznali učitelja na putu u Emaus, koji bi trebao biti prikazan na mozaiku iza. Postolje, tj. nosač tabernakula urađen je od bijelog mramora, koji se svojom geometrijom naslanja na dizajn ostalih elemenata prezbiterija.

KOR I ORGULJE:

Ono što je bilo jasno od samog početka jeste da će intervenciju u sastavu kora buduće generacije doživljavati kao suvremenu i onu koja nije izvorno bila u prostoru. Sa tim na umu, u dizajnu smo koristili metodu kontrasta. Kao završni materijal koristili smo bijelo emajlirano staklo, koji je zbog svoje boje u harmoniji sa ostatkom prostora. U svom vrhu staklo prelazi u transparentnu ogradu i na taj način čini da cijela intervencija bude “lakša”. Kor je ujedno i vjetrobran u kojem i oko kojeg su raspoređeni kipovi svetaca.

DOGRADNJA NOVE SAKRISTIJE:

Pošto je ponovno riječ o savremenoj intervenciji, primijenila se metoda kontrasta koja za razliku od prvobitne ideje, gdje se pokušalo metodom prilagođavanja slijediti zatečene forme postojećeg objekta, uspjela na neki način, u tada lučno dokopanom terenu oko lučne apside uglaviti isto tako zalučenu formu novog objekta. Dogradnja je srasla s brdom iza, a prema crkvi se iznenada zaustavila na udaljenosti od par metara, iskazujući na taj način ogroman respekt prema zatečenom. Tek laganom staklenom strukturom krova i zidova prilazi objektu čineći na taj način jednu funkcionalnu cjelinu s crkvom.

Posebna pažnja i zahvala ide: Stjepanu Ivaniševiću koji je zaslužan za freske u nisi prezbiterija, Dejanu Pranjkoviću koji je zalužan za tabernakul, reljef na oltaru i vrata spremišta ulja. Blaženski Salavadrfi – mozaici u nočnim brodovima / krštenje Isusovo i Emaus.