Intervenira se u dva donja od ukupno tri stana u kući koja je porodično naslijeđe.
Naziv: Porodična kuća na Trešnjevci u Zagrebu
Autor: Tomislav Pavelić
Arhitektonski ured: U.O.A. Tomislav Pavelić
Investitor: privatni
Površina parcele: 550 m2
Zadatak je skromna dogradnja porodične kuće – intervenira se u dva donja od ukupno tri stana u kući koja je porodično naslijeđe. Povod intervencije je nova, krajnje opipljiva potreba korisnika stana u visokom prizemlju – dijete je poraslo, uskoro će u školu, pa treba vlastitu sobu. Jedino je razumno rješenje smjestiti dogradnju straga, iskoristiti dozvoljenu punu dubinu objekta koja je veća za 3 metra od postojeće, a susjed je koristi još od 1950-ih.
I druge bi stvari bilo dobro popraviti u stanu u prizemlju i u porodičnom radnom prostoru u suterenu, pa se objekat dograđuje do punog dozvoljenog tlocrta, a po etaži se dobiva dodatnih tridesetak kvadrata.
Na spratu se, za sada, ne intervenira. Ipak, odlučuje se iskoristiti priliku i redefinirati distribuciju korisnika po spratovima – stubište se izvodi van kuće, kao da je riječ o tri nepovezane jedinice. Novo stubište omogućuje potpuno okretanje tokova u stanu, ali i premještanje težišta dublje na parceli, u vrt koji je do sada bio ‘straga’; iako je vrt i prije bio velika ljubav, on sad više nije samo ‘ljetni san’, nego dio stana.
Estetika postojeće kuće je takva kakva jest, pa je se aksiomatski prihvata, kao dio porodičnog naslijeđa. Promjene se bilježe poput palimpsesta, a aktualna se prilika koristi da se dodatak definira prema ugođajnim željama korisnika i logici najveće učinkovitosti. Moglo bi se zato govoriti o određenoj povezanosti zatečenog i novog na proto – funkcionalističkom nivou. Zato je kuća ‘drvena’ i najučinkovitije, prema postavljenim uporabnim parametrima, definira nove odnose, u dvorištu i u jedinicama. Uređenje unutrašnjosti je domena korisnika, shodno Loosu. A što se tiče estetike dogradnje, tu prepuštanje danostima vodi prema Colinu Roweu, jer ako je grad kolaž, onda je Trešnjevka savršen primjer toga.