Kada se traži proširenje postojeće historijske zgrade, često se arhitekti odlučuju za staklene, prozirne i reflektirajuće intervencije. Neki se odlučuju ostati neutralni i suptilni kada se bave starijom konstrukcijom, dok drugi odabiru hrabrije i iskrenije dizajne kako bi očitovali svoj savremeni karakter. Svaki projekt ima svoju konceptualnu motivaciju i obrazloženje, a rezultati su dosta raznoliki.
U nastavku slijedi nekoliko primjera iz svijeta, a svaki ima drugačiju namjenu:
Kanadski muzej prirode – (arhitektnski studio KPMB)
Ova konstrukcija iz 1912. godine u Ottawi, predstavlja dom najstarijeg nacionalnog muzeja Kanade. Konstrukcija je doživjela restauraciju 2010. godine od strane arhitektonskog studija KPMB. Objekat je dobila savremeni preokret zahvaljujući dodatku staklene građevine na ulazu, čime je zamijenjena inicijalna kula uklonjena 1915. zbog konstruktivnih problema. Takozvani “Lanter” omogućava protok prirodne svjetlosti, poboljšava cirkulaciju i konfiguraciju prostora. Ova intervencija projicirala je objekat u sadašnje doba, istovremeno konsolidirajući njegovu historijsku vrijednost.
Kuća Fahle – (arhitekttonski studio Koko)
Ovaj objekat u Talinu, Estonija, izgrađen je prvobitno kao tvornica celuloze i papira 1920-ih, a obnovljen je u uredski i stambeni kompleks za prilagodbu novom urbanom životnom stilu. U stvari, početna kotlovnica, njen glavni volumen, stvoren od strane poznatog estonskog arhitekte Ericha Jacobyja, na vrhu je moderne intervencije u šest spratova, koja obuhvata stambene jedinice. Kontroverzni projekat, umotan u staklenu ovojnicu, smješten je na glavnom ulazu u Tallin, što ga čini sastavnim dijelom gradskog pejzaža.
Muzička škola Louviersa – (arhitektonski studio Opus 5)
Pariška kompanija Opus 5, transformira2012. godine, napuštenu ruševinu u gmuzičku školu i prostor za koncerte, u centru Louviersa, Normandija. Zapravo, prvobitna građevina sagrađena oko 1600-ih godina prvo je bila samostan, a zatim zatvor. Kako bi se ovaj objekat prilagodio modernom i funkcionalnom programu, dodano je novo proširenje za glavnu orkestralnu dvoranu. Ova jednostavna pravougaona kutija reflektuje okolinu tokom dana, posebno tekuću rijeku ispod i historijsku lokaciju, dok noću zrači i postaje svjetionik.
Corso | Karlin – (arhitekta Ricardo Bofill Taller)
Ovaj uredski blok dovršen 2000. godine u Pragu od strane arhitekte Ricarda Bofilla, nekada je bio industrijska hala (oko 1890. godine) u kojoj su se izrađivali kotlovi od lima. Obnovljena je baza napuštene zgrade, kako bi se sačuvala njena historijska vrijednost i dodan je novi stakleni krov, kako bi se projekat modernizovao i stvorio suptilni kontrast prošlosti i sadašnjosti. Novi dodatak poštuje izvornu tipologiju i stvara učinkovit radni prostor.
Sanacija krova Falkestrasse – (arhitektonski studio Coop Himmelb(l)au)
Ovaj porjekat je produžetak za advokatsku kompaniju iz Beča, Austrija. Nova čelična konstrukcija sa krutim lukom stvara dodatak na dvije etaže na postojećoj zgradi, koji može smjestiti veliku dvoranu za sastanke. Imitirajući fenomen istrošenosti, izvorni krov odudarao je od građevine. Novi kostur objekta usmjerava pogled i osvjetljuje prostor kroz ciljane otvore.
Toranj Hearst – 8arhitektonski studio Foster + Partneri)
Komercijalni toranj, otvoren 2006. godine, predstavlja dodatak na 46 spratova, originalnom sjedištu art decoa za korporaciju Hearst koju je 1928. godine dizajnirao Joseph Urban. Ovaj prvi neboder sa zlatnim certifikatom LEED u New Yorku sačuvao je historijske fasade izvorne zgrade i produžio se okomito kroz čelični okvir i staklo, poput dijamanta.
m-Kvadrat
