Odrastao je igrajući se geometrijskim oblicima Frobel kockica koje su nesumnjivo imale utjecaj na njegov kasniji rad. Kako je i sam kasnije napisao „Nekoliko sam godina sjedio za malim stolom i igrao se s kockama, loptama i trouglovima. Ovi osnovni oblici i figure bile su tajna sve svjetske arhitekture… te izbrušene drvene kockice od javora … i sada ih osjetim u prstima.“
Rođen je kao Frank Lincoln Wright, 8. juna, 1867. godine u Wisconsinu, samo dvije godine nakon Američkog građanskog rata. Živio je nešto više od 91 godinu, dok je njegova godina rođenja bila jedna od ‘najplodnijih’ godina kada su se rodile mnoge arhitekte među kojima su Henry Hornbostel, Dwight Perkins, Joseph Maria Olbrich i Hector Guimard.
Odrastao je igrajući se geometrijskim oblicima Frobel kockica koje su nesumnjivo imale utjecaj na njegov kasniji rad. Kako je i sam kasnije napisao „Nekoliko sam godina sjedio za malim stolom i igrao se s kockama, loptama i trouglovima. Ovi osnovni oblici i figure bile su tajna sve svjetske arhitekture… te izbrušene drvene kockice od javora … i sada ih osjetim u prstima.“
Pohađaio je Madison srednju školu, nakon čega je kao specijalni student pohađao Univerzitet Wisconsin 1886. godine, kada se pridružio Phi Delta Theta bratstvu i pohađao časove niskogradnje. Nakon što mu je univerzitet dosadio 1887. godine sjeo je na voz za Chicago da bi započeo svoju karijeru.
U Chicagu je pronašao posao tehničkog crtača. Ubrzo je postao prijatelj sa svojim suradnikom Cecil Corwinom, kod kojeg se uselio dok nije pronašao svoje mjesto. Osjećajući da nije dovoljno plaćen dao je otkaz i uskoro pronašao posao kao dizajner u firmi Beers, Cla and Dutton. U novom se poslu nije snašao i vratio se u Silsbee gdje je prethodno radio.
Pridružio se Adler & Sullivan, jednoj od vodećih komercijalnih arhitektonskih kompanija u gradu, nakon što je saznao da su u potražnji za tehničkim crtačem za Auditorium Buildining na 17. spratu gdje bi firma uskoro i otvorila svoj poslovni prostor. Wright je ubrzo postao glavni tehnički crtač za Louis Sullivana. Sullivan ga je ‘uzeo pod svoje’, a poslije je postao praktično jedini arhitekta za kojeg je Wright priznavao utjecaj na njega, često ga nazivajući Lieber Meister (Dragi Gospodar) u svojim spisima.
Wright je od Sullivana pozajmio 5000 dolara i 5-godišnji ugovor, uz pomoć kojeg je izgradio novu kuću za svoju porodicu. Wright je radio na kući koju je u idućih 12 godina proširio tri puta. Uvijek u potrazi za novcem Wright se okrenuo dizajniranju kuća pored svog posla u Adler & Sullivanu, nakon kojeg je otkrivanja dobio otkaz. Imao je 6 djece od kojih su dvoje također postali arhitekti, ponekad pod vodstvom svog oca.
Otvorio je svoj poslovni prostor i njegov prvi rad bio je dovoljno senzacionalan i vješt da je privukao pažnju najutjecajnijeg arhitekte u Chicagu – Daniel Burnhama, koji je ponudio da subvencioniše Wrighta nekoliko godina ako bi ostao studirati u Evropi da postane glavni dizajner Burnhamove kompanije. Iako je ponuda bila primamljiva Wright je odbio, a ova je teška odluka ojačala želju za potragom nove arhitekture Srednjeg zapada.
Drugi mladi arhitekti također su bili na putu istraživanja, nakon čega je trend postao poznat kao ‘Prairie škola’ arhitekture. Do 1900. godine Prairie arhitektura je sazrela a Frank Lloyd Wright, tada 33 godine i uveliko samoučen bio je njen glavni praktičar.
Prairize škola uskoro je postala poznata po radikalnom pristupu izgradnje modernih domova. Sam Wright je izgradio oko 50 Prairie kuća od 1900. do 1910. Uobičajeni Wrightov dizajn iz ovog perioda bili su široki niski krovovi, niz prozora koji su se nalazili i na rubovima, zbog čega je njegov dizajn prkosio dotadašnjim kockastim strukturama većine kuća.
U toku ovog perioda Wright je održavao predavanja, a njegovo poznato predavanje The Art and Craft of the Machine prvi je put printan 1901. godine. Njegovi radovi izlagani su od 1894 do 1902. Te je godine izgradio dom za W.W. Willitses, što je bilo i prvo remek-djelo Prarie škole.
Dizajnirao je zgradu skoro svakog mogućeg tipa: stotine stambenih objekata, 10 apartmana, 7 crkvi, 3 hotela, 5 kompleksa, 4 škole, 3 poslovna ugla, 2 pumpe, 2 banke, 2 medicinske ustanove, kampus, skladište i muzej umjetnosti.
Wrightovo lično naslijeđe daleko je od sigurnog. Wright je bio odan filozofiji arhitekture koja je naizgled bila demokratska, ali je postepeno usvajao elitistički stav, često nazivajući popularnu kulturu ‘mobokracijom’.
U zadnje dvije decenije Wrightovog života bio je zaposleniji nego ikada prije, a bio je i više u korak s modernom tehnologijom. Pojavljivao se na radijima, sniomcima, TV-u, vijestima, game šouovima i dr. U jednom od intervjua na Mike Wallace-ovoj televiziji Wright je prokomentarisao dosadašnju karijeru navodeći: „Kada bih rekao da sam najveći arhitekta koji je ikada živio, mislim da ne bih bio veoma arogantan.“ U istom intervjuu iskazao je kako bi, da je imao još 15 godina života, re-dizajnirao čitavu državu jer bi zgrade prosto ‘izvukao iz rukava’.
Najveći radovi Frank Lloyd Wrighta
- Larkin klompanija poslovna zgrada
- Unity Temple
- Frederick C. Robie kuća
- Imperial hotel
- Fallingwater (Vodopad)