Emir Ramović (1984.) iz Sarajeva, živi i radi u Beču kao slikar, arhitekt i dizajner enterijera od 2012. godine. Karijeru u austrijskoj arhitekturi je započeo u etabliranom arhitektonskom birou Moser Architects gdje je na poziciji Head of Design do 2015 godine razvijao i vodio mnogobrojne internacionalne projekte, sa fokusom na luksuzni segment u hotelskoj i stambenoj arhitekturi. Nakon toga nastavlja svoj rad samostalno u saradnji sa svojom suprugom u sklopu studiju Boya Architecture & Management. Još kao student Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu je ostvario nagrade i publikacije, među kojima je znaćajna pulikacija RESTART – Arhitektura u BiH 1995 – 2010, sa nagrađenim konkursnim radom Spomen sobe – Memoriajli Centar Potočari iz 2006 godine. Kao samouki slikar posljednjih petnaest godina eksperimentiše s različitim metodama crtanja, slikanja i dizajnerskih tehnika, uvijek pomjerajući granice sopstvene kreativnosti. U periodu od 2015 -2018 godine pohađa eksperimentalne kurseve metoda oblikovanja na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Beču gdje produbljuje svoj umjetnički rad. Za časopis m-Kvadrat govori o svojim počecima, inspiraciji, ravnoteži između arhitekture i slikarstva, te budućim projektima…
Pronalaženje ravnoteže između slikarstva i arhitekture…
U stvarnom životu je to često jedan balansni akt sa stalnim pomjeranjem težišta i testiranjem granica. Ravnoteža kao pojam stanja mirovanja za mene vjerovatno u tom kontekstu ne postoji. Svjestan sam da je put koji sam odabrao daleko od kratice, pogotovo u društvu jasnih podjela i instant uspjeha. Vjerujem da je moje Interdisciplinarno iskustvo sa transdisciplinarnim eksperimentalni pristupom, prvi korak ka jednom drugačijem pogledu na svijet. Moja ljubav i predanost prema tim disciplinama su ravnoteža sama za sebe i na tom sam jako zahvalan.
Šta karakteriše vaš biro Boya Architecture & Management?
Boya postoji od 2015. godine kada smo moja supruga Azra Demir Ramović i ja odlučili da pokrenemo samostalnu praksu sa fokusom na zastupanje internacionalnih klijenata u kompleksnim razvojnim projektima na polju Construction Project Managment-a. Taj Know How koristimo kao sastavni dio našeg poslovanja u kojem, bez obzira na tip ili veličinu projekta, prilazimo pažljivo iz perpsektive održive investicije i socijalno angažirane arhitekture. Ovaj inicijalni pristup nam je omogučćo da i našu projektantsku i dizajnersku djelatnost dopunimo jednom vrijednom komponentom. Spoj promišljene održive investicije i purističkog dizajna karakteriše naš arhitektonski i oblikovni jezik.
Šta je za vas bitno u realizaciji jednog projekta?
Na prvom mjestu stoji dobra saradnja i komunikacija sa investitorom koja omogućava zdravo koncipiran projekat kao polaznu tačku. Svaki projekat je poseban za sebe – različiti novi investicioni modeli kao i individualne potrebe, zahtijevaju konstantnu daljnu edukaciju i fleksibilnost u poslovanju. Prema tome, veliku ulogu igra dobro uspostavljen tim saradnika koji zajedničkim snagama radi ka cilju da se projekat iznese od početka do kraja. Vjerujem da je glavni zadatak arhitekte da ne izgubi iz vida širu sliku i zadrži cjelokupni pregled nad svim.
I za kraj, imate li možda poruku za čitaoce m-Kvadrata?
Jako mi je drago da postoji jedna platforma kao što je to m-Kvadrat. Nadam se da ćemo svi mi čitaoci i dalje podržavati i doprinijeti budućim publikacijama vrijednog stručnog sadržaja.
