“Ključna teza energijske efikasnosti jeste smanjenje potrošnje energije i troškova realizacijom određenih mjera uz zadržavanje ili povećanje nivoa komfora, proizvodnju jednakog ili većeg broja proizvoda, itd.”
Intervju: Nihad Harbaš, Stručnjak za EE i OIE – nLogic Advisory Sarajevo
Nihad Harbaš (MSc) je stručni konsultant u oblasti energetike i klimatskih promjena iz Bosne i Hercegovine. Stručne kompetencije su mu energijska efikasnost, obnovljivi izvori energije i klimatske promjene. Nalazi na listi eksperata iz navedenih oblasti u Sekretarijatu Energetske zajednice u Beču. Radi na projektima reforme energetskog sektora u BiH prema najboljim praksama EU, a uključen je i u projekte na području Zapadnog Balkana, EU i šire. Trenutno je angažovan kao savjetnik na nekoliko projekata koje imaplementiraju domaće i strane institucije, prije svega Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, GIZ, UNDP, EBRD i druge. Kao jedan od značajnih projekata jeste mapiranje potencijala biomase u BiH, kao jednog od najznačajnih resursa obnovljive energije na domaćem niovu. Iskustvo je sticao radeći kao stručni saradnik i voditelj projekata u jednoj od vodećih konsultantskih kuća u BiH, te Savjetnik za obnovljivu energiju pri Njemačkom društvu za međunarodnu saradnju, a trenutno djeluje kroz ekspertsku bazu ili tzv “Think Tank” nLogic Advisory kojeg je osnovao prije nekog vremena, te zajedno sa svojim stručnim saradnicima iz raznih oblasti pruža konsultantske usluge. Po struci je magistar mašinstva sa diplomom Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, dugogodišnjim iskustvom u struci, vođenju projekata, ali i neformalnom pozadinom u ekonomskoj struci. Ovlašteni je energetski certifikaktor sa stručnim ispitom u energetici i mnogobrojim certifikatima i diplomama u oblastima energije, energijske efikasnosti, obnovljivih izvora energije, energetskog menadžmenta, klimatskih promjena, itd.
Za čitaoce m-Kvadrata, Harbaš govori o energetskoj efikasnosti, obnovljivim izvorima energije te o ekspertskoj platformi nLogic Advisory:
Za početak, možete li nam reći nešto više o Vašoj ekspertskoj platformi nLogic Advisory?
nLogic Advisory je ekspertska platforma uspostavaljena sa idejom Expert Hub-a ili Think Tank-a koja okuplja stručnjake iz raznih oblasti poput inžinjera, pravnika, ekonomista, ostalih tehničkih, prirodnih i društvenih nauka s ciljem pružanja stručnih i savjetodavnih usluga u oblastima energetike, energijske efikasnosti, obnovljivi izvora energije, zaštite okoliša, klimatskih promjena i generalno održivog razvoja. Trenutno broji preko 20 renomiranih stručnjaka iz BiH, od Trebinja, preko Mostara, Sarajeva, Zenica, Travnika, Višegrada, Bijeljine, Banja Luke, Bihaća, itd. Stručna mreža je uspostavljana i dalje se širi na zemlje Zapadnog Balkana i EU, a dugogodišnja saradnja na stručnoj razini uspostavljenja je sa kolegama iz Austrije, Češke, Njemačke, Belgije, Norveške, Poljske, Danske, Velike Britanije i mnogih drugih zemalja, a sve na bazi zajedničkog interesa, povezivanja, prenosa znanja i iskustava.
Gdin Harbaš, možete li ukratko za naše čitaoce objasniti koncept energetske efikasnosti, i koji su to prvi koraci za EE u BiH?
Ključna teza energijske efikasnosti jeste smanjenje potrošnje energije i troškova realizacijom određenih mjera uz zadržavanje ili povećanje nivoa komfora, proizvodnju jednakog ili većeg broja proizvoda, itd. Znači, koristiti manje energije, a postići isti ili veći efekat.
Energijska efikasnost nije štednja energije i novca jer štednja podrazumijeva odricanje.
Primjenom mjera energijske efikasnosti komfor i produktivnost moraju ostati na istom nivou ili se čak poboljšati.
Koraci pri realizaciji mjera energijske efikasnosti odgeldaju se u: (i) zakonodavnom okviru, (ii) određivanju parametara potrošnje i troškova trenutnog stanja, (iii) analizi energetskih potreba i primjenjivih mjera, (iv) proračunu isplativnosti primjenjih mjera, (v) obezbjeđivanju finansijske konstrukcije, (vi) implementaciji mjera i ostavarivanju krajnjih benefita poput energijskih i novčanih ušteda, poboljšanju komfora življenja, povećanju konkurentnosti, itd.
U cijelom svijetu najveći potencijali u uštedama su u zgradarstvu. Kada pričamo o BiH, 70% javnih objekata izgrađeno je prije više od 30 godina, kada se nije vodilo mnogo računa o energetskoj efikasnosti. Kako poboljšati energijske uštede i smanjiti CO2 otisak? Šta je sa U- faktorom, ostakljenjem?
Dominatna potrošnja toplotne energije je u sektoru stambenih zgrada i one predstavljaju najveći potencijal za uštede energije i troškova. Prema zadnjim istraživanjima GIZ-a, u BiH postoji oko 860.000 zgrada sa procijenjom bruto površinom od oko 160 miliona m2. Preko 70% tih zgrada je bez ikakve toplotne izolacije, a ukoliko uzmemo u obzir da je samo mjerom postavljanja toplotne izolacije moguće uštediti oko 30% energije, dolazimo do jasnih činjenica kakvi su potencijali u ovome sektoru. S druge strane uzmemo li u obzir prosječne investcije po m2 korisne površine od cca 30 KM/m2 u ovu mjeru, jednostavno možemo zaključiti koji je to makroekonomski efekat na privredu BIH kroz radove i upošljavanje domaće radne snage, a uz to smanjenje potrošnje energije, troškova, CO2 otiska, produženje vijeka trajanja objekta, vizualnog identiteta, itd.
Govoreći o U-faktoru, najveće vrijednosti imaju javne zgrade i tu su ventilacioni i transmisioni gubici, ali i dobici jako veliki što je nepovoljno kako zimi, tako i ljeti. Najkritičniji su objekti javne namjene izgrađeni prije 30-tak i više godina sa velikim staklenim površinama pogotovo na dijelovima stubišta što je slučaj i sa stubištima zgrada kolektivnog stanovanja. „U“ vrijednosti dostižu i do 5 W/m2K, a prema trenutnim propisima u FBiH gornje granice su 1,8 W/m2K s planom da se spuste i na 1,4 što proizvođači EE otvora mogu itekako postići.
Jedna od mjera energetske efikasnosti je i utopljavanje objekata. Kako ovaj segment pravilno koristiti?
Termin „utopljavanja“ se uveliko ustalio kao i termin „energetska“ efikasnost. Niti jedan nisu dovoljno precizni. Naime, „utopljavanjem“ ne postižemo samo efekte u pogledu toplotne energije, nego i rashlade u ljetnim mjesecima, tako da navedenim treminom izostavljamo ovaj drugi segment, što nije korektno. Sve vrijeme govorimo o energiji pa je sasvim logično da koristimo termin „energijska“ efikasnost, a ne o energetici kao grani privrede i terminu „energetska“. Što bi rekao prof. Knežević, tko ne razumije razliku neka proba obući na noge fabriku cipela umjesto para cipela.
Šta je sa ventilacijom i kvalitetom vazduha u zatvorenim prostorima?
U većini javnih objekata školstva, zdravstva, administracije, ne postoji nikakva ventilacija osim prirodne, a o kvalitetu unutrašnjeg vazduha skoro da se ništa i ne zna.
Europljani provedu u prosjeku oko 90% svog vremena u zatvorenim prostorijama, a kvalitet vazduha ima značajan uticaj na kvalitetu života i zdravlje ljudi. Onečišćivači vazduha u zatvorenim prostorima poput vlage i plijesni, zdravstveno ispravne vode, nedovoljne ventilacije, izloženost hemijskim onečešćivačima u vazduhu, konzumiranje duhanskih proizvoda, itd. mogu doprinijeti nastanku niza zdravstvenih problema. Samo neki od njih su infekcije dišnih puteva, alergije, glavobolja, začepljenje nosa, raze upale, kašalj, kihanje, umor, vrtoglavica, mučnica, itd. Istraživanja su pokazala da više od trećine europske djece pati od astme ili alergije zbog neadekvatne ventilacije u zatvorenim prostorijama.
Velika većina zgrada u BiH ima sreću po pitanju navedenog problema zbog loše izolacije i zaptivanja otvora gdje su zazori značajni i broj izmjena zraka putem prirodne ventilacije je i više nego zadovoljavajući. Međutim, nakon realizacije mjera energijske efikasnosti trivijalnog karaktera (izolacija i prozori) problem ventilacije postaje očit. Trenutno najbolje rješenje jeste u ručnom provjetravanju u satnim intervalima koje ne zahtjeva dodatno investiranje, a obavljati ga mogu uposlenici.
Prema Vašem stručnom mišljenu da li je EE prilika za generalno poboljšanje građevinskog sektora u BiH?
Ukoliko se sistemski pristupi ovoj oblasti, sigurno bi doprinijelo unaprjeđenju, ne samo građevinskog sektora, nego i sektora inženjerstva, projektovanja, termo-tehničkih sistema, itd. Oblast je potrebno zakonski urediti i i još bitnije provoditi donešene zakone za terenu. Na tome uveliko rade entitetska ministarstva energije i prostornog uređenja, fondovi za okoliš, itd. uz tehničke asistencije međunarodnih institucija kao što su GIZ, UNDP, USAID, EBRD, WB i drugi. Samo holistički pristup može unaprijediti bilo koju oblast, pa tako i ovu.
Kako obezbjediti finansije za projekte EE i OIE?
Defitnitivno ključno pitanje!
U BiH još uvijek je prisutno korporativno finansiranje, dok se projektno finansiranje samo spominje kao opcija. Naravno, finansiranje putem banaka, kako lokalnih, tako i međunarodnih kao što su Svjetska banka, odnosno IFC, zatim EBRD ili EIB je prisutno u BiH. Ostale međunarodne organizacije pružaju izuzetno važnu podršku domaćim institucijama kroz tehničku asistenciju, razvoj projekata i sufinansiranje infrastrukturnih radova, a najznačanije su GIZ, USAID, UNDP, EBRD, WB, Caritas, SIDA, itd. Određno sufinansiranje može se obezbjediti i putem domaćih fondova kao što su fondovi za zaštitu okoliša i energijsku efikasnosti, grant sredstva viših i nižih nivoa vlasti, pa sve do projekata međunarodnog karaktera poput IPA projekata.
Naravno, i privatni kapital igra veoma važnu ulogu. Poslovni modeli poput ESCO (Energy Service Company) ili JPP (Javno privatnog partnerstva) postaju sve više privlačni za privatne investitore. Njihova realizacije isključivo zavisi od investicijske klime i transparentnosti u procesu planiranja, pregovaranja i realizacije.
Tako se osnovni mehanizmi finansiranja ogledaju se u finansiranju iz budžeta, zatim putem fondova za energijsku efikasnost, javnu podršku kao protutežu komercijalnom financiranju javnog sektora koje osiguravaju donatori i/ili nacionalne ili regionalne vlade jedinicama lokalnih vlasti, kako bi podržali ili parirali komercijalnom financiranju, te komercijalni bankarski krediti ili fnanciranje kroz gradske obveznice.
Međutim, prisutni su i inovativni mehanizim finansiranja kao što su Crowdfunding putem projekata prikupljanjem novčanih priloga od velikog broja ljudi. Crowdfunding je oblik crowdsourcinga i
alternativnog financiranja, rekao bih malo poznatnog na ovim prostorima. Postoji nekoliko tipova modela crowdfundinga, koji se mogu grupisati u dvije sveobuhvatne kategorije, koje se međusobno razlikuju na temelju odnosa između onih koji osiguravaju finansijske resurse i onih koji ih primaju. Najbolji primjer je škola Kaštel Jakšić u Splitu koja je putom ovog modela postala energijski neovisna škola. Jedan oblik ovog modela primjenjen je nesvjesno u fudbalskom klubu Željezničar koji je ponudio svojim navijačima mogučnost kupovine mjesta na jednoj od tribina stadiona koja je izgrađena tim sredstvima. Korist obostrana – navijačima mjesto na stationu narednim 10 godina, a klubu nova tribina i ljepši stadion, poslovni prostori, itd.
U smislu uštede toplotne energije, jednom prilikom ste spomenuli kako prelaskom na plaćanje po utrošku, korisnici mogu smanjiti račun i do 30 posto. Možete li detaljnije objasniti ovu konstataciju?
Preko 80% stambenog sektora priključenog na sistem daljinskog grijanja u BiH svoje račune plaća paušalno, odnosno po m2 grijane površine bez obzira koliko energije potroši. Tim tarifnim sistemom građani ili krajnji korisnici nisu motivisani za uštede energije. Europske direktive jasno ukazuje da sve što se utroši mora biti mjereno i na osnovu toga plaćeno. Prelaskom na plaćanje po utrošku, uz fixni dio kao što je slučaj na računima za električnu energiju (mrežarina) korisnici će biti motivisani za implementaciju mjera energijske efikasnosti jer će to direktno osjetiti na računu za grijanje. Primjeri dobre prakse su pokazali da prelaskom na plaćanje po utrošku, uz realne tarifne stavove, a uz implementaciju EE mjera na vanjskoj ovojnici, računi za toplotnu energiju mogu biti manji i za 40%. To je dokazano mjerenjem, ali i proračunom kroz energetsko certificiranje zgrada.
Kakva je upotreba OIE u BiH? Možete li nam reći nešto više o trenutnoj situaciji sa upotrebnom vjetra, hidroenergije i solarne energije?
Zacrtani cilj BiH o bruto finalnoj potrošnji energije iz OIE u 2020. godini iznosi 40%. Trajektorija na kojoj se BiH sada nalazi nije u potpunosti jasna, jer BiH nema precizne podatke o udjelu energije iz OIE u bruto finalnoj potrošnji. Procjene urađene od strane Sekretarijata energetske zajednice ukazuju na procenat od oko 42% udjela OIE u bruto finalnoj potrošnji energije. To znači da je BiH već sada ispunila svoj cilj. Međutim, tu treba biti oprezan pogotovo u segmentu energije za grijanje i korištenja biomase, odnoso ogrjevnog drveta u domaćinstvima gdje su dostupni podaci vrlo upitni, a imaju jak uticaj na ukupni bilans bruto finalne potrošnje energije iz OIE u BiH.
Zadnje analize ukazuju na oscilaciju u proizvodnji i potrošnji električne energije iz obnovljivih izvora u BiH, najviše u zavisnosti od velikih hidroelektrana. Napredak u izgradnji postrojenja za generisanje električne energije iz OIE je vidljiv, ponajviše uspostavljenom sistemu poticaja, tzv. feed in tariffe – FiT. Tko je trenutno u BiH izgrađeno i spojeno na mrežu oko 240 postrojenja ukupne instalisane snage od oko 110 MW od čega prednjači hidro sa 84% instalisanog kapaciteta, zatim solar sa 14%, biogas 0,9%, biomasa 0,2%, vjetar 0,3%, te ostala postrojenja sa 0,4%. Veliki vjetroparkovi tek treba da uđu u eletroenergetski sistem.
Kada govorimo o upotrebi biomase, kao domaćeg energenta, navedite nam prednosti i mane?
Pozitivni efekti korištenja drvne biomase kao energenta su višestruko značajni, a mogu se sagledati kroz društveni, ekonomski i okolišni aspekt kao štu su ublažavanje klimatskih promjena, regionalna i lokalna ekonomska, tehnička i društvena aktivnost, stvaranje dodatne vrijednosti, kruženje i zadržavanje novca u državi, odnosno lokalnoj zajednici, investicije, zarade i porezi, razvoj ruralnih područja, energetska sigurnost, smanjenje trgovinskog deficita zbog izbjegavanja uvoza energenata, zaštita životinjskog i biljnog svijeta, otvaranje novih radnih mjesta, prevencija erozije, smanjenje opasnosti od požara, rekultivacija zemljišta i mnoge druge. Međutim, i ovaj segment je potrebno zakonski urediti i sprovoditi zakone na terenu.
Trenutno velika količina drvnog otpada završi u rijekama, potocima, morima i okeanima i time se stvara veliki negativni uticaj na okoliš i ljudsko zdravlje, a veći dio ovog drvnog otpada mogao bi se iskoristiti za proizvodnju energije i tako stvoriti višestruku korist.
Nedostatak je nesigurno tržište i bojazan od enormnih poskupljenja ovog energenta, pogotovo peleta.
Postoje li prepreke u svijeti prilikom ulaganja u EE kod predstavnika naše vlasti?
Teme energijske efikasnosti i obnovljivih izvora energije sve više dobijaju na značaju i ta svijest kod predstavnika vlasti je sve više zastupljena. Mišljenja sam da bi još mogla biti unapređenja kod ključnih donosioca odluka kojima treba ponuditi konkretne projekte i izraditi makroekonomsku sliku ove dvije usko povezane oblasti u kojima će oni prepoznati svoje interese, ma kakvi bili.
Kakva su Vaša iskustva na ovom polju? Možete li izdvojiti neke uspješne programe ili projekte vezane za EE?
Rekao bih da su iskustva generalno pozitivna, mada je pred nama još uvijek dug put do zvijezda. Mišljena sam da dspješnost programa treba mjeriti u zadovoljstvu njegovih korisnika, a ta zadovoljstva mogu biti različita u vidu plata radnika koji rade u području energijske efikanosti i obnovljivih izvora energije. Tako recimo imamo inžinjere, pravnike, ekonomiste, i druge koji se bave konsultingom, obrazovanjem, projektovanjem, savjetovanjem, pisanjem propisa, ekonomskim analizama, izvođenjem radova, itd. S druge strane predstavnike vlasti i međunarodnih organizacije koji ispunjavaju svoje ciljeve djelovanjem kroz razne projekte, te u krajnjoj liniji zadovoljne korisnike kojima se kvalitet života i poslovna profitabilnost povećala. Jednostavno, u čitavom lancu treba nastojati pomiriti sve interese. Zaista je mnogo uspješnih primjera, kao što su sanacije i obnove preko 100 javnim objekta u BiH, povećanju komfora, smanjenju računa za energiju, do preko 500 kvalifikovanim ljudi za bavljenje poslovima energijske efikasnosti. Postoje javne ustanove koje su iz ušteda osposobile dodatne prostore, uredile vrtiće, nabavile razne uređaje, itd.
U BiH kroz međunarodne i domaće projekte uloženo je oko 100 miliona dolara u direktne i indirektne EE mjere u samo zadnjih 6-7 godina, što je najbolji pokazatelj dobre prakse ulaganja u ovu oblast.
Stoga, mogu zaključiti da je energijska efikasnost priča generacije koju ne smijemo propustiti.
m-Kvadrat
