Trenutni trendovi u smislu fasada zaista su fenomen koji zaslužuje svoje posebno poglavlje. Upravo zbog ovog razloga, odlučili smo malo zaviriti u svijet različitih dinamičnih fasada. Pa krenimo!

Mogli bismo reći da su posljednjih nekoliko godina fasade dobile neke dodatne funkcije kao što su vodootpornost i izolacija (termalna i akustična), smanjena potrošnja energije i slično, a sve te funkcije su se dodavane na postojeću i već dobro poznatu estetiku. Ovo ipak nije tačno, sve ove funkice su zapravo produžetak već nekih postojećih funkcija koje su konvencionalne fasade već imale. Međutim, bilo da se to postizalo kroz pasivno sjenčenje ili kroz ventilaciju ili pak kroz kompleksne dinamične sisteme, uvijek je postojala potreba za kontroliranjem unutarnjeg prostora u cilju da se smanji oslanjanje na klimatizacione sisteme, sisteme grijanje ili oslanjanje na vještačko svjetlo. Sve ovo gore navedeno dovelo je do stvaranja fasada i tehnlogija današnjice.

Homeostatična fasada

Homeostatična fasada koju je osmislila firma Decker Yedon iz Nju Yorka  jeste eksperimentalni prototip, a koji reagira na temperaturu same fasade. Materijal od kojeg je fasada napravljena ima funkciju umjetnog mišića koji prilagođava vlastiti oblik da bi se fasada što efikasnije zaštitila od sunca. Osim toga, održavanje ove fasade i njene funkcije ne troše mnogo energije, a fasada ima i lokalizovane kontrole. Ova dvoslojna fasada sastoji se od unutarnjih i vanjskih staklenih zidova. Fasada može reagovati kroz individualne segmete čak i na najmanje varijacije u sklopu okolišnih uslova. Djelovi fasade koji se okreću napravljeni su od elastomera (polimer sličan gumi) kojim je zapravo omotana jezgra napravljena od fleksibinog polimera. Srebreni premaz na eleastomeru provodi električne napone kroz površinu fasade što čini da se ona deformiše onoliko koliko električni signali zahtjevaju. Kada sunce u određeno doba dana zagrije građevinu, površina fasade se proširi da bi zasjenila interijer građevina na kojoj se nalazi. Kada temperatura padne, površina se skuplja da bi pustila više sunca unutar građevine. U prirodi ova vrsta samoregulacija naziva se homeostaza. Homeostatične fasade imaju prednost nad konvencionalnim fasadnim sistemima zbog svoje niske potrošnje električne energije i superiorne preciznosti. Ovaj visoki stepen kontrole također je i od velike koristi savremenim arhitektima.

Sunbreak fasadni sistem

Još jedan dobar primjer dinamičnog fasadnog sistema jeste visoko tehnološki sistem zasjenčavanja Sunbreak koji je osmislila firma NBBJ. Sietem se bazira na dizajnu garažnih vrata iz 1985.godine koji je osmislio Santiago Calatrava, a svojim korisnicima nudi mogućnost potpune kontrole putem mobilne aplikacije dostupne za android i iPhone uređaje. Ovaj fasadni sistem obično ima mogućnost sklapanja ili rasklapanja serije suncobrana u ovisnosti o dobu dana. Međutim, putem senzora, fasada može reagovati na prisustvo ljudi u prostorijama ili na blizinu oblaka. Ovaj fasadni sistem maksimalno iskorištava geometriju savijanja koja se kontroliše putem senzora i mobilnih aplikacija. Jedinstvena geometrija ovog fasadnog sistema može dozvoliti da se sunce odbija od površinu fasade i ulazi u interijer građevine, ali se također može i sklopiti te na taj način u potpunosti blokirati ulazak sunčeve svjetlosti u interijer. Pored svega navedenog, fasada se može osvjetliti sa specijaliziranom LED rasvjetom što osigurava dodatnu kontrolu nad izgledom zgrade noću. Sistem je također programiran da mjeri solarnu radijaciju, za razliku od konvencionalnih sistema koji su opremljeni da se nose samo sa vidljivom svjetlošću. Dodatna mogućnost kontroliranja sistema na osnovu vremenskih uslova i količine solarne radijacije dodatno i smanjuje energetske troškove i čini samu građevinu otpornijom na promjene vanjskih temperatura.

Reagirajući fasadni sistem

Najčešći pregled vremenskih uslova za Abu Dabi bi izgledao ovako: sedam dana intenzivnog sunca sa temperaturama iznad 100 Farenhajta i sa 0% šanse za mogućnost padavina. U ovakvim ekstremnim vremenskim uslovim, čak i arhitekti koji okolišni dizajn stavljaju na sami vrh svojih prioriteta u svom arhitektonskom izražaju nalaze se pred jako velikim izazovom. Pored toga što pjesak može ugroziti strukturalni integritet građevine, velike vručine i sunčeva svjetlost mogu dovesti do smanjenja kvalitete udobnosti interijera građevina, ako se taj problem pravilno ne rješi. Upravo ovaj problem je na Al Bahar tornjevima u Abu Dabiju firma Aedas i rješila sa svojim reagirajućim fasadnim sistemom. Spomenuti fasadni sistem bazira se na elementima “mashrabiya” – islamski rešetkasti sistem zaštite od sunčeve svjetlosti. Koristeći parametrički opis za geometriju pokretnih fasadnih panela, firma Aedas bila je u mogućnosti stimulirati ovaj fasadni sistem da reagira na sunčevu svjetlost te na osnovu iste mijenja uglove tokom različitih dana u godini. Rešetkasti panel ima funkciju tamnog zida i postavljen je na udaljenosti od dva metra izvan tornjeva na posebnom okviru. Svaki trougao obložen je slojem stakloplastike i programiran da reaguje na kretanje sunca da bi se umanjio solarni uticaj na građevine. Uvečer se rešetkasti panel sklapa i fasada tornjeva je onda više vidljiva. Ako vas sve ovo nije zadivilo, onda trebamo još napomenuti i činjenicu da ovaj fasadni sistem koristi obnovljivu energiju iz svojih fotonaponskih panela koji se također nalaze na fasadi.

Živi fasadni sistemi

Jedan od trendova savremene fasadne arhitekture u sklopu dinamičnih fasada vrijedan spomena jeste i živi fasadni sistem. Kuća koja je smještena u Hamburgu u Njemačkoj ima fasadu koja je zapravo živi organizam, a fasadu je razvila firma Arup. U pitanju je fasada napravljena od algi čiji bio reaktori omogućuju brži rast istih pod sunčevom svjetlošću, a sve to u cilju pojačane zaštite od sunca. Osim toga, ti isti bio reaktori proizvode bio masu i solarnu energiju te se tako građevina može napajati vlastitom energijom. Ova inovativna i dinamična fasada nalazi se na kockastoj građevini od pet spratova i prva je fasada ove vrste u svijetu. Mikroalge – male biljke koje se nalaze unutar fasada, veličine su bakterije. Ova građevina ima holistički koncept napajanja: ona svu energiju potrebnu za napajanje građevine crpi iz svoje žive fasade, odnosno iz obnovljivog izvora. Osim što proizvodi vlastitu energiju za napajanje, fasada može sakupljati energiju tako što upija svjetlost koju ne koriste alge te stvarati toplotu, na isti način kao i solarna termalna jedinica. Ta toplota se dalje koristi direktno za stvaranje tople vode i grijanja ili se sprema u tlo pomoću bušotina za izmjenu toplote. BIQ (“Building with Bio-Intelligent Quotient”) kuća ima 15 stanova, a neki od njih su bazirani na konceptu promjenjivih prostora sa funkcijama koje se alternativno ili simultano mogu preobratiti u „neutralnu zonu“.