INTERVJU: Davor Mateković, arhitektonski studio PROARH

Davor Mateković je hrvatski arhitekt, rođen u Zagrebu. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 1992. osniva i vodi vlastiti arhitektonski ured PROARH, kojeg razvija u multidisciplinarnu radionicu širokih zona interesa i djelatnosti.  Istražujući različite sfere arhitekture i dizajna, bavi se projektima različtih funkcija, tipologija, programatskih i prostornih dimenzija, istovremeno na inovativan i konkurentan način. Radovi Proarha su nominirani i nagrađivani nacionalnim i internacionalnim arhitektonskim nagradama, predstavljeni na brojnim izložbama i objavljivani u priznatim domaćim i svjetskim strukovnim publikacijama. Za časopis m-Kvadrat govori o svojim počecima, zapaženim projektima, te trenutnim angažmanima:

Arhitekta ste sa preko 25 godina radnog iskustva. Možete li objasniti kako su izgledali Vaši počeci? Kako je zapravo sve počelo?

Nakon završenog fakulteta počeo sam raditi u jednom projektnom uredu, gdje sam i stekao prva radna iskustva . Ubrzo sam  i dobio priliku za samostalno projektiranje ta sam tako kao mlad arhitekt  i ostvario prve realizacije.

Koji je Vaš prvi projekat na kojem ste radili, i kako danas gledate na taj projekat?

Prvi projekti su ,naravno, bili manji zahvati kao projektiranje  ulaznog prostora tvtke u kojoj sam radio, zatim niz interijera različitih namjena …  Danas na te projekte gledam sa simpatijama, svjestan koliko  sam tada , zapravo malo znao o praktičnoj strani ove profesije, tj. kako je težak put od ideje to konkretne realizacije….

Šta za Vas predstavlja savremeno arhitektonsko djelo?

Svako arhitektonsko djelo trebalo bi biti suvremeno u svojoj biti- ogledalo vremena u kojem nastaje u svim bitnim elementima:u konceptima načina života i korištenja prostora, bilo životnog ili radnog, nove tehnologije gradnje, materijali…istovremeno  oslanjajući se na vlastitu kreativnost ali i na kontekst i tradiciju.

Vaša zagorska kuća dobila je puno priznanja do sada. Šta stoji iza ideje Hiže?

Ideja koja stoji iza Hiže je ideja o bezvremenosti materijala i postulata graditeljskog naslijeđa. Naša je želja bila da na suvremen način pokušamo intrepretirati autohtonu nastambu zagorskog kraja. Htjeli smo dokazati da su pojedini prirodni materijali bezvremski, da je njihova bit istovjetna te da je njihova primjena i danas moguća u ostvarivanju suvremenih arhitektonskih tendencija te da samo o načinu njihove primjene ovisi njihova suvremenost.

Još jedno od Vaših zapaženih djela je i privatna kuća na Visu, za koju ste dobili međunarodnu nagradu u u kategoriji ‘Single Family House’. Kuća je napravljena po principu Sokratova Megarona. Recite nam Više o ovom projektu?

Koncept Issa Megarona proizlazi  iz prve impresije na lokaciji – sinergije zatečene prirode i mora u daljini. Ovdje gradimo u praznom prostoru koji se ne može svesti na granice parcele , ovdje je genius loci čitav Mediteran. Kuću koncipiramo po principu Sokratovog megarona, prve pasivne kuće. Kako niti jedna planska intrevencija ne može biti bolja od onog što je podarila priroda , maksimalno je ukapamo u okoliš, u prirodu, da ona postaje, praktički nevidljiva u zatečenoj biokulturi , viškom ambijentu. Tako topografiju praktički ne mjenjamo a intervencija u tzv. djevičansku prirodu postaje nezamjetna.

Na čemu trenutno radite?

Trenutačno radimo na tridesetak projekta na različitim lokalitetima. Dosada smo projektirali mnoge tipologije, vrlo raznolike, zahtjevne, u različitim mjerilima i ambijentima.  Više od projektiranja nekih novih tipologija, željeli bismo da se u budućnosti realiziraju neki od naših već isprojektiranih  značajnih projekata.

Obzirom da se bavite i projektima zelene gradnje, prema Vašem mišljenju koliko je danas važno graditi „zeleno“?

Trudimo se da  naši projekti budu u skladu s  relevantnim tendencijama samoodržive i zelene gradnje.  Budućnost nosi ideju racionalnog iskorištavanja modernih tehnologija u kooperaciji s  datostima prirodnih resursa.  Tako treba i raditi i graditi- maksimalno koristeći  te resurse i izvući maksimum iz njih, na dugoročnu korist čovjeka i prirode.

Kako vidite budućnost gradnje i ulogu arhitekte? Paralela odgovornosti arhitekte danas i u vremenu koje dolazi?

U  sferama svih djelatnosti, napredak je sve brži i promjene su neizbježne, tako da očekujem  da i arhitektura bude,  i kao profesija  i kao produkt te profesije sve zahtjevnija i izazovnija. Kako se mogućnosti povećavaju , tehnologije ubrzavaju,   povećava  se opseg djelovanja i odgovornost arhitekta.

Shodno Vašoj uspješnoj karijeri, otkrijte nam koji je recept za uspjeh?

Dosljednost, principijelnost i beskompromisnost u autorskom djelovanju su nešto na čemu inzistiram u svom vlastitom radu . To su principi koji  formiraju profesionalni integritet kao temelj uspjeha. Na tako čvrstom temelju se onda daljnji uspjeh graditi inovativnošću i kreativnošću , no uvijek u okvirima izvedivosti i racionalnosti.

I za kraj, imate li možda neku poruku za čitaoce m-Kvadrata?

Poruka bi bila univerzalna, nevezana uz arhitekturu… da treba vjerovati u sebe, svoj rad , voljeti  materiju koja vas odeđuje kao  čovjeka te u njoj biti dosljedan. Naći smisao u svom radu, provoditi ga uz maksimalnu posvećenost i principijelnost jedino su što vode ka individualnom ostvarenju pojedinca kao osobe.