Igor Ostović rođen je u Sarajevu 22.2.1989. Tu je bio do 92. kada odlazi u Njemačku radi rata. U Njemačkoj (Zirndorfu) upisuje osnovnu školu i zavrsava tri razreda osnovne. Po završetku rata se vraca nazad u Sarajevo, gdje nastavlja osnovno školovanje u OŠ Safvet beg Bašagić. Nakon toga upisuje Drugu gimnaziju. Kroz sav taj period me uvijek pratila neka kreativna nit, crtanje najviše. Nakon srednje škole pokusava upisati germanistiku, medutim radi malo slabije zainteresovanosti za učenjem i nešto slabijeg prosjeka se to nažalost ili možda ipak na sreću ne dešava. Nakon malo lutanja i eksperimentisanja na historiji umjetnosti, pa zatim na politickim naukama, shvatam da taj smjer baš i nije za mene. Nakon toga upisuje i zavrsava grafički dizajn i tu nekako sve kreće. Razvoj kreativnosti, a i stalni kontakt sa arhitekturom kroz porodicu ( tj majku koja je arhiteka) nekako lagano nesvjesno usmjeravaju ka ovome čime će se kasnije baviti i u cemu ce se zapravo pronaći. Igor je uspio spojiti sve elemente u jednu cjelinu kroz stolarstvo od kreativnosti generalno, crtanja, ručnog rada i time stvaranja nečega što može ostati i još dugo iza mene.
Jedinstveni koncept stvaranja komada namještaja ali i drugih dijelova od drveta, stvara osjećaj topline i kvalitete. Namještaj od drveta oduvijek je sinonim za kvalitetu, ali moderan dizajn uklopit će ga u bilo koji enterijer.
Predstavite nam se i predstavite nam Konturu?
Zdravo, ja sam Igor. Dizajner, stolar, šegrt i vlasnik Konture. Kontura je mjesto gdje svaka želja ima svoj oblik. Sta je zapravo Kontura? Stolarska/dizajnerska radiona posebnih komada namještaja, gdje se svakom detalju posveti posebna pažnja. Konturu sam osnovao 16.6.2016. Tako da slavimo sedmi rođendan ove godine. Radiona/studio/stolarija, kako je želi ko nazvati je nastala da bi svako mogao dobiti bas ono što želi, komad namještaja koji ga u potpunosti ispunjava.
Kako ste se počeli baviti ovim poslom i odkud ideja za rad sa drvetom?
U suštini mi je dosadio posao grafičkog dizajnera, tj sjedenja pred ekranom i svega što to prati. Tako da mi je trebalo nešto što će idalje biti kreativno, međutim uključivati određenu dozu fizičke aktivnosti. Tako sam krenuo istraživati čime bi se mogao baviti i desila se prilika da krenem sa restauracijom starog namještaja. S obzirom da nisam imao do tada nikakvo stolarsko iskustvo, niti sam bio nešto vješt sa alatom, što bi rekli ne zna šaraf zavrnuti :), ali sam kreativno uvijek bio pun ideja, a i znao sam “baratati” kistom, crtati i farbati, to je bila idealna startna tačka. Međutim od početka sam znao da želim nešto svoje stvarati, svoje komade. Tako da je uz učenje novih vještina bio logičan sljedeći korak, a to je pravljenje sopstvenih komada. Tako je polako krenuo proces dizajniranja i pravljenja namještaja. Uvijek je na prvom mjestu bila ideja da se svakome napravi unikatan komad prilagođen bas njihovim potrebama i estetici prostora u kom će se nalaziti. Cilj je povezati se sa klijentom, odnosno osobom koja vas angažuje i shvatiti njihove želje i potrebe i kroz zajednički jezik stvoriti nešto što će ih učiniti zadovoljnim i sretnim.
Odakle dolaze ideje za izradu komada namještaja od drveta?
Ideje za namještaj u suštini proizlaze iz komunikacije sa klijentom, tu se formira okviran smjer u kom ce se ići. Naravno kad osjetite prostor u kom će se nalaziti ti komadi također dobijete dodatnu notu. Mislim da su te dvije tačke osnova svega. Naravno uvijek istražujem nesto o namještaju, enterijerima, takoder pinterest kao neiscrpni izvor ideja se uvijek prelistava, tako da dosta toga se može na prvu vizualizirati i predstaviti. Onda kreće razrada svega, neki koncept, izrada 3D-a, pa se prelazi na detalje, dok se ne dođe do finalnog proizvoda. Moram reći da često klijenti imaju i svoju viziju, dobre prijedloge sto svakako zna olakšati moj dio posla. Volio bih takoder spomenuti da ne mora nužno uvijek biti moj dizajn, ponekad to bude kolaboracija sa arhitektima pri čemu se realizuju i njihove ideje i komadi.
Recite nam nešto više o Vašem kombiju koji ste radili od dreveta?
Pa u suštini do suradnje je doslo sasvim slučajno. Klijentica je bila djevojka iz Australije (Izzy) koja živi u Austriji, tačnije Salzburgu. Ona je i prije preuređivala kombije, tako da je imala neko iskustvo i viziju što želi da kombi sadrži. Prvi je sama radila, pa su joj drugi radili neki stolari u Makedoniji jer je posao često dovede na Balkan. Međutim, to su do sada bili amaterski i poluamaterski radovi. Ovaj put željela je urediti kombi (T6 Transporter) koji će biti kvalitetno urađen i koji će koristiti duze te koji će joj postati dom na tockovima. Tako je, tražeći na internetu, najprije naletjela na mog prijatelja i kolegu koji nažalost nije imao prostor za kombi, tj. mjesto za parkiranje jer je nužno raditi na licu mjesta. On joj je proslijedio moj profil, tacnije profil moje radionice “Kontura” te smo tako Izzy i ja stupili u kontakt. Odmah sam pristao jer volim izazove. Prakticiram raditi po načelu razrade ideje, izrade skice i 3D-a, prvenstveno radi klijenta kako bi imao predstavu kako će nešto izgledati, a i radi sebe kako bih imao neku orijentacijsku točku. Tako smo i krenuli. Čim je stigla u Sarajevo, parkirala je kombi pred radionicu, ostavila ključeve i izrada je počela. Najveći izazov bio je što sam imao samo 10 dana za izradu, no, na kraju je to bilo dovoljno da se sve planirano uradi, i to, kako Izzy kaže, bolje nego što je i mogla zamisliti. Konačno je dobila vozilo koje joj pruža sve potrebno za potpunu slobodu. Volim reći da mi je ovo vjerojatno najzanimljiviji projekat, jer je nesto sasvim novo. Imao sam potpunu kreativnu slobodu, samo je bilo važno koristiti lakše materijale kako ne bi previše utjecali na ukupnu težinu vozila. Uglavnom sam koristio jelu i bor, a hrast samo na površinama koje će se mnogo koristiti jer je vrlo otporan na habanje.
Koji su najveći izazovi u ovom poslu, a koje prednosti?
Najveci izazovi? Hm. Vjerovatno nedostatak kvalifikovane radne snage, mislim da bih to izdvojio kao generalni problem, ako se može nazvati izazovom. Možda bolje formulisano naći nekoga ko bi stvarno s ljubavlju pristupio ovom poslu i postao dio priče. Tu bi mogli pravo preći na najveći izazov a to je organizacija vremena. Treba uzeti u obzir da su svi proizvodi manje više unikatni, tj. svaki put u izradi je drugačiji proces, nove stvari i to uzima mnogo vremena. Mene to lično ispunjava, jer uvijek učim nešto novo, razvijam se kao dizajner, kao stolar međutim mnogo je zahtjevnije nego “štancati” tj praviti serijski namještaj. Tako da se znati malo opteretiti fizički i kreativno kako idete iz projekta u projekat, međutim finalni proizvod to na kraju sve poništi ili resetuje, tako da na kraju dana ostajete ipak s osmijehom. Mislim da je mnogo više izazova na početku, kada se počinjete baviti ovom vrstom posla, nego kada se već “uhodate”. Tada se već stvari lagano pokreću same, ostvarite neki kredibilitet ili “ime”, tj ljudi vas počnu prepoznavati i cijeniti po vašem radu. Prednosti mislim da ima dosta. Sloboda kreativnosti definitno na prvom mjestu i da u brzom vremenu u kom živimo možete raditi nešto što zahtjeva zapravo dosta vremena, nešto što je spor proces i koliko god da je hektično i da ste pod pritiskom, taj proces vam daje određenu dozu mira i smirenosti. Kao prednost bih takoder izdvojio to što sami u suštini kreirate svoju budućnost, ako kvalitetno radite to će se prepoznati prije ili kasnije.
Da li je lako doći do drveta kao materijala za izradu i kako to funkcioniše?
Sto se tiče materijala nije neki problem. U Konturi se koristi isključivo drvo sa porijeklom, dakle nije ništa “na divlje” sječeno. Generalno koristimo ~90% drvo za izradu naših komada. To su najčešće hrast, jasen, orah, pa u manjoj mjeri bukva, jela, smrča, bor ili eventualno neke druge vrste poput javora, trešnje, johe itd… Naravno u slučaju da dobijemo priliku raditi sa nekim egzotičnijim vrstama, veoma rado. Osim drveta u našim proizvodima se zna kombinovati željezo, inox, eventualno mdf ili iverica u nekoj kombinaciji, mada je to uglavnom “puno drvo” ili masiv.
Da li ste zadovoljni sa kupcima i na koji način dolazite do klijenata?
Sa klijentima/ kupcima sam veoma zadovoljan ili sretan tačnije (nadam se da su i oni samnom :). Zaista mnogo cijenim svakoga posebno, pogotovo zato što su to sve, nazvao bi ih intimnijim projektima. Jer zaista upoznate osobu, njihov stil, njihove želje, način života. Nije to kao u nekom velikom salonu gdje pogledate komad namještaja, platite ga i odete. Mi stvarno stvorimo priču zajedničku i svaki taj komad nosi neku uspomenu, sjećanje, emociju. U fazonu: aha tog stola se sjećam tu sam se napatio oko toga i toga, aha ova komoda tu smo se smijali, jednostavno vežete uspomene za svaki projekat. I možda je upravo taj kontakt sa ljudima ono što ovaj posao čini potpunim i čini vas samog kompletnijom osobom.
Šta bi ste poručili našim čitateljima?
Hmm, sta bih poručio. Nisam za to možda baš prava osoba :). Pokušajte raditi ono što volite, pa koliko god izgledalo nerealno i nedostižno, ako vidite put i cilj, uz trud i rad će se prije ili kasnije sve ostvariti. I posjetite naravno Konturu, unikatni svijet drveta.
