Ukoliko prihvatimo i implementiramo regulatorne zahtjeve koje smo i dužni usvojiti kao članica Energetske zajednice, onda će energetska tranzicija definitivno biti razvojna šansa.

Piše: dr. Ejub Džaferović, profesor Mašinskog fakulteta u Sarajevu

Ejub Džaferović rođen je 28.04.1960. godine u Zavidovićima. Posjeduje više od trideset pet godine iskustva, većinom u oblasti računarske dinamike fluida, mehanike fluida, mehaničkih operacija i energetske efikasnosti, paralelno sa predavanjem u visokom obrazovanju na univerzitetu kao asistent, a kasnije i profesor. U tom periodu imao je brojne angažmane u eksperimentalnim i numeričkim istraživanjima i analizama vezanim za mehaniku fluida kao koordinator projekta ili ključni ekspert kao i projekt menadžer za studije izvodljivosti za daljinsko grijanje Sarajeva i okolnih područja iz TE Kakanj. Posljednjih nekoliko godina stiče funkciju supervizora za doktorske studije na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Veliko iskustvo i dokazane vještine u upravljanju projektima i menadžmentu općenito zahvaljujući angažmanu kao dekan Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u periodu 2007-2015. U svojoj karijeri bio je supervizor brojnih doktorskih i magistarskih teza vezanih za numeričko modeliranje, računsku dinamiku fluida i energetsku efikasnost. Dr Džaferović ima više od 105 domaćih i međunarodnih publikacija iz oblasti numeričkog modeliranja, CFD-a, mehanike fluida i energetske efikasnosti. Također je i predsjednik Komisije za polaganje stručnih ispita Federacije Bosne i Hercegovine. Trenutno predaje predmete Mehanika fluida, Napredna mehanika fluida, Mehaničke operacije, Metoda konačnih zapremina kao i Mehanika kontinuuma i Napredna metoda konačnih zapremina u okviru doktorskog studijskog programa.

Energetska tranzicija je postepeni prelazak sa korištenja fosilnih goriva za proizvodnju energije na obnovljive izvore energije. Da bi se to desilo potrebno je provođenje niza reformi vezanih za energetski sektor. Više o energetskoj tranziciji možete saznati u nastavku intervjua s profesorom Ejubom Džaferovićem.

Za početak profesore, možete li nam reći šta je to energetska tranzicija i koliko je ista važna za Bosnu i Hercegovinu?

Energetska tranzicija je postepeni prelazak sa korištenja fosilnih goriva za proizvodnju energije na obnovljive izvore energije. Da bi se to desilo potrebno je provođenje niza reformi vezanih za energetski sektor kao što je uspostavljanje tržišta energije, nova organizacija energetike što uključuje, između ostalog, ukidanje monopola, podsticanje energetske efikasnosti itd. S obzirom na značaj energetike za čitavu ekonomiju i potencijale koje imamo, energetska tranzicija je veoma važna za BiH. Energetska tranzicija ako se bude provodila sistemski dovest će do otvaranja novih radnih mjesta. Broj tih radnih mjesta može biti znatno veći od broja radnih mjesta u tradicionalnoj energetici zasnovanoj na fosilnim gorivima. Uz to, kvalitet tih radnih mjesta je znatno bolji. Dalje, BiH može smanjiti zavisnost od uvoza energenata. Iako izvozimo električnu energiju, gledano u energijskim jedinicama mnogo više uvozimo naftnih derivata i prirodnog gasa. Važno je naglasiti i da kroz energetsku tranziciju možemo riješiti problem zagađenog zraka u našim gradovima.

Energetska tranzicija: teret ili razvojna šansa za BiH?

To zavisi od nas, zavisi kako pristupamo energetskoj tranziciji. Ukoliko prihvatimo i implementiramo regulatorne zahtjeve koje smo i dužni usvojiti kao članica Energetske zajednice, onda će energetska tranzicija definitivno biti razvojna šansa. Ukoliko se budemo opirali, nastojali da izbjegnemo reforme, onda ćemo morati nastaviti sa trošenjem novca za subvencioniranje energije, a energetsko siromaštvo će biti sve veće. Već vidimo kolika je to razvojna šansa, vidimo ulaganja u solarne elektrane, vjetroelektrane, savremene izvore energije za grijanje i hlađenje, energetsku efikasnost u svim sektorima itd. U tim djelatnostima već danas radi na hiljade radnika od proizvodnje opreme do pružanja usluga.

Ključni faktori tranzicije?

Sigurno da je znanje ključni faktor tranzicije. Zbog nedovoljnog znanja javljaju se otpori i strah što rezultira nespremnošću za promjene. Važnu ulogu u tranziciji imaju lokalne zajednice (opštine i gradovi). Međutim, problem je što lokalne zajednice nemaju povjerenja u institucije viših nivoa vlasti pa ne vjeruju da će se tranzicija provesti na pravedan način. Posebno je to slučaj u područjima koja danas zavise od eksploatacije uglja. Drugi bitan faktor je preusmjeravanje subvencija za potrošnju energije u subvencije za energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije. Cijene energije u BiH su subvencionirane i onima kojima je potrebno subvencionirati, ali i onima kojima nije potrebno. To demotivira ulaganja u energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije čineći takva ulaganja teško isplativim, ali to povećava i rizike ulaganja u takve projekte. Oni koji mogu, treba da plaćaju puni iznos cijene energije (posebno se to odnosi na električnu energiju i daljinsko grijanje), a domaćinstvima koja su u stanju socijalne potrebe treba pomoći da mogu platiti energiju, a da pritom ne zapadaju u energijsko siromaštvo. Naravno, važan faktor je reforma zakonskog okvira u smjeru implementacije koncepta tzv. prosumera, novih modela poslovanja kao što je pružanje usluga energijom, javno-privatno partnerstvo itd.

Međutim, tranzicija ne podrazumijeva samo promjenu izvora energije već i promjenu odnosa na tržištu. Koje su to potencijalne promjene na našem tržištu?

Kao što je već rečeno, prelazak na obnovljive izvore energije se neće desiti bez uspostavljanja tržišta i uvođenja tržišnih mehanizama. To znači da kupcima treba omogućiti izbor snabdjevača energijom tj. od koga će kupovati električnu energiju i prirodni gas. To se ne odnosi na tzv. prirodne monopole kao što je daljinsko grijanje. Druge promjene su uvođenje plaćanja naknada za emisije stakleničkih gasova kao što je uvela EU. Danas oni koji emituju stakleničke gasove (uglavnom oni koji proizvode energiju iz fosilnih goriva) uzrokuju štete jer utiču na klimatske promjene, a ne plaćaju te štete što je nepravedno prema onima koji energiju dobijaju iz obnovljivih izvora energije tj. ne utiču na klimatske promjene. Plan je da se sistem plaćanja naknada za emisije ugljen dioksida uvede od 2026. godine. Procjene su da će to biti fond od oko milijardu KM godišnje (barem na početku) koji će biti dostupan za ulaganja u energetsku efikasnost, obnovljive izvore energije i potrebnu infrastrukturu.

Ovaj proces predstavlja brojne izazove za BiH, šta nam možete reći o tome? Koji su to izazovi s kojima se Bosna i Hercegovina susreće na ovom putu?

Već sam naveo neke od njih. Ključni izazov je kako provesti pravednu tranziciju tj. tranziciju na socijalno osjetljiv način. To znači da niti jedan radnik koji sada radi u djelatnostima koja su direktno ili indirektno povezana sa fosilnim gorivima ne smije biti ugrožen u smislu egzistencije. Da bi se u tome uspjelo moraju postojati programi otvaranja novih djelatnosti u rudarskim područjima, zatim programi prekvalifikacije uz jasnu strategiju komunikacije sa svim zainteresiranim stranama. Bez uključenja svih aktera u ovaj procesa nema uspjeha. Uz ovo najveći izazov će biti ukinuti neselektivne subvencije za potrošnju energije.

Koje su to ključne barijere zbog čega se ne dešava intenzivnija energetska tranzicija u BiH?

U nekim sektorima tranzicija se dešava i to prilično brzo. Podstaknuti rastom cijena električne energije mnoga preduzeća su instalirala solarne elektrane na svojim krovovima. Procjene su da se radi o stotinama MW. Uz to kroz neke programe pomoći preduzeća ulažu u energetsku efikasnost svojih procesa. To je pokazatelj da nerealno niska cijena energije koči investicije. Dalje, imamo i prve primjere projekata pružanja usluga energijom umjesto snabdjevanja energijom. Javni sektor znatno sporije provodi mjere tranzicije zbog birokratskih procedura, prije svega javnih nabavki. Uz to problem za sve su spore procedure ishodovanja dozvola, koncesija itd. Veliki problem je nedostatak kadrova za ove projekte od dobrih konsultanata, preko projektanata do montera.

Kako energetska tranzicija utiče na građane?

Iako se već duže vrijeme radi na nekom nivou na energetskoj tranziciji građani to još uvijek osjete na neki marginalan način kao što je „utopljen“ neki javni objekat, doprinos za obnovljive izvore energije na računu za električnu energiju i sl. Međutim, usvajanjem novog legislativnog okvira u oba entiteta građanima tj. domaćinstvima je omogućeno da instaliraju solarne elektrane za vlastite potrebe na svojim objektima, te da u periodima kada nemaju dovoljno proizvodnu električnu energiju uzimaju iz mreže, a kada im je proizvodnja veća od potrošnje da tu energiju predaju u mrežu. Poravnanje se vrši na nivou godine. Na ovaj način domaćinstva mogu smanjiti troškove za električnu energiju. Naravno, postavlja se pitanje ko može investirati 10-20.000 KM u ovakve sisteme i kojim domaćinstvima se to isplati. Uz to nova legislativa omogućava udruživanje građana u tzv. zajednice obnovljivih izvora energije i na taj način investiranje u obnovljive izvore energije. Građani će sve više imati priliku da apliciraju za sredstva za „utopljavanje“ kuća, za nove izvore energije za grijanje, ali i za hlađenje. Dakle, energetska tranzicija utiče na građane, kakav će uticaj biti zavisi od pristupa svakog građanina. Oni koji ne budu ništa poduzimali, njima će troškovi za energiju porasti. Naravno, država mora da se pobrine za one koji su danas u energetskom siromaštvu i ne mogu investirati u bilo kakve mjere.

Može li Bosna i Hercegovina za 25 godina postati karbonski neutralna država?

U Integrisanom planu za energiju i klimu čiji je nacrt dostupan javnosti, napravljen je plan za klimatsku neutralnost. Jasno je da je to veoma ambiciozan plan, ali njegova implementacija znači nova i kvalitetna radna mjesta, manje troškove za energiju i bolji kvalitet okoline. Zbog svega toga imamo jak motiv da odlučeno krenemo prema tom cilju, a ako ga ispunimo u obimu od preko 80% možemo smatrati da smo uspjeli, a ako smo pri tome ostvarili prethodno navedene efekte.

Koji su to modeli finansiranja energetske tranzicije u BiH?

Brojni su modeli finansiranja. Već sam spomenuo tzv. ESCO koji znači pružanje usluga energijom. To se realizuje i kroz mehanizam da snabdjevač energijom ima obavezu ulaganja u povećanje energetske efikasnosti svojih korisnika. Zatim tu je javno-privatno partnerstvo. Uvođenje tržišnih mehanizama znači stvaranje namjenskih fondova za grantovsko sufinansiranje mjera energetske tranzicije. Već je spomenuto da bi samo jedan fond iznosio oko milijardu KM godišnje. Tu su sredstva koja se već prikupljaju preko entitetskih fondova za zaštitu okoline. Kako se budemo približavali EU, uz postojeće fondove otvarat će nam se i neki novi.

Za kraj, šta biste mogli poručiti našim čitateljima?

Energetska tranzicija nije neka budućnost, već sad je živimo. U tom procesu kao i u svakom drugom može biti grešaka i padova, ali to nas ne smije obeshrabriti. Kažem to zbog onih koji bez razloga proglašavaju energetsku tranziciju u EU neuspješnom. Privremeno korištenje nekih elektrana na ugalj u kriznim periodima pokazuje ozbiljnost problematike i dobar pristup EU jer su te elektrane tako zatvorene da u kriznim situacijama se mogu aktivirati. Kriza koja je izazvana ratom u Ukrajini će sigurno ubrzati proces energetske tranzicije EU i zemalja koje žele biti dio EU.