Iako projektiranje javnih prostora možda nije inženjerski zahtjevan posao, nekada je projektantski kompliciran jer podrazumijeva jako puno dionika koji utiču na oblikovanje

INTERVJU: Frane Dumandžić, mag.ing.arch.

BIOGRAFIJA: Frane Dumandžić, rođen je 1987 godine u Splitu gdje završava klasičnu gimnaziju. Diplomirao je na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu 2012. godine. Nakon studija bavio se projektiranjem i prostornim planiranjem, sudjelovao je u radu Društva arhitekata Splita na projektima Akupunkture grada, izdavanju časopisa te organizaciji predavanja i tribina. Pisao je za više stručnih časopisa i portala. Sudjeluje u nizu arhitektonskih takmičenja na kojima osvaja više nagrada. Od 2018. godine radi u arhitektonskom uredu NFO gdje 2022. godine postaje partner.

Frane Dumandžić, jedan od arhitekata u studiju NFO iz Zagreba, dijeli svoja iskustva i filozofiju koja stoji iza projektovanja javnih prostora. Sa fokusom na nedavni projekt uređenja centralnog trga u Koprivnici. Dumandžić nas vodi kroz izazove, ključne koncepte i pristupe koje njegov tim primjenjuje kako bi kreirali funkcionalne i inkluzivne javne prostore. Kroz razgovor nam otkriva kako studio NFO balansira između očuvanja lokalnog kulturnog nasljeđa i inovativnih dizajnerskih rješenja, dok istovremeno zadovoljava potrebe različitih korisnika prostora.

1. Možete li nam ukratko predstaviti vaš arhitektonski studio NFO, te istaknuti glavne vrijednosti i principe koji vas vode u radu?

NFO je arhitektonski ured iz Zagreba koji formalno djeluje od 2008. godine, a neformalno par godina dulje. Ured trenutno broji dvadesetak arhitekata kao i veliki niz suradnika. Bavimo se projektiranjem prostora svih namjena i mjerila, od kojih dobar dio i realiziramo. Kroz formativne godine sudjelovali smo u nizu arhitektonskih natječaja koji i danas čine značajan dio kreativnog procesa. Upravo bih istaknuo natječaje kao jedan od glavnih kreativnih pokretača u uredu, ali i dobar način za „brušenje“ konceptualne pristupa projektiranju. Iako smo se kroz godine kako je ured rastao više bazirali na izvedbama, natječaji su ostali dobar poligon za ispitivanje koncepata, ali koristan način edukacije mlađih kolega te učenja timskom radu. Možda bih upravo ovo zadnje naveo kao glavne vrijednosti i principe koje se trudimo implementirati u sve naše projekte, bez obzira na mjerilo i namjenu.

2. Šta za vas predstavlja projektovanje javnih prostora? Koje su ključne komponente takvih projekata?

Iako projektiranje javnih prostora možda nije inženjerski zahtjevan posao, nekada je projektantski kompliciran jer podrazumijeva jako puno dionika koji utječu na oblikovanje: samo naručitelj ima predstavnika više gradskih ureda koji imaju svoje zahtjeve, zatim sva javno-pravna tijela koji uvjetuju gradnju te na koncu sami sudionici u gradnji. U tom dugom i administrativno rigoroznom procesu najveći je izazov sačuvati koncept projekta te zaštiti interes najbitnijih dionika, a to su krajnji korisnici.

Procesu projektiranja uvijek prethode analize trenutnog korištenja i svojevrsno čitanje konteksta. Rekao bih da je upravo ta faza ključna za uspješnost projekta javnog prostora s obzirom da se kvaliteta projektiranog ona „mjeri“ u korištenju od strane građana. Ono što je posebno zahtjevno kod projektiranja javnih prostora jest da niste sigurni u točnost početnih postavki sve dok se prostor ne počne koristiti.

3. Možete li nam ukratko predstaviti vaš nedavni projekt uređenja trga u gradu Koprivnica? Koje su bile glavne ideje i ciljevi ovog projekta?

Projekt uređenja centralnih trgova u Koprivnici započeo je dobivenim javnim natječajem 2019. godine, a sami radovi su završeni polovinom 2023. godine. Obuhvat se prostire na gotovo 15.000 m2 te obuhvaća tri trga u strogom centru Koprivnice: trg Zrinski, glavni gradski trg kojim dominira gradska vijećnica; te dva manja susjedna trga: trg Bana Jelačića, kao nedefinirana široka ulica između drvoreda niskih kuglastih javora, te trg ispred tržnice – iako površinom najmanji od tri trga, ali definitivno s najviše generiranog kretanja. Navedeni zahvat predstavlja jedan kompleksan organizam u urbanom tkivu Koprivnice te je po pitanju dimenzija i kompleksnosti jedan od većih projekata javnih prostora koje smo radili kao ured. Kao glavni izazov istaknuo bih oblikovanje velike javne površine, dok je drugi izazov kod projektiranja trgova u Koprivnici bila implementiranje kretanja korisnika u projektno rješenje. Naime, analizirajući korištenje trga primijetili smo veliki broj biciklista koji presijecaju trg kako bi došli iz jednog kraja centra u drugi. Umjesto kanaliziranja biciklista u biciklističke staze na nekom obodnom dijelu trga odlučili smo akceptirati kretnju po trgu kao realnost, korigirati te zatečene tokove kretanja u vidu staza koje presijecaju glavni trg u formi „X“-a te na taj način stvoriti svojevrsni koordinatni sustav trga. Reagirajući na evidentnu predimenzioniranost zatečenog prostora, nadalje trg segmentiramo u 12 manjih zona koje korespondiraju s obližnjom namjenom. Cilj projekta bio je intervenirati u cijeli obuhvat formiranjem jasnog vizualnog koda novih trgova, te s druge strane u manjem mjerilu stvoriti različite identitete manjih zona sa specifičnim namjenama.

4. Projekt uređenja segmentiran je u 12 manjih zona. Kako ste pristupili analizi i definiranju svake od ovih zona i kako su specifičnosti  svake od njih uticale na dizajn i funkcionalnost prostora?

Odluka o segmentiranju prostora je proizašla iz vrlo pomne analize koju smo započeli još u fazi natječajnog rada. Namjena manjih zona direktno korespondira s namjenom objekta ispred kojeg se nalazi ili pak iščitavanjem potencijala mikrolokacije. Primjerice, ispred galerije se formira „art zona“ opremljena postamentima za povremene izložbe koji svakodnevno funkcioniraju kao klupe za sjedenje. Zatim uz ugostiteljske objekte su „caffe zone“ gdje smo izborom boje opločnika željeli umanjiti vizualnu zasićenost i olakšati održavanje. Ispod krošnji stabala pozicionirali smo „pop-up zone“ za ljetna događanja jer smo primijetili kako trg ima vrlo različite ljetne i zimske režime korištenja. Ispred knjižnice formira se „book zona“ sa solarnim stablom – smart city rješenjem i novim i prostornim reperom koji je zamijenio postojeći dotrajali meteorološki stup. Na samim ulazima u trg pozicionirali smo „bike zone“ sa klupama za sjedenje i preko 200 biciklarnika. Svaka od tih zona funkcionira zasebno ispunjavajući potrebe građana, ali i kao dio cjeline. Iako svaka od navedenih zona ima programatski isplanirani vid korištenja, koncept rješenja dozvoljava i ono neplanirano korištenje što je svakako jako bitna stavka u projektiranju javnih prostora, pogotovo glavnih gradskih trgova kojima gravitiraju različite skupine građana. Upravo smo iz tog razloga ostavili najveće zone na trgu lišenima urbane opreme, te ih naglasili velikoformatnim oker-žutim opločnicima kao reminiscenciju na boju zgrada javne namjene korištenoj u doba Austro-Ugarske. Postojeća rondela – cvjetnjak koji je nekada služio kao svojevrsni kružni tok za kočije, sada je postala urbana fontana u kojoj se reflektiraju gradska vijećnica i okolni park.

5. Koji su bili glavni izazovi u realizaciji navedenog projekta i kako ste ih prevazišli?

Najveći izazov je definitivno bio vremenski kontekst u kojem se trg projektirao i izvodio, a to je pandemija COVID 19 te posljedično rat u Ukrajini. Prvo je dovelo do velike nesigurnosti oko planiranja investicija ali i organizacije samog rada, dok je potonje dosta utjecalo na dostupnost materijala i cijenu dobara. Za ostale bih izazove rekao da su to bili standardni problemi procedure gradnje u Hrvatskoj. Uređenju trga su prethodili radovi zamjene svih dotrajalih instalacijiskih vodova koji su se dobrim dijelom odvijali i paralelno s uređenjem trga, a to je: polaganje nove trase kolektora, zamjena strujnih vodova i optičkih kablova te zamjena plinskih instalacija okolnih zgrada. Sve navedene radove trebalo je implementirati u naše rješenje. Također, izgradnja po principu javne nabave je izrazito izazovna, pogotovo u kontekstu očuvanja osnovnog koncepta tokom gradilišta u vidu odabira materijala ili specifičnih tehničkih rješenja ili detalja. U tom trenutku projektanti postaju više odvjetnici koji pokušavaju zaštititi projekt te inzistirati na praćenju projektne dokumentacije.

6. Kako je projekt prihvaćen od strane građana i posjetilaca grada Koprivnice? Šta smatrate najvažnijim postignućem ovog projekta?

U pravilu ovako veliki zahvati i drastične vizualne promjene ne prolaze dobro kod građana jer promjena često znači uvođenje nekih novih navika i tokova kretanja. Kod projekta koprivničkih trgova to se nije pokazalo tako. Iako je bilo pojedinaca koji se nisu slagali s rješenjem, generalna javnost je prihvatila trg jako dobro. Jedan od razloga tomu je svakako početna podrobna analiza korištenja koja je akceptirala postojeće navike građana. Isto tako kroz su proces projektiranja organizirana savjetovanja s građanima i prezentacije javnosti. Osim što su građani na taj način bili upoznati s planiranim rješenjem, na vrijeme su konzultirani oko bitnih stavki novih trgova i mislim da iz toga razloga nisu imali dojam da im je trg nametnut, već je proizašao kao reakcija na njihove potrebe.

7. Na koji način pristupate projektovanju javnih površina s obzirom na različite potrebe korisnika, uključujući stanovnike, turiste, osobe s invaliditetom, djecu i starije osobe? Na koji način osiguravate da svi elementi prostora budu inkluzivni, funkcionalni i estetski zadovoljavajući, uzimajući u obzir kompleksnost i raznolikost društvenih potreba?

Projektiranje javnih površina ima neka nepisana pravila koja smo shvatili kroz dugogodišnje bavljenje ovom temom. Apliciranjem tih bazičnih zahtjeva odgovorite na većinu funkcionalnih potreba korisnika s posebnim potrebama, bez obzira na lokaciju ili kontekst. Sama inkuzivnost različitih dionika postiže se ulaganjem dodatnog truda u detektiranje problema i potreba. U slučaju projekta trgova u Koprivnici, kroz projektiranje smo surađivali s raznim udrugama civilnog društva kako bismo ispitali njihove potrebe te ih pokušali implementirati u rješenje. Tako smo primjerice s udrugom slijepih definirali linije kretanja slijepih i slabovidnih osoba, te im olakšali kretanje postavljanjem signalizacije, ali i samim izborom materijala. Primjerice, linijske kanalice za odvodnju služe slijepim osobama kao taktilne vodilje za kretanje po trgu. To je značilo da moramo odabrati kanalicu koja će svojim profilacijama omogućiti detekciju sljepačkim štapom, ali i isto tako je prostor u neposrednoj blizini kanalice trebalo osloboditi svih mogućih zapreka. Istom je logikom i biciklistički „X“ obrađen u grubljem materijalu kako bi se dodatno vizualno naglasio i usporio kretanje biciklista. Na trgu nismo koristili denivelacije u oblikovanju prostora kako bismo osobama smanjene pokretljivosti omogućili pristup svim dijelovima trga, pa čak i vodenom zrcalu/fontani koja se nalazi ispred gradske vijećnice. Sama kota trga je značajno podignuta kako bi se izbjegle ili smanjile stube prema ulazima u sve objekte oko trga. Velika je pažnja posvećena i pozicioniranju i brojnosti urbane opreme koju smo većinom pozicionirali ispod stabala kako bi se potenciralo zadržavanje i korištenje trga. Biciklarnici su svjesno oblikovani kao „produženja“ klupa kako bi se ljudi zadržavali. Kroz godine smo shvatili kako je i komunalna opremljenost javnih prostora izrazitno bitna za njegovo uspješno korištenje, stoga je i solarno stablo opremljeno priključcima za električnu energiju, info ekranom te wifi-jem kako bi i na taj način omogućili besplatno korištenje.

8. Kada radite na uređenju javnih površina u urbanim sredinama, kako balansirate između očuvanja lokalnog kulturnog nasljeđa i implementacije savremenih dizajnerskih rješenja?

Jako je teško definirati da li nešto nadopunjava nasljeđe ili mu se nameće. Također, naglasio bih kako zadiranje u nasljeđe može biti vidljivo ili nevidljivo, dakle prostorno ili programatsko. Iako je ovo prvo na prvu vidljivije, ovo drugo, programatsko, predstavlja puno veći utjecaj na korištenje građana. Rješenje može biti po svim konzervatorskim propisima s minimalnim intervencijama u zatečeno, a da opet napravi tektonske pomake u korištenju tog prostora. Konzervatorske se službe uglavnom baziraju na regulaciji ovog vidljivog dijela, a puno manje u ono programatsko koje može biti od vitalnog značaja za javni prostor. U dugogodišnjem radu na projektima uređenja javnih prostora najbitnijim nam se pokazalo precizno iščitati kontekst te adekvatno reagirati na njega. U konačnici, korištenje prostora je ono što ga čini uspješnim, čak i ako se radi o odmaku od postojećeg. Ukoliko pak to novo projektirano rješenje izdrži test vremena, građani stvore nove navike te ono postaje kontekst kojeg će neki budući konzervatori htjeti štititi a arhitekti nadograđivati. Stoga, smatramo kako je odgovornost u projektiranju javnih prostora izrazito velika, te zahtjeva od arhitekata poseban senzibilitet u pristupu ali i pažnju u egzekuciji.

9. Koji su vam sljedeći planovi i projekti na kojima trenutno radite ili na kojima planirate raditi?

Trenutno radimo na velikom broju projekata različitih mjerila i namjena od kojih ne bih htio isticati samo neke. Trudimo se raditi na svim vrste projekata: od natječaja, preko idejnih studija do praćenja gradilišta. Želja nam je nastaviti razvijati ured u tom smjeru jer mislimo kako je bogatstvo naše struke upravo u mogućnosti konceptualnog i diskurzivnog izražavanja s jedne strane te inženjerskog i tehničkog rješavanja problema s druge strane.