Upravo je završeno njihovo rješenje budućeg savremenog turističkog naselja razvijenog na čak 20 ha na razdjelnici Like i Gorskog kotara u Hrvatskoj, smještenog na mjestu nekadašnjeg napuštenog sela, a po ishođenju građevinskih dozvola planira se ubrzo i realizacija prve faze ovog skladno planiranog i projektiranog sklopa.

Projekat: Ekološko turističko naselje

Lokacija: Lika/Gorski kotar, Hrvatska

Godina: 2022.

Autorski tim: ALBATROSS.HR

Autor: Alen Žunić (voditelj projekta)

Autorska saradnja: Petra Vlahek, Karlo Lauc

Saradnici: Anja Tihomirović, Marta Šarar, Nedjeljko Špoljar, David Buczynski

Konzultanti: Zlatko Karač (urbanizam, graditeljska baština), Mirela Sertić Perić (ekologija), Davor Gadže (el. instalacije), Neven Budija (strojarske instalacije), Slavko Šimunović (vodovod i kanalizacija) + Boris Krešić (promet), Darko Užarević (fizika zgrade), Tamara Lövey (zaštita od požara)

Predstavljamo recentni projekt arhitektonskog ureda ALBATROSS iz Zagreba, predvođenog arhitektom i docentom na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu dr.sc. Alenom Žunićem. Upravo je završeno njihovo rješenje budućeg savremenog turističkog naselja razvijenog na čak 20 ha na razdjelnici Like i Gorskog kotara u Hrvatskoj, smještenog na mjestu nekadašnjeg napuštenog sela, a po ishođenju građevinskih dozvola planira se ubrzo i realizacija prve faze ovog skladno planiranog i projektiranog sklopa.

Projekt je radno nazvan Ecotopia zbog svoje vizije da istovremeno vrednuje i ekonomske i ekološke aspekte turističkog naselja kako bi se omogućila isplativost izgradnje, ali s pažnjom posvećenom i prirodnom krajoliku, zbog čega je provedena i detaljna ekološka studija. U ovom slučaju ‘eco’ kao skraćenica može predstavljati ekonomiju (economy of business, economy of energy), ali i ekologiju zelenog okoliša, ili pak mjesto može biti eco friendly (očuvanje prirode), a sve kako bi se formirao zdravi ecosystem. Ecotopia, je tako turističko naselje 21. stoljeća koje bi trebalo maksimizirati pozitivne karakteristike oba pola oksimorona (eko -loške i -nomske), a u nazivu zadržava samo korijen riječi ‘eco’ u kombinaciji s inačicom pojma utopia. Kako utopia u prijevodu znači ‘ne + mjesto’ (grč.), ecotopia briše negacijski prefiks. Ideja je projekta postati umnožitelj ne samo financijske dobiti, već i bioraznolikosti. U svojevrsnom ‘ugovoru s prirodom’ cilj je da budući resort postane eko-hotspot, a umjesto ignorirajućeg antropocentrizma izabran je naturecentrism.

Hedonistička održivost resorta

Resort bi uz pomno planiranu održivost trebao postati i hotspot ugode, idealni primjer pojma hedonistic sustainability. Cijelo naselje planirano je kao metaforički otok sreće i hedonizma u moru održivog zelenila. Uz odmor, predviđaju se zabavni programi i aktivnosti koje za cilj imaju uživanje u novoformiranom okruženju, daleko od gustog urbanog tkiva grada, a planirani su i sustavi održivosti koji omogućavaju bezbrižno konzumiranje svih ponuđenih programa. Svi težimo užicima u različitim oblicima tijekom života, ali sve više nego ikad postajemo svjesniji utjecaja na okoliš koje naše želje stvaraju. Upravo zato hedonistička održivost i za etičko-moralne dileme ljudske psihe kreira narativ o proizvodu (naselju) kojega posjetitelji doživljavaju kao ugodnog i održivog što uklanja osjećaj krivnje koji se često povezuje sa zadovoljstvom, i to daje svima novu perspektivu pri procjeni vrijednosti destinacije. Koncept HO naglašava povezanost između lokacije i ljudi, ne gledajući ih samo kao ciljeve i sredstva, već kao svojevrsni povezani ekosustav gdje se svi u suradnju oslanjaju jedni na druge.

Ako bi pojam trebalo pojasniti na konkretnom proizvodu koji nije arhitektonski onda je to Tesla – savršeni primjer hedonističke održivosti – estetski nadprosječan automobil, funkcionalno uspješniji od brojnih drugih proizvođača, a energetski najosvješteniji. Cilj Ecotopie je biti Tesla arhitekture.

Program i namjena naselja

Ecotopija je programski i sadržajno all inclusive resort – planirana kao leisure mjesto za sve, kao prostor i za odmor i za rad, i za izolaciju i za druženje, koliko god to bili oprečni pojmovi. Prilagođena je korisnicima koji mogu unutar resorta naći mjesta za osamljenje od ostalih posjetitelja, a na pojedinim dijelovima naselja se sama priroda povlači i ostavlja veće ledine za grupaciju nekoliko zgrada što onda formiraju zajednicu događanja i veća druženja. U savremeno doba pojavila se i nova kategorija korisnika, prilagodljiva, dinamična, željna novih destinacija, koja u isto vrijeme putuje i traži atrakcije te radi i prilagođava radno vrijeme / radno mjesto svojim potrebama, a to su digitalni nomadi. Njihov mindset je utjelovljenje ideje Ecotopije odnosno (dis)connected bliesurea, te ih resort s posebnim entuzijazmom prihvaća kao buduće korisnike, su-kreatore u razvoju turističkog naselja i ambasadore lokacije. 

Primarna je pak namjena Ecotopie u jednostavnoj atribuciji turističko-ugostiteljska, s turizmom kao ključnim pojmom koji i danas dominira hrvatskim BDP-om s udjelom od gotovo 20%, a prema World Travel and Tourism Councilu turizam iznosi oko 10% svjetskog BDP-a. Promotrimo li ponudu na hrvatskoj obali, uz točkaste pojave hotela, unazad nekoliko godina izniman rast postižu kampovi koji unatoč velikoj popularnosti ne ciljaju na visoku arhitektonsko-urbanističku jedinstvenost i kvalitetu već uglavnom nastaju umnažanjem tipičnih kutijastih jedinica koje se kao moduli bez identiteta multipliciraju. Iako se takva mjesta brendiraju kao obitavališta uklopljena u prirodu, po strukturi i genezi nastanka izgledaju poput tipičnoga američkog urban sprawla, suburbia koji nemilice troši prirodni neizgrađeni teren i ispunjava ga uvijek identičnim kućama ili smještajnim jedinicama. Ekonomski se naizgled postiže najpovoljniji rezultat, ali ekološki (u metaforičkom smislu koji obuhvaća i prirodu, ali i društveno-socijalne aspekte) nastaje najgori oblik urbanizma – urbanizam bez lica. Upravo Ecotopija nudi drugačiji pristup projektiranju takvih velikih naselja.

Urbanistički koncept

Osnovni motiv koncepta cjeline obuhvata Ecotopije prepoznatljiv je već samim pogledom na projekt – neprekidna fluidnost formi objekata, staza i prometnih kretanja, ali i zelenila. Cirkularnost je tako osim u ekonomskom modelu prisutna i pri organizaciji prostora. Kružna forma takve bio-ekonomije mogla bi se prikazati i znakom za beskonačnost ili kontinuiranom petljom (infinity loop), a osnovna premisa opisanog pristupa govori o neprekinutom protoku energije koja ne nestaje nego se iznova reciklira (pa i znak za reciklažu je trokut kružnih strelica što se nastavljaju jedna na drugu). U konačnici, ideja kružnosti / cirkularnosti dosljedno je provedena i kroz ideju održivosti Ecotopije koja se u potpunosti oslanja na obnovljive izvore energije.

Umjesto formiranja velikih gradskih sklopova ‘stanovanja’, Ecotopia je zamišljena poput disperziranog hotela, sa različitim tipologijama smještaja u najrazličitijim kontekstima (samostalno uz rijeku, grupirano na brdu, uz ulicu niz padinu,…). Konačno rješenje nema ambiciju biti niti ruralno niti urbano već istovremeni spoj oboje – danas aktualni rurban. Metafora grada kao velikog sela, ili sela kao maloga grada, nastavlja inicijalnu ambiciju cijeloga projekta da se kroz oksimoron rješavaju ključne odluke pri rješavanju cjeline ili pojedinih dijelova. Planira se izgradnja ugostiteljskih objekata, zabavnih i sportskih sadržaja, kao pratećih uz ugostiteljstvo te smještajnih jedinica, koji bi se konceptom uklopili u okolni prirodni krajolik. Uz brojne insertirane izgrađene sadržaje čuva se postojeći fond šume i dodatno se formiraju manji zeleni inserti zaštitnog, edukativnog i doživljajnog karaktera, a oblikovno svi objekti veće površine dobivaju zelene i prohodne krovove kako bi vizualno postali samo prirodna ekstenzija brdovitog prostora. Posebna pažnja posvećena je biljnom naslijeđu Like i Gorskog kotara da bi se sačuvale i kroz pošumljavanje dodatno naglasile autohtone biljne vrste, dok bi se u centru naselja trebale organizirati uređene zelene površine parka i mini botaničkog vrta. Interna prometna mreža će razlikovati osnovnu internu prometnu mrežu (postojeću i planiranu), centralno parkiralište na ulazu u resort (P) te ostale prometne površine (pješačke šetnice kroz šumu, pješački mostovi i drvene platforme). Planirani obuhvat izvodit će se u 6 faza, a postepenom izgradnjom svake faze provest će se evolucija turističkog naselja od jezgre sa centralnim sadržajima većeg volumena do manjih sustavnih inserata programa prema rubovima Ecotopije.

Arhitektonski koncept

S arhitektonskog aspekta, odnosno pojedinačnih objekata, cilj Ecotopije je ponuditi tipologije i oblike kakvi nisu bili mogući prije 10-ak ili 20 godina, ponuditi zgrade hibride, mutante i oksimorone. Koncept turističkog naselja se svojim dizajnom pokušava odmaknuti od dominante ‘hrvatske arhitekture’ – uklapanjem u zelenilo konteksta koje sudjeluje u formiranju pročelja i slobodnim oblikovanjem koje zamjenjuje ‘kutijaste’ oblike i oslobađa se od formalnih limita. Kao i u cijelom obuhvatu tako je i kod arhitekture odabran flow umjesto ortogonalnosti, a pri ispreplitanju sa kontekstom zelenilo postaje sastavni dio objekata, posebno krovnih površina, čime nadomješta ono oduzeto prirodi na razini terena. Osim formalnih principa, koncept izgradnje se temelji na paradigmi transformacije, montaže / demontaže i reciklaže – i to prostora, materijala i terena, s ciljem minimalne invazivnosti prema okolišu.

Centar naselja je funkcionalna osnova cijelog resorta, a unutar njega su smještena četiri veća objekta. U vizuri dominira volumen restorana, Y tlocrta koji se proteže kroz dvije etaže, obje položene na tlo, ali na različitim visinskim kotama. Neposredno uz restoran je zgrada wellnessa sa bazenom koja je okruglog oblika i urezana je u padinu što omogućava pristup krovu s više kote, i njegovo korištenje kao vidikovca. Osim kampa na zapadnom dijelu obuhvata, kojim dominiraju kamp parcele i mjesta, jedini veći objekt smješten je još na jugu cijelog obuhvata, u sportsko-rekreativnoj zoni. Taj objekt duljine 110 m na samom jugu obuhvata ispunjen je spremištima, sanitarijama i garderobama kao pratećim sadržajima planiranih terena (streličarstvo, odbojka, košarka, tenis i padel) u zoni i projektiran je kao lagani paviljon prizemne elevacije te dolazi kao posljednja faza izvedbe naselja. Unutar obuhvata se planira i linija ziplinea koji počinje na sjeveru obuhvata ponad rijeke, a završava upravo neposredno uz sportski objekt.

Sve jedinice za smještaj planirane su kao ‘kapsule za odmor’ koje umještanjem u prirodu postaju izolacijski otoci za odmak od posla i sve češćeg overworka (na japanskom karoshi, na korejskom gwarosa), a bijeg od grada u Ecotopiji postaje mjesto za miran san – san kao kapital koji nema cijenu. Ipak, po potrebi se i svaka kapsula zbog digitalne povezanosti može povezati sa ostatkom svijeta, unatoč krajnjoj fizičkoj izoliranosti od urbanih središta i civilizacije. Tako se svaku jedinicu može pretvoriti u mjesto za ‘human being’ ili ‘human doing’, ili u mjesto za total work ili total leisure, a svaka kapsula je istovremena podloga za apsolutni bleisure. U resortu se predviđaju tri tipa smještajnih jedinica. 

One srednje površine od 48 m² i luksuznije ponude (tip A – ‘wellness vile’) odignute su na brdo u središtu obuhvata, na najistaknutijoj koti, i sa planiranim jedinstvenim vizurama na prirodu. Smještajne jedinice (tip B – ‘tiny houses’) najmanje površine (od 31 m²) smještene su uz rijeku i odignute od terena, te su tako prilagođene strmini na kojoj su pozicionirane. Najprostranije jedinice (tip C – ‘family houses’) od gotovo 60 m² nižu se u linijama uz rub padine na zapadnom dijelu obuhvata i dio su površine kampa sa desecima kamp mjesta i parcela u pozadini (za šatore i kampere). Protežu se kroz dvije etaže, sa dodatnim krevetom na galeriji i sjajnim vizurama s terase gdje je smješten jacuzzi, a pogled je usmjeren prema rijeci i ostatku Ecotopije.