Eldar Bičo, Bachelor biologije (E-mail: ebico@ceteor.ba) i MA Lejla Ramić, dipl. biolog (E-mail: lramic@ceteor.ba)

CETEOR d.o.o. Sarajevo

Zahvaljujući geografskom položaju, klimatskim, geološkim i hidrološkim prilikama, Bosna i Hercegovina je poznata po svojim raznolikim pejzažima i veoma visokom stupnju biološke raznolikosti. Kroz inicijative kao što su uspostavljanje zaštićenih područja, programa pošumljavanja i očuvanja ugroženih vrsta, ulažu se određeni napori u zaštiti biodiverziteta, međutim, kao i mnoge druge zemlje, Bosna i Hercegovina se suočava sa brojnim prijetnjama među kojima su najznačajnije gubitak staništa, zagađenost i klimatske promjene.

Klimatske promjene i biodiverzitet predstavljaju pitanja koja su međusobno isprepletena i usko povezana. Klimatske promjene odnose se na dugoročne promjene klime na planeti Zemlji, koje, između ostalog, uključuju globalno zagrijavanje, porast nivoa mora i promjene vremenskih obrazaca, dok biodiverzitet podrazumijeva raznolikost života na Zemlji, uključujući sve žive organizme, ekosisteme i genetsku raznolikost. Ubrzane klimatske promjene, uslijed temperaturnih i promjena u obrascima padavina, odnosno ekstremnih vremenskih pojava, utječu na distribuciju i brojnost vrsta, promijene funkcionisanja ekosistema i vode do gubitka biodiverziteta. Biodiverzitet, s druge strane, ima značajnu ulogu u ublažavanju uticaja klimatskih promjena. Ekosistemi, kao što su šume i močvare, djeluju kao ponori ugljika, apsorbirajući CO₂ iz atmosfere i pohranjujući ga u biomasu i tlo. Biodiverzitet također može poboljšati otpornost ekosistema na klimatske promjene, budući da su raznovrsniji ekosistemi sposobniji da se prilagode promjenjivim uslovima.

Iako naša država neznatno doprinosi uzrocima ubrzanih klimatskih promjena, kako u svijetu tako i u BiH, neophodno je provesti mjere prilagođavanja na klimatske promjene kako bi se smanjili negativni utjecaji u budućnosti. U pogledu biodiverziteta mjere prilagođavanja na klimatske promjene bi trebalo usmjeriti na proširenje mreže postojećih zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini, kao i na unapređenje sistema upravljanja postojećim zaštićenim područjima, dok se tranzicija u pravcu niskoemisionog razvoja odnosi na promjenu načina na koje društvo pristupa ekonomskom rastu i razvoju, što uključuje održive principe transporta, poljoprivrede, upravljanja šumama i zemljištem, te energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije, kao što su solarna energija, energija vjetra i hidroenergija za proizvodnju električne i toplinske energije, kao i biogoriva iz biljnih materija.

Potencijalni utjecaji vjetroelektrana na biološku raznolikost

Relativno veliki zahvat zemljišta za vjetroparkove naglašava važnost dobre prakse ublažavanja koja može olakšati prijelaz na obnovljive izvore energije. U odnosu na druge izvore, obilje energije vjetra omogućava fleksibilnost u planiranju projekta, dopuštajući korištenje već prenamijenjenog ili degradiranog zemljišta na lokacijama udaljenim od područja visoke osjetljivosti što može pomoći u izbjegavanju mnogih značajnih utjecaja i pružiti široku podršku njihovom razvoju.

Razvoj vjetroparkova treba uzeti u obzir ne samo potencijalne utjecaje na biološku raznolikost već i povezane rizike ugrožavanja pružanja ekosistemskih usluga, odnosno koristi i vrijednosti koje ljudi dobivaju iz prirode. Neadekvatno planiranje i upravljanje može promijeniti pružanje ili ograničiti pristup uslugama ekosistema lokalnom stanovništvu, kao što su hrana, voda, rekreacijske, kulturne (uključujući doživljaj mjesta i pripadnosti) i druge nematerijalne koristi.

Povećanje razvoja obnovljivih izvora energije također će povećati potražnju za materijalima koji se koriste za izgradnju ili skladištenje (neodij magneti za vjetroturbine, kobalt i litij za akumulatorske baterije). Većina materijala koji se koriste za izradu vjetroelektrana se mogu reciklirati, izuzev lopatica rotora koje još uvijek predstavljaju izazov u pogledu mogućnosti recikliranja zbog svoje složenosti, kao i bakar, litij, srebro, disprozij i neodij.

Izgradnja vjetroparkova može imati različite utjecaje na biološku raznolikost određenog područja što zavisi od geografske lokacije, prirodnih karakteristika, zastupljenih ekosistema, stepena njihove degradacije i sl. U pojedinim slučajevima, izgradnja vjetroparkova može imati pozitivan utjecaj u smislu smanjena emisija stakleničkih plinova i ublažavanja efekata klimatskih promjena, koje su značajna prijetnja biodiverzitetu, te kroz pružanje mogućnosti stvaranja novih staništa za divlje životinje, naročito ako je odabrana lokacija sa niskom osjetljivošću na biodiverzitet kao npr. različita degradirana staništa, odlagališta rudnika i sl. Važno je napomenuti da su i pozitivni i negativni utjecaji vjetroturbina na biološku raznolikost često specifični za pojedino mjesto i mogu ovisiti o lokaciji vjetroelektrane i specifičnim vrstama i ekosistemima prisutnim u tom području, dobu godine I samom dizajnu vjetroturbina. Najvećim dijelom predstavljaju prijetnju za ptice i šišmiše prvenstveno zbog mogućih sudara s lopaticama turbina, tornjevima i povezanom infrastrukturom, što može uključivati smrtnost, ozljede i raseljavanje pomenutih grupa. Vjetroturbine mogu ugroziti divlje životinje na nekoliko načina:

• Izravna smrtnost ptica i šišmiša: Vjetroturbine mogu uzrokovati izravnu smrtnost ptica i šišmiša zbog sudara s lopaticama turbina, tornjevima i povezanom infrastrukturom. Ptice su najviše izložene riziku sudara s vjetroturbinama tijekom migracija, posebno kada lete noću ili u uvjetima slabe vidljivosti.
• Fragmentacija staništa: Vjetroturbine i povezana infrastruktura mogu fragmentirati i poremetiti staništa divljih životinja, što može otežati kretanje između područja i pronalaženje hrane, vode i partnera.
• Smetnje izazvane bukom: buka koju stvaraju vjetroturbine može uznemiriti divlje životinje, posebno vrste koje su osjetljive na zvuk. To može ometati njihovu komunikaciju, traženje hrane i reproduktivno ponašanje.
• Vizualne smetnje: Vjetroturbine mogu promijeniti vizualni pejzaž i potencijalno utjecati na ponašanje nekih vrsta, poput ptica ili sisara.
• Elektromagnetska polja: Vjetroturbine stvaraju elektromagnetska polja, koja mogu ometati navigacijske sposobnosti određenih životinjskih vrsta poput ptica i insekata.
• Barotrauma: Vjetroturbine mogu stvoriti pad pritiska zraka dok se lopatice okreću, što može uzrokovati barotraumu kod šišmiša. Tada nagla promjena pritiska dovodi do unutarnjih ozljeda pluća šišmiša.

Ove utjecaje treba pažljivo razmotriti i njima se posvetiti prilikom planiranja i provedbe projekata izgradnje vjetroelektrana. Mnoge od ovih problema moguće je riješiti prikladno postavljenim i dobro projektovanim vjetroelektranama. Zapravo postoji jasna hijerarhija mjera koje treba slijediti kako bi se izbjegao ili minimizirao utjecaj vjetroturbina na živi svijet. Također, nacionalne strateške procjene utjecaja predstavljaju učinkovit način za upravljanje potencijalnim utjecajima na divlje životinje i okoliš. Industrija ih podržava putem izdvajanje znatnih sredstava za studije izvodljivosti koje pojašnjavaju interese očuvanja prirode u i oko područja razvoja vjetroelektrana, a one čine osnovu za provođenje procjene utjecaja na okoliš (EIA) i pribavljanje okolinskih dozvola, koje zauzvrat određuju potrebne i odgovarajuće mjere ublažavanja u bliskom dijalogu s vlastima i zainteresiranim stranam.

Mjere ublažavanja utjecaja vjetroturbina na divlje životinje

Kako bi se smanjio negativan utjecaj vjetroturbina na ptice i šišmiše, važno je provesti temeljitu procjenu utjecaja na okoliš prije izgradnje vjetroelektrana, odabrati odgovarajuće lokacije i primijeniti mjere poput upotrebe radara i ultrazvučnih detektora za prepoznavanje kada se u blizini turbina nalaze šišmiši ili ptice te tome prilagoditi rad turbina. Osim toga, korištenje dizajna turbina i protokola rada koji su posebno kreirani za smanjenje utjecaja na divlje životinje također može pomoći u smanjenju rizika direktnih sudara i drugih negativnih utjecaja.

Postoji nekoliko načina za ublažavanje negativnih utjecaja vjetroelektrana na ptice i šišmiše:

• Provesti istraživanja prije izgradnje: Prije izgradnje vjetroelektrane, važno je provesti temeljito istraživanje lokacije kako bi se identificirali potencijalni rizici za ptice i šišmiše, uključujući migratorne rute i područja za gniježđenje. To može pomoći u prepoznavanju područja gdje se vjetroturbine ne smiju postavljati.
• Izbjegavanje osjetljih područja: Vjetroturbine ne bi trebale biti postavljene u osjetljivim područjima gdje su ptice i šišmiši izloženi velikom riziku sudara, odnosno u blizini migracijskih ruta, mjesta za razmnožavanje ili staništa za traženje hrane. Osjetljiva područja mogu se identificirati kroz istraživanja prije izgradnje.
• Korištenje radara i druge tehnologije: Vjetroturbine mogu biti opremljene radarskim sistemima i drugom tehnologijom za otkrivanje prisutnosti ptica i šišmiša, što omogućava isključivanje turbina kada su ptice ili šišmiši u blizini.
• Podešavanje rada turbina: Rad turbine može se prilagoditi kako bi se smanjio rizik sudara s pticama i šišmišima. To može uključivati ​​podešavanje brzine turbina, njihovo isključivanje u vrijeme visoke aktivnosti ptica ili šišmiša i uključivanje bljeskajućih svjetala kako bi turbine bile vidljivije.
• Korištenje dizajna prilagođenog divljim životinjama: dizajn turbina može se modificirati kako bi bio prihvatljiviji za divlje životinje. To može uključivati ​​bojenje lopatica kako bi bile vidljivije pticama, korištenje odvraćajućih sredstava postavljenih na tornju kao što su siluete sokola ili emiteri zvuka za odvraćanje ptica, i projektovanje turbina s manjim lopaticama kako bi se smanjio rizik sudara.
• Praćenje nakon izgradnje: Nakon što je vjetroelektrana izgrađena, važno je pratiti populacije ptica i šišmiša kako bi se procijenio utjecaj turbina i identificirali svi tekući rizici. To može pomoći u prepoznavanju novih rizika i razvoju novih mjera ublažavanja kako bi se smanjio utjecaj na divlje životinje.
• Obnova staništa: Obnova i poboljšanje staništa može se koristiti za stvaranje novih staništa za ptice i šišmiše ili poboljšanje postojećeg staništa. To može pomoći u nadoknadi gubitka staništa uzrokovanog vjetroturbinama i pružiti nova područja za ptice i šišmiše za traženje hrane i sklonište.
• Saradnja s organizacijama za zaštitu biodiverziteta: Saradnja s organizacijama za zaštitu biodiverziteta i zainteresiranim stranama može osigurati da se razvoj postrojenja koji koriste energiju vjetra provodi na odgovoran način koji uzima u obzir potrebe konzervacije divljih životinja.

Potreba uspostave ravnoteže između zelene tranzicije, razvoja i očuvanja biološke raznolikosti

U Bosni i Hercegovini, vlada je prepoznala potencijal za korištenje obnovljive energije i postavila je ciljeve za povećanje udjela izvora obnovljive energije u državi. Hidroenergija je tradicionalno bila dominantan izvor obnovljive energije, ali se očekuje da će energija vjetra, solarna energija i energija biomase igrati veću ulogu u budućnosti. Energija vjetra predstavlja jedno od najefikasnijih rješenja za smanjenje emisija u elektroenergetskom sektoru. Prema određenim procjenama, smatra se da Bosna i Hercegovina ima visok vjetropotencijal koji iznosi više od 1.000 MW.

Uprkos općeprihvaćenom stavu da se radi o “najčistijem” izvoru energije, najčešće se zanemaruje sukob između njegove primjene i očuvanja prirode na lokalnom nivou. Stoga je potrebno uspostaviti ravnotežu između zelene tranzicije, razvoja i očuvanja biološke raznolikosti kod vjetroelektrana. To uključuje više faktora kao što su odabir lokacija koje su manje osjetljive na ptice i šišmiše, ograničavanje rada vjetroelektrana samo na određena vremenska razdoblja, primjenu tehnologije za odbijanje ptica i šišmiša, poboljšanje oznaka vjetroelektrana i kontinuirano praćenje i istraživanje utjecaja na okoliš.

Ključno je pronaći uravnotežen pristup koji će omogućiti rast vjetroelektrana kao izvora čiste energije, ali istovremeno osigurati očuvanje biološke raznolikosti. Svaki projekat izgradnje vjetroelektrana bi trebao uključivati saradnju između industrije, naučnika, regulatornih tijela i lokalnih zajednica kao osnovu za osiguravanje održivog korištenja energije.

Literatura:

Bennun L., van Bochove J., Ng C., Fletcher C., Wilson D., Phair N., Carbone G. (2021). Mitigating biodiversity impacts associated with solar and wind energy development. Guidelines for project developers. Gland, Switzerland: IUCN and Cambridge, UK: The Biodiversity Consultancy.

Kati V., Kassara C., Vrontisi Z., Moustakas A. (2021). The biodiversity-wind energy-land use nexus in a global biodiversity hotspot. Science of the Total Environment 768, 144471.

Leroux C., Kerbiriou Ch., Le Viol I., Valet N., Barré K. (2022). Distance to hedgerows drives local repulsion and attraction of wind turbines on bats: Implications for spatial siting. J Appl Ecol., 59:2142–2153.

Mainstreaming energy and climate policies into nature conservation. The role of wind energy on wildlife conservation (2017). WindEurope.

Sonter L.J., Dade M.C., Watson J.E.M., Valenta R.K. (2020). Renewable energy production will exacerbate mining threats to biodiversity. Nature Communications, 11:4174.

Voigt Ch.C., Straka T.M., Fritze M. (2019). Producing wind energy at the cost of biodiversity: A stakeholder view on a green-green dilemma. J. Renewable Sustainable Energy 11, 063303.