Arhitektonskim pristupom stremilo se preoblikovati predviđeni volumen na manje, harmonične cjeline koje bi se skladno ukolopile u već postojeći arhitektonski kontekst, dodatno oblikujući objekat kako bi odražavao karakter planinske arhitekture, s obzirom na specifičnost lokacije.

Eldin Smajić, rođen 1987. godine u Visokom, prvi kontakt sa svijetom arhitekture i građevinarstva ostvaruje u srednjoj tehničkoj školi nakon koje nastavlja svoje profesionalno usavršavanje u Sarajevu, gdje i danas radi kao rukovodilac sektora inžinjeringa firme Tibra Pacific. Kao diplomirani inženjer arhitekture duži niz godina fokusiran je na stambene objekte kolektivnog stanovanja, kroz projektovanje i praćenje realizacije projekata zajedno sa timom sektora kojim rukovodi. Svoje dugogodišnje iskustvo u struci dodatno je obogatio upisom na doktorske studije u okviru kojih detaljnije istražuje karakteristike različitih epoha u stambenoj arhitekturi Bosne i Hercegovine, stavljajući poseban fokus na zakonodavni okvir u stanogradnji i njegov uticaj na kvalitetu života korisnika stana. Eldin Smajić ostaje posvećen unapređenju stanogradnje kroz svoj profesionalni rad i istraživačke napore.

Kakva je aktuelna situacija kad su objekti kolektivnog stanovanja u pitanju?

Prva asocijacija koja se spontano javlja: haotična (hahahahha). Analizirajući arhitekturu kao kompleksnu sintezu društvenih, kulturnih, socijalnih, ekonomskih i ostalih faktora, postaje evidentno da se suvremeni arhitekti suočavaju s izazovima značajne složenosti. Prateći nedavni period, naročito od pojave pandemije koja je duboko utjecala na različite aspekte života, uključujući i arhitekturu, primjećujemo da su proizašle promjene duboko utjecale na modalitet stanovanja i, posljedično, na stambenu arhitekturu. Fluktacije u cijenama energije, preoblikovanje radnih praksi (posebice rad od kuće), te dinamika tržišta materijala – su faktori koji su značajno utjecali na životne cikluse, direktno oblikujući potrebe i optimalno iskorištavanje prostora za život. Uzimajući u obzir već postojeće turbulentno stanje prije navedenih događanja, jasno je da se trenutna situacija čini izazovnijom nego ikad prije.

Koji su to izazovi u projektovanju i izgradnji stambenih objekata ovog tipa?

Konstantni i inherentni izazov u arhitektonskom projektovanju ovih objekata leži u kreiranju prostora za nepoznatog korisnika. Pomenuti pristup zahtjeva od projektanta duboko praćenje aktuelnih trendova, standarda i specifičnih potreba, ali istovremeno implicira i stvaranje fleksibilnih prostornih rješenja koja imaju mogućnost zadovoljiti raznolike potrebe potencijalnih korisnika. Naša prednost je, obzirom na dugogodišnje iskustvo, kontinuirano analiziramo iskustva stečena iz prethodnih projekata, te spoznaje integriramo u konceptualizaciju i implemantaciju narednih objekata. Pokušavamo da na svakom novom projektu ostvarimo napredak u odnosu na prethodno realizirane, a sve u skladu sa evaluacijama koje radimo sa našim kupcima. Dodatno, vrlo česti su i izazovi lokaliteta koji podrazumijevaju djelimično realiziranu plansku dokumentaciju u okruženju (realizovana saobraćajna infrastruktura), pa kod projektovanja se nameće potreba pronalaženja tehničkih rješenja koja pored zadovoljavanja osnovne funkcije moraju uzeti u obzir i pomiriti izgrađeno okruženje i planirane smjernice regulacionog plana.

Koji su to projekti na kojima je Vaš tim radio u proteklom periodu?

Najnoviji objekat koji smo projektovali i uspješno dovršili gradnju prošle godine jeste Winter Park na Bjelašnici, na atraktivnom lokalitetu sarajevske planine. Gabarit i spratnost pomenutog objekta bila je unaprijed određena planskom dokumentacijom, zajedno sa jasnom namjenom prostora. Konkretno, riječ je o stambenom objektu apartmanskog tipa namijenjenom povremenom korištenju. Arhitektonskim pristupom stremilo se preoblikovati predviđeni volumen na manje, harmonične cjeline koje bi se skladno ukolopile u već postojeći arhitektonski kontekst, dodatno oblikujući objekat kako bi odražavao karakter planinske arhitekture, obzirom na specifičnost lokacije.

Sta su bili parametri projektnog zadatka?

Osnovna vodilja kako pri projektovanju, tako i pri realizaciji ovog objekta, koju smo naknadno inkorporirali u promociju istog, jeste moto „Živjeti s prirodom“. S predanim trudom smo nastojali uvesti što više prirodnog ambijenta u sam objekat putem obilne upotrebe transparentnih ploha. Položaj objekta, omogućen lokacijom na Bjelašnici pruža izvanredne pejzaže koji su značajno obogatili ambijent unutrašnjih prostora. Također, opremanje enterijera izvedeno je korištenjem prirodnih materijala, s ciljem pružanja korisniku emotivnog doživljaja koji je motivirao njegov dolazak na planinu: doživjeti i osjetiti prirodu.

Koji iskorak je napravljen kod projektovanja ovog objekta u odnosu na vaše prethodne objekte?

Analizom lokaliteta i izgrađenih objekata primjećuje se značajan disparitet u kvalitetu materijalizacije etažnih jedinica u odnosu na zajedničke prostore. Problematika koja je sve više izražena u praksi s kojom se susreću kako planeri tako i projektanti, tiče  se odnosa prema javnim i privatnim prostorima. Iako je ovaj problem izraženiji na otvorenim površinama, ni unutrašnji prostori zgrade nisu pošteđeni ove pojave.  Djelimično, uzrok ovog problema proizilazi iz neusaglašenosti pravne legislative koji se reflektovao na mentalitet korisnika prostora, rezultirajući zajedničkim prostorima zgrade koji su u potpunoj suprotnosti s kvalitetom stambenih prostora, uključujući materijalizaciju, opremanje, pa vrlo često i samo projektovanje zajedničkih prostorija. Radi rješavanja ovog problema, nastojali smo homogenizirati prostor unutar fasadne ovojnice objekta. Kroz izradu interijera za veliki broj apartmana, posvetili smo posebnu pažnju i enterijeru zajedničkih prostora objekta a sve kako korisnici ne bi imali drugačiji doživljaj prostora po izlasku iz svog apartmana. Projektovanjem većih staklenih ploha prirodno su osvjetljeni haustori objekta, a enterijerska rješenja su u skladu sa apartmanskim uz maksimalnu primjenu prirodnih materijala i obloga. Da li smo uspjeli u našem mikro experimentu ostaje da vidimo u narednim godinama jer objekat je u upotrebi godinu dana što je kratak period za donošenje bilo kakvih zaključaka.

Na koji način pratite „upotrebu objekta“ po završetku tehničkog prijema?

Prednost naše firme proizilazi iz posjedovanja internog projektnog birao sa stručnim kadrom koji obuhvata svih pet faza projekta. Specifičnost našeg pristupa ogleda se u tome što ne pružamo usluge projektovanja trećim licima, već se bavimo isključivo projektovanjem vlastitih objekata. Ovakav modus omogućava maksimalnu posvećenost procesu, počevši od konceptualne razrade pa sve do sistemskog nadzora nad izvođenjem radova, zahvaljujući organizovanom sektoru unutar firme koji se bavi izvođenjem radova. Ovakav način mogućava dovoljno vremena za detaljno razmatranje svih aspekata projektovane arhitekture i ostalih faza, uključujući potencijalne izmjene ili unaprijeđenja tokom same gradnje. Nakon završetka projekta provodimo evaluacije kupaca stvarajući mehanizam za prikupljanje informacija o prednostima i manama novoizgrađenog prostora i sadržaja. Ova praksa nam mogućava konstantno praćenje potreba korisnika, te prilagodbu na iste putem arhitektonskih rješenja.

Na kojem projektu trenutno radite?

U urbanoj zoni, konkretno na teritoriji Općine Novi Grad, završavamo izgradnju stambeno poslovnog objekta spratnosti 3Pod+Pr+13 spratova. Na objektu preostaje da završimo radove na vanjskom uređenju, te manji obim završnih radova unutar objekta. Ovdje moram naglasiti da se radi o dijelu grada u kojem se posljednjih godina intenzivno grade i objekti i infrastruktura. Nadležna općina sa sjeverozapadne strane objekta gradi kružni tok, te povezuje dvije značajne gradske saobraćajnice rekonstrukcijom ulice Srđana Aleksića, čime se zaokružuje značajna urbana cjelina. Smatram ovo odličnim primjerom u kojem nadležna općina i investitor, realizujući planom predviđene objekte stvaraju nove prostorne vrijednosti i kvalitetan ambijent za život.

Koji su bili značajni izazovi na ovom projektu kojim ste posvetili posebnu pažnju?

Uzimajući u obzir specifičnosti lokacije koje su zahtijevale posebnu pažnu kod arhitektonske vizualizacije, projektovanje stambenih jedinica izvedeno je s manjim promjenama u odnosu na naše prethodne objekte. Post COVID period označen je kao vrijeme „divljanja“ cijena nekretnina i cijena energije. Primjetno je da se sve veća pažnja posvećuje troškovima održavanja i korištenja stambenog prostora, pa smo u skladu s tim uradili detaljnu analizu karakterističnih dispozicija i površina stambenih jedinica, a sve u cilju projektovanja efikasnih sistema grijanja i hlađenja. Na temelju provedenih analiza funkcionalnosti i troškova energenata, implementirana su tri sistema grijanja/hlađena na objektu prilagođena specifičnostima pojedinačnih struktura stanova. Iako je ovakav pristup izazvao dodatne izazove u fazama izvođenja, trenutni interes kupaca sugerira da su donesene odluke pokazale zadovoljavajuće rezultate.

Koje su mjere kojim bi se poboljšao kvalitet stanogradnje kod nas?

Uvijek ostavljam mogućnost da sam subjektivan u kontekstu projektovanja stambenih objekata, obzirom na to da se radi o području mog užeg profesionalnog usmjerenja, ali imam utisak da se ovaj segment arhitekture nedovoljno istražuje u našem podneblju. Koliko iz litereture stičem utisak, sistemska (uređena) stanogradnja je dosegla svoj vrhunac osamdesetih godina. Vjerujem da iskustva i znanja iz tog perioda predstavljaju kvalitetnu platformu za daljnji razvoj koji je prekinut nažalost ratnim destrukcijama i posljeratnom obnovom. Jedan od osnovnih problema sa kojim se projektanti susreću je nedostatak adekvatne pravne regulative koja bi uredila projektovanje dispozicija stambenih jedinica. Propisi iz osamdesetih godina i dalje predstavljaju jedine formalne smjernice, ali njihova provedba i prakticna primjena su vrlo upitne. Brojni su razlozi: promjena ekonomskih, političkih uslova, promjene u načinu života i korištenju stambenog prostora tokom posljednjih trideset godina…S druge strane, fasade objekata su dostipne građanskoj i stručnoj kritici, dok stambeni prostori ostaju zaključani po završetku tehničkog prijema, nedostupni za stručne analize ili moguća unaprjeđenja. U konačnici, moram se složiti da je kvalitet rasporeda stambenih jedinica prepušten tržišnim pravilima, individualnoj odgovornosti i znanju projektanata. Iznenađuje da nema inicijativa za formiranje zvaničnih standarda i preporuka koje bi poboljšale kvalitet novoprojektovanih prostora, a time i kvalitetu života u njima. Ovo područje istražujem i u okviru svog doktorskog rada, i iskreno se nadam promjenama. Smatram da se poboljšanja na ovom polju mogu postići isključivo kroz saradnju nauke, prakse i krajnjih korisnika stambenih prostora.