Ne radim mnogo projekata kako bi svakom mogao posvetiti dovoljno pažnje

Dizajnom je potpisao mnoge građevine po Dalmaciji, grafički je osmislio mnoštvo knjiga, autor je i nekolicine poštanskih maraka, a stvara čak i igrice.

Intervju: Duje Šegvić, arhitekta

Duje Šegvić ovlašteni je arhitekt i dizajner, rođen 1978. u Splitu, živi i radi u Splitu. Kao ovlašteni arhitekt razvio je svoj prepoznatljiv arhitektonski jezik i autor je mnogih građevina po Dalmaciji, Kupališni objekt Bonj u Starom Gradu na Hvaru, uređenje dijela obale u Pučišćima, te Little green bay na Hvaru koji je publiciran u Pariškom Vogue časopisu, uređenje Tončićeve ulice u Splitu te mnoštvo drugih modernih objekata. Istaknuo se i svojim radom na u području dizajna izradi logotipa (npr. Muzej Vode u Splitu, 2021), grafičkim dizajnom mnoštva knjiga. Bavi se ilustracijom, multimedijom i dizajnom kompjuterskih igrica. Ilustrirao je nekolicinu knjiga poezije.

Fascinantno je koliko neka zanimanja smatramo ozbiljnim, druga neozbiljnim, a na kraju ispadne potpuno suprotno ili istovremeno spojivo i to uz puno strasti i energije. Razgovarali smo sa splitskim arhitektom Dujom Šegvićem koji je među ostalim radio na projektu objavljenom u Vogue magazinu, a uz to se bavi game developmentom. Kako se rodila ljubav prema arhitekturi, ali i igricama donosimo vam u nastavku. 

Za početak nam recite nešto više o sebi.

Nije lako pričati o samom sebi. Svakako bi počeo od svoje ovisnosti o kreativnosti. Smatram kako je to jedna od mojih najveća vrlina. Svaki dan stvoriti jedan mali novi segment svijeta u kojem živimo pričinja mi veliko zadovoljstvo i ispunjenje. Bilo to u arhitekturi, dizajnu, crtežu ili u mom slučaju čak i kompjuterskim igricama. 

Kada se javila ljubav prema arhitekturi? Kako je krenula vaša priča u svijet arhitekture?

Ne mogu baš reći da je bila ljubav na prvi pogled, a kao i svaka ljubav ima uspona i padova. Arhitektura je svakako zanimljiva multi disciplinirana grana umjetnosti jer obuhvaća i estetsku i tehničku stanu. Tako da se kod mene prava ljubav desila tek nakon studija i nakon puno uspješno dovršenih projekta, kada su se sve kockice posložile.

Shvatio sam kako su, uz svo potrebno znanje i kreativnost, vrlo važni i odnosi s ljudima. Sudionika u gradnji je mnogo, počevši od investitora, izvođača, nadzora, konzervatora, projektanta drugih struka, referenata i među njima uvijek onih s kojima je lako, ali i onih s kojima baš i nije lako surađivati.  Zbog toga je svaki projekt svoja priča, a najljepše su one s happy end-om.

Na koji ste projekat posebno ponosni?

Teško je izdvojit konkretnu priču od jako mnogo projekata. Mnogo obiteljskih kuća i vila koje su realizirane uredno pri srcu su mi, pogotovo kad se kvaliteta potvrdi pozitivnim reakcijama stanara ili s uspješnosti iznajmljivanja. Možda bi naglasio nekoliko javnih objekata koji su dobili pozitivne reakcije građana. Uređenjem dijela obale u Pučišćima na Braču stvorio se interesantan produžetak obale, pozitivno prihvaćen. Kako se nalazi u izvornom dalmatinskom mjestu s dugom i poznatom tradicijom gradnje u kamenu, to je bio vrlo odgovoran zadatak.

Na sličan način je uređenje Tončićeve ulice u Splitu doprinjelo ugodnom ambijent u centru grada kao ‘dnevni boravak’ znamenite povijesne građevine Hrvatskog doma građene 1908. godine. Na otoku Hvaru u Starom Gradu, kupališni objekt Bonj, pažljivo umetnut u postojeću borovu šumu u divnoj uvali uvijek mi pričinja zadovoljstvo posjetiti. Možda bi samo još spomenuo, također na Hvaru, Little green bay hotel. Zanimljiv projekt kojim se rekonstrukcijom i ‘fejsliftingom’ stare, nadograđivane, legalizirane i nadasve neatraktivne građevine stvorio novi hotel koji se uklopio u prekrasni prirodni ambijent.  Na kraju je s vrlo visokim rejtingom publiciran i u Paškom Vogue časopisu. Ne tako davno smo izradili i projekt prilagodbe zgrade HNK u Splitu korištenju osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti ugradnjom dizala, proširenjem loža i sl.

Na kojim projektima trenutno radite, a koji su vam u najavi?

Trenutno sam uglavnom orijentiran na projektiranje obiteljskih kuća, od kojih neke s nestrpljenjem iščekujem vidjeti dovršene. Ne radim mnogo projekata kako bi svakom mogao posvetiti dovoljno pažnje, jer osjećam veliku odgovornost u kreiranju prostora u kojim živimo. Posebno kad radim objekt u povijesno zaštićenim sredinama.  

Recite nam više o vašem studiju?

Studirao sam i diplomirao na Zagrebačkom fakultetu. Meni osobno studij je bio zahtjevan i iscrpljujući. Najzanimljiviji su mi bili dijelovi vježbe konceptualnog projektiranja i crtanja, ali sjećam se i dosta teških predmeta koji mi nisu bili baš bliski, a i pokazalo se kasnije, potpuno nepotrebni. Sjećam se i neprespavanih noći u izrađivanju projekata no kako je to vrijeme mog života više je obilježila i samostalnost i druženja s kolegama i prijateljima, to je pomoglo sve to ‘preživjeti’. Fakultet je nužan, ugradi nam osnovna tehnička znanja, način razmišljanja u traženju rješenja i teoriju arhitekture, a naravno i zbog diplome, ali nažalost sam naučio malo praktično primjenjivog, tako je prava škola je tek bila počela kasnije kada sam se suočio s stvarnim situacijama.  

Ko sve čini tim i šta vam je najvažnije prilikom projektovanja?

Nakon konceptualnog dijela kroz koji se istovremeno traži funkcionalno rješenje zadanog programa i estetski zanimljivo rješenje, radi se glavni projekt kojem se razrađuju svi tehnički dijelovi objekta. U timu su svakako projektant konstrukcije, te inženjeri za instalacije; elektroinstalacije, voda, kanalizacija, odvodnja, termo instalacije. Važna je ta suradnja među svim projektantima, a i suradnja s ostalim sudionicima gradnje počevši naravno s investitorom. Kako bi to i moj profa, akademik Dinko Kovačić, rekao, najvažnije mi je prijateljstvo, a iz njega, pokazalo se, uvijek ispadne i najbolja arhitektura. 

Kakva je arhitektura u regiji?

Moram priznati kako ne pratim regionalnu arhitekturu toliko da bi mogao sveobuhvatno pričati o njoj. Ono što primjećujem u svojoj neposrednoj okolini kako živimo u vremenu intenzivne gradnje, gradnje kojoj je glavni faktor što prije i što jeftinije. K tome prostorni planovi su najčešće nedorečeni i ograničavajući, skloni malverzacijama i čudnim tumačenjima. Sve to skupa, smatram, rezultira devastacijom prostora Dalmacije. 

Recimo ovako, danas rijetko viđam primjere arhitekture koji mi izazovu ushićenje kad ih vidim. Nadam se da je samo problem u meni. Eto neka čitatelji sami ocjene, pa ako je i njima tako, to ukazuje kako se arhitektura nažalost sve više odmiče od umjetnosti.