Ljubav prema arhitekturi otkrila je još u osnovnoj školi, a tokom studiranja shvatila da je arhitektura puno više i da bi bila šteta orijentirati se na samo jedan aspekt i zanemariti sve ostalo.

Za m-Kvadrat piše mag.ing.arch Ida Švaljek. 

Diplomirala sam arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2010. godine, a od 2015. sam član Hrvatske komore arhitekata kao ovlaštena arhitektica. U struci radim od studentskih dana, a tijekom godina sam promijenila nekoliko arhitektonskih ureda te sam na kraju 2017. godine otvorila svoju arhitektonsku tvrtku u Zagrebu. Posao arhitekta je jako kreativan i individualan te u drugim uredima jednostavno nije bilo mjesta da se do kraja iskažem i ispunim u onom vidu kojem sam ja to zamislila te je kretanje samostalno u posao bio jedini način da ostvarim svoj puni potencijal. Radim na projektiranju zgrada svih namjena i mjerila od manjih stanova, preko stambenih zgrada do proizvodnih hala. Osim odrađenih mnogo projekata za privatne investitore sudjelovala sam na nekoliko međunarodnih natječaja. 

Oduvijek sam jako voljela crtati, te se negdje u osnovnoj školi javila želja i ideja za arhitekturom, prije svega zbog ljubavi prema interijerima, ali tokom studiranja shvatiš da je arhitektura puno više te da bi bilo šteta orijentirati se samo na jedan aspekt i zanemariti sve ostalo. Odlično je što možeš osmisliti zgradu od početka do kraja, ne samo eksterijer nego i interijer pa i njen okoliš, a samim time uvelike definiraš i cijeli način života korisnika. Sami proces od ideje preko nacrta pa do realizirane zgrade je jako uzbudljiv te pomisao da se početna ideja koja je prvo samo u tvojoj glavi, materijalizira je očaravajuća. Tako da je s vremenom ta ljubav samo rasla i danas sam jako sretna što imam priliku raditi ovaj posao. 

Veliko je zadovoljstvo kada uspijete investitoru otvoriti neke nove vidike i poglede na prostor te na problem koji ima pa kad shvati da postoji i drugo rješenje od onog koje je zamislio ili kad kaže da nije mogao ni zamisliti da se to može i na taj drugi način riješiti pa projekt krene u nekom skroz drugom smjeru. Ali naravno uvijek je potrebno koliko je moguće ispoštovati želje investitora, jer stvaramo prostore za korisnike odnosno investitori će taj prostor koristiti pa je važno upoznati i njihov način života. Jako mi je važno i da ja budem zadovoljna s projektom. Projektiranje je proces koji traje te ne postoji jedno rješenje nego postoji jako puno rješenja. Svaki arhitekt će za isti problem dati različito rješenje.

Izazov je raditi rekonstrukcije jer se novi stil i način života, te načini korištenja prostora razlikuju danas nego prije 20/30 i više godina. Osim toga, kod rekonstrukcija imamo već postojeću konstrukciju koju trebamo poštivati, u nju uklopiti nove zahtjeve i želje, a zgradu treba prilagoditi i suvremenom oblikovanju i estetici. 

Nažalost u našem društvu je još uvijek uvriježeno mišljenje da nam arhitekt nije potreban ili je nužno zlo, jer nam treba samo “srediti papire” za dozvole, te sami jako dobro znamo što i kako želimo, kako živimo. Ali životni prostor obično uređujemo jednom u životu, kuću gradimo jednom u životu, stoga je jako važno u taj proces uključiti arhitekta jer prostor će uvelike odrediti način života te navike. Greške koje ćemo sami napraviti u procesu gradnje ćemo i jako puno platiti u vidu lošeg tlocrtnog rasporeda ili sl., a pitanje je hoćemo li ih moći više ikad ispraviti.