spot_img

Energijska efikasnost u fokusu Pariza

Piše: MSc. Nihad HARBAŠ, dipl.ing. CETEOR Sarajevo

FOKUS PARIZA NA ENERGIJSKOJ EFIKASNOSTI – COP 21 energijsku efikasnost zgradarstva označio kao presudnu za ublažavanje klimatskih promjena

1Ovaj mjesec više od 190 svjetskih zemalja prisustvuje održavanju COP21 u Parizu s ciljem postizanja pravno obavezujićih globalnih sporazuma o klimi koji mogu održati globalno zagrijavanje Planete ispod kritičnog niovu od 2 °C. Naznake su da se to u budućnosti može postići, što u fokus stavlja široku oblast djelovanja i mogućnost za promjene. Tako će Svijet imati priliku da unaprijedi postojeća i razvije nova rješenja koja će biti na liniji održivog razvoja bez ugrožavanja ekonomskog prosperiteta, šta više, uz doprinos njegovom napretku.

3Najznačajni segment je sektor zgradarstva koji je uzročnik oko 30% globalnih emisija stakleničkih gasova sa predpostavkom da će se do 2050. godine udvostručiti ukoliko se ne poduzme konkretni koraci. Ako se posmatra samo električna energija, 60% emisija stakleničkih gasova nastaje usljed potrošnje tog oblika energije jer u zgradama sve više rastu ljudski apetiti komfora. Imajući u vidu da se ta energija proizvodi u vellikoj mjeri iz fosilnih goriva, jasno je da to utiče na klimu, ekonomiju i zdravlje ljudi. Ipak, u isto vrijeme, sektor zgradarstva nudi neke od najvećih potencijala za brze i ekonomski korisne promjene, gdje su tehnologije već ispitane i funkcionalne.

Tako je po prvi puta na COPu u Parizu, sektor zgradarstva dobio poseban dan u Agendi na kojem će se diskutovati o 3 segmenta i to kroz javne politike, vrijednost lanca transformacija i premoščivanje nedostatska investcija.U protekle tri decenije, najveći kotači poboljšanja energijskih performansi zgrada bili su uspostavljanje politika i standarda koji su omogućavali postepeno podizanje energijske efikasnosti, omogućavajući zajednički razvoj tehnologija i privrede. Većina pokretača odnosila se na gradnju novih objekata koji su, uz dostupnost novih tehnologija i materijala, izgrađeni u skladu sa definisam princpima, dok su s druge strane postojeće zgrade još uvijek nerješeni komadići slagalice. Tako su predviđavanja da će postojeće zgrade u 2050. godini činiti oko 50% ukupnog sektora zgradarstva, te se stoga poseban segment mora staviti upravo na ove zgrade i njihova rješavanja energijskih potreba.

enerJedan on najvažnijih načina jeste sagledavanje problema i holistički pristup. Vodeći se izrekom Da Vinčija: “Naučite da sagledate i shvatite da je sve međusobno ovisno i povezano”. Tako je i u slučaju zgradarstva, koji čini više od 60% globalne potrošnje električne energije, te zgrade moraju biti sastavni dio tog segmenta, a ne posmatrane kao njegovo optrećenje. u njima leži ogroman potencijal za energijsku efikasnost i smanjenje globalne emisije stakleničkih gasova. Međutim, ključno pitanje je: “Kako naći ključ za otvaranje i preusmjerenje značajnijih količina kapitala za pravovremeneo iskorištavanje potencijala”. Problem leži u nekompatibilnosti dviju strana i to; strane proizvodnje i strane potrošnje energije, a pogotovo električne energije.

333Klasični elektroenergetski sistemi su dizajnirani i optimizirani sa fokusaom na strani proizvodnje i snabdjevanja energijom, odnosno investicija u elektroenergetska postrojenja i mrežnu infrastrukturu, te kao takvi daju dugoročne finansijske efekte u vidu dužih perioda povrata investicija i smanjenog rizika, te su više od koristi za širu lokalnu zajednicu, a ne trižšno poduzetništvo. S druge strane su korisnici/potrošači energije u zgradama koji nemaju veliku motivaciju za ulaganje u mjere energijske efikasnosti ukoliko ne vide brzo vraćanje uloženih sredstava; 2-3 godine. Međutim, ulaganja krajnjih korisnika bi itekako doprinijelo smanjenju opterećenja mreže, proizvodnih kapaciteta, te u krajnjoj liniji opterećenju okoliša, što je svjetski cilj.

Tako da taj bruto nesklad između proizvodne starne, odnosno visokih investicija i dugih perioda povrata investicije i strane energijskih potreba sa niskim i kratkih periodima povrata investcija rezultira u značajnom ulaganju u proizvodne kapacitete, a ne smanjenje na strani korištenja energije – generisanja negavati ili izbjegnutnih emisija.

Negavati ustvari predstavljaju izbjegnute megavate ili u prevodu smanjenje potreba za energijom na strani potrošnje što automatski utiče i na smanjenje potrebe za proizvodnjom energije. Pravo je vrijeme za generisanje i podsticanje negavata u zgradarstvu, kao i pronalaženje održivih mehanizama za realizaciju od strane vlasnika zgrade, ESCO kompanija ili nekog trećeg.

4Jasno je da se, pored ovih, i mnogo druga pitanja moraju rješiti što se može desiti samo uz saradnju svih ključnih igrača na tržištu. Neka od tih pitanju su: (i) “Kako jasno definisati osnovnu energijsku potrebu i stvarnu potrošnju energije?”, (ii) “Kako i na koji način generisati poticaje za smanjenje potrošnje energije?”, (iii) “Kako osigurati garancije u genrisanju ušteda koje ne ovise o postupcima krajnjeg korisnika i njegovim neodgovornim ponašanjem?”.

Ovo je samo vrh ledenog brijega. Mnogo pitanja još uvijek su nerješena i sigurno ćemo još neko vrijeme tražiti prave odgovore na njih. Međutim, rješavanjem problema sektora zgradarstva na održivi način, mogu se generisati mnogi benefiti poput smanjenja potrošnje energije, troškova, emisije stakleničkih gasova, te u krajnjoj liniji ekonomskog prosperiteta i rasta kroz zapošljavanje i podizanje standarda življenja. Nadalje, to bi podsticalo snažan razvoj zelene ekonomije i zelene privrede, te doprinijelo progesu mikroekonomije, malog i srednjeg poduzetništva. Tako bi glavnina prihoda dolazila od zelene ekonomije, kao što je npr. proizvodnja hrane od autohtonih sorti (samih po sebi otpornijih na klimatske promjene) na manjih farmama i gazdinstvima. Dakle, u tom slučaju bi i profit, odnosno dobit, u zemljama u razvoju prije svega ostao u rukama manjih i srednjim poduzetnika. Drugim riječima, zaokret na civilizacijskom nivou koji je klimatološki itekako neophodan, praktički bi doveo do demokratizacije društva, i u segmentu razumnijeg korištenja resursa i u segmentu dobiti od korištenja resursa.

Dakle, da je sektor zgradarstva itekako važan, pokazuje i fokus ovogodišnjeg COP21 u Parizu 2015. godine koji bi trebao doprinijeti definisanju novih mehanizama u oblasti okoliša, zelene/obnovljive energije, poljoprivrede, zdravstva i drugim srodnih grana, te tržištu ponuditi rješenja koja će omogućiti dugoročni održivi razvoj Zemlje i izbjegavanje nepogoda izazvanih ljudskim dejstvom.

POVEZANI ČLANCI

Comments

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

NOVE OBJAVE