Piše: Almir SELMANOVIĆ, dipl.ing.maš. CETEOR Sarajevo, aselmanovic@ceteor.ba

UVOD

Cilj rada je promocija energijske efikasnosti u javnom sektoru. U proteklim godinama najviše iz razloga zalaganja međunarodnih organizacija i međunarodnih programa je ostvaren napredak u promociji energijske efikasnosti u Bosni i Hercegovini. U središtu pažnje je uvođenje energijske efikasnosti u javni sektor, provođenjem infrastrukturnih projekata energijske efikasnosti i uvođenjem informacijskog sistema upravljanja energijom u više od 1.300 javnih zgrada. Cilj ovih aktivnosti je smanjenje potrošnje energije a time i smanjenje emisija stakleničkih plinova, očuvanje ograničenih resursa, uštede budžetskih sredstava, poboljšanje kvaliteta života, povećanje mogućnosti zapošljavanja (kreiranje ‘zelenih’ radnih mjesta), jačanje kapaciteta za apsorpciju novih fondova na lokalnom nivou i povećanje svijesti o koristima energijske efikasnosti.

Velika potrošnja energije u sektoru zgradarstva, ali i veliki potencijal ušteda, čine da energijska efikasnost postane prioritet i ima sve značajnije mjesto u javnom sektoru Bosne i Hercegovine. Karakteristika velikog dijela objekata u BiH je neracionalno velika potrošnja svih vrsta energenata i energije, energije za grijanje kao i velika potrošnja energije za hlađenje. Generalno, problematika energijske efikasnosti u području BiH leži u:

• nedovoljnom uticaju institucija u oblasti EE,
• nepostojanju cjelokupnog zakonodavnog okvira,
• nedostatku sistematskog praćenja i prikupljanja relevantnih podataka,
• nužnosti primjene mjera EE u sektorima zgradarstva, saobraćaja i industrije itd.

Podršku rješavanju navedenih problema sve više pružaju kako međunarodne organizacije, tako i nekolicina domaćih vladinih institucija, koje finansiraju projekte iz oblasti energijske efikasnosti. Ciljevi takvih projekata i programa ogledaju se prije svega u razvoju domaće legislative iz oblasti energijske efikasnosti, podršci vladinim institucijama u donošenju relevantnih propisa, razvoju domaćeg konsultantskog tržišta, te u krajnjoj liniji smanjenju potrošnje energije i emisije stakleničkih gasova kroz podsticanje izrade projekata tj. energijskih pregleda i energijskog certificiranja objekata.

INDIKATOR ENERGIJSKE EFIKASNOSTI

Kao indikator energijske efikasnosti zgrada, u Bosni i Hercegovini je definisana specifična, godišnja potrebna energija za grijanje koja za nove objekte i objekte koji su rekonstruisani ne smije prelaziti maksimalno dozvoljenu vrijednost definisanu Pravilnikom o tehničkim zahtjevima za toplotnu zaštitu zgrada i racionalnu upotrebu energije i Uredbom o energijskom certificiranju za FBiH odnosno Pravilnika o minimalnim zahtjevima za energijske karakteristike zgrada u RS. Ova vrijednost se izračuna uzimajući u obzir teoretski potrebnu energiju za grijanje za unutrašnju projektnu temperaturu za period grijanja (na primjer 20°C), stanje ovojnice (arhitektonsko-građevinske karakteristike zidova, otvora, stropova itd.) te odgovarajuće transmisione i ventilacione gubitke energije objekta. Godišnja, potrebna energija za grijanje u kWh/god. se prikazuje po korisnoj površini objekta što predstavlja specifičnu, potrebnu energiju za grijanje te se prema ovoj vrijednosti određuje energijski razred objekta, kako je prikazano u tabeli 2.1.

Tabela 2.1. Energijski razredi 16 javnih objekata centralnih institucija BiH

Objekti energijskog razreda A+, A i B smatraju se energijski efikasnim a objekti energijskog razreda C, D, E itd. energijski neefikasnim. Prema tome, od 16 razmatranih objekata 11 objekata se može ocijeniti kao energijski efikasnim a 5 energijski ne-efikasnim. Obzirom da energijsko klasificiranje u BiH obuhvata samo potrebnu energiju za grijanje, ovi podaci ne daju uvid u efikasnost ili neefikasnost potrošnje energije za ostale sisteme (hlađenje, rasvjeta, PTV) kao ni stepen efikasnosti termoetehničkih sistema. Također, obzirom na stanje ovojnice objekata procijenjenih tokom izvođenja detaljnog energijskog audita, za razmatrane objekte se mogu predložiti i određena poboljšanja ovojnice koja će dodatno smanjiti potrebnu energiju za grijanje.

Zbog toga su za svaki objekat predložene mjere i scenariji sanacije za koje je izvršena i tehno-ekonomska analiza opravdanosti.

METODOLOGIJA OBRADE PODATAKA

Proračun potrebne finalne energije za zagrijavanje  objekata izvršen je na osnovu dostavljenih podataka, obavljen je na osnovu modela za približan proračun potrebne finalne energije za grijanje.

Dimenzioniranje zastupljenog sistema grijanja vršeno je u skladu sa trenutnim intenzitetom korištenja objekata. Analiza potrebnih mjera poboljšanja energijske efikasnosti i mogućih ušteda, rađena je u odnosu na proračunom dobivenu energiju za grijanje objekata u trenutnom stanju, a ne u odnosu na stvarno potrošenu energiju. Svrstavanje objekata u energijske kategorije prema navedenom Pravilniku je vršeno na osnovu normiranog režima grijanja objekta.  Cijene energenata, kao i cijene materijala za arhitektonsko-građevinske radove koje su uključene u procjenu investicije neophodne za analizu određenih finansijskih pokazatelja i ušteda, bazirane su na stanju tržišnih cijena u BiH iz 2017 godine. Predložene mjere poboljšanja energijske efikasnosti variraju shodno stanju objekta koji je analiziran. Mjera utopljavanja zidova prema tlu i podova isključena je iz liste prijedloga jer ovakve mjere rezultiraju najmanjim uštedama u toplotnoj energiji uz vrlo visoku početnu investiciju.

Proračun potrebne potrošnje finalne energije za grijanje objekata kao i emisije CO2 nakon provođenja predloženih mjera vršen je istom metodologijom kao i proračun potrebne finalne energije za stanje objekata prije provođenja mjera. Energijski razredi objekata su izražavani za postojeće stanje i nakon implementacije svake pojedinačne EE mjere.

Za potrebe izrade Studije o stanju energijske efikasnosti javnih objekata u nadležnosti centralnih institucija BiH, urađena je tehno-ekonomska analiza provođenja EE mjera. Primarni cilj ekonomske analize provođenja predloženih mjera energijske efikasnosti jeste da potencijalnom investitoru predoči sve parametre potrebne za ocjenu isplativosti investicije za svaki objekat. U tu svrhu su proračunati slijedeći parametri: jednostavni period povrata investicije, neto sadašnja vrijednost, i interna stopa profitabilnosti (IRR -Internal Rate of Return). Ovom analizom su razmatrane investicije/projekti u oblastima zgradarstva i rasvjete te mašinskih instalacija. Ekonomski vijek investicije podrazumijeva da projekat stvara profite i novčane tokove na način da se mogu tretirati kao njegova kontribucija povećanju sadašnje vrijednosti investitora.

Napomena:

U okviru istog projekta pored proračuna potrebne potrošnje finalne energije za grijanje izvršen je i proračun potrebne finalne energije za rasvjetu. U tabeli u nastavku naveden je energijski razred objekta za stvarno stanje te energijski razred objekta izražen prema specifičnim toplotnim potrebama pri normiranom korištenju objekta.

Tabela 3.1. Energijski razred objekta za trenutno stanje objekata te energijski razred pri normiranom korištenju

Iz tebele vidimo da od 16 analiziranih objekata, njih 6 kao energent koristi prirodni gas dok je 5 objekata spojeno na sistem daljinskog grijanja. Preostalih 5 objekata kao energent koriste lož ulje i pelet, odnosno električnu energiju za rad toplotnih pumpi. Prelaskom na normirani režim grijanja objekta na 8 objekata bi se smanjio energijski razred ili energijska karakteristika (specifična godišnja potrebna toplotna energija) dok je za jedan objekat potreban prelazak na normirani režim grijanja.

Na sljedećoj tabeli dat je prikaz ukupne i prosječne potrošnje toplotne i električne energije za analizirane objekte po jedinici površine i zapremine te po korisniku prostora a sve prikazano sumarno za sve analizirane objekte.

Tabela 3.2. Pregled sumarne potrošnje energije za analizirane objekte

Iz tabele vidimo da je godišnja potrošnja električne energije veća u odnosu na potrošnje toplotne energije i iznosi 9.755 MWh. Posmatrano po m² korisne površine objekta potrošnja toplotne energije iznosi 69 kWh/m2 dok potrošnja električne energije iznosi 103 kWh/m2. Ovi podaci odnose se na stvarnu potrošnju toplotne i električne energije dok je prosječna potrošnja toplotne energije prema toplotnim potrebama objekata nešto manja i iznosi 64 kWh/m2 godišnje. Analizirani objekti, prema stvarnoj potrošnji toplotne energije, u prosjeku spadaju u “B” energijski razred.

POTENCIJAL ZAPOŠLJAVANJA IMPLEMENTACIJOM (EE) MJERA

Na osnovu procijenjene investicije u mjere energijske efikasnosti za analizirane objekte u iznosu od 3.288.761 KM određuje se potencijal projekta za otvaranje novih radnih mjesta u iznosu od 591,97 čovjek-mjeseci.

ENERGIJSKI MENADŽMENT

Aktivnosti usmjerene ka uspostavljanju sistemskog upravljanja energijom u Bosni i Hercegovini  podrazumijevaju redovno praćenje potrošnje energije, definisanje ciljeva smanjenja potrošnje energije od strane najviših nivoa uprave, izradu planova energijske efikasnosti i realizaciju mjera energijske efikasnosti, te odgovornost u realizaciji i izvještavanju o postignućima. Institucije BiH, kao predstavnici javne administracije, trebaju adekvatno upravljati potrošnjom energije i služiti kao primjer u provođenju mjera energijske efikasnosti (EE) u javnom sektoru. Navedeno podrazumijeva upravljanje potrošnjom energije, što između ostalog znači:

• Redovno praćenje potrošnje energije, te na osnovu istog izradu planova i definisanje ciljeva smanjenja potrošnje energije
• Redovno provođenje mjera EE koje ne zahtijevaju investiciona ulaganja, te jačanje svijesti zaposlenih o potrebi uštede energije
• Uzimanje u obzir energijskih karakteristika proizvoda/zgrada prilikom javnih nabavki, te unajmljivanja prostora
• Poduzimanje aktivnosti kako bi se osigurala sredstva za potrebne investicione programe unapređenja EE u zgradama u kojima posluju (izrada projekata i zahtjeva prilikom budžetiranja, apliciranje za Vladine i druge programe EE i sl.).

ZAKLJUČAK

Trenutno stanje javnih objekata na nivou   Bosne i Hercegovine je takvo da objekti nisu rastrošni što se tiče potrošnje energije budući da u prosjeku spadaju u „B“ i „C“ energijski razred.

Za trenutno stanje objekti prosječno troše 69 KWh/m² energije za grijanje na godišnjem nivou.

Prosječne toplotne potrebe analiziranih objekata za trenutno stanje iznose 380.484 kWh odnosno 64 kWh/m².

Provođenjem mjera energijske efikasnosti objekti se u prosjeku dovode u energijski razred „B“ i njihove energijske potrebe za toplinskom energijom se svode na prosječno 59 KWh/m² energije za grijanje godišnje.

Smanjenje emisije CO2 iznosi približno 737 tona na godišnjem nivou, ili prosječno po jednom objektu oko 46 tona.

Ukupno investicija u predložene mjere energijske efikasnosti iznosi 3.277.390,80 KM, ili 204.837 KM po predmetnom objektu.

Implementacijom predloženih mjera ostvaruju se uštede od 335.741 KM odnosno 20.984 KM po objektu.

Prosječni diskontovani period povrata za investicije u mjere energijske efikasnosti iznosi 5,15 godina.

Investitorima se preporučuje ulaganje u mjere koje imaju minimalan period povrata uz maksimalne iznose neto sadašnje vrijednosti i maksimalne procente interne stope prinosa. Provođenje mjera energijske efikasnosti treba prioritizirati i rangirati prema kriterijima maksimalne neto sadašnje vrijednosti i maksimalne interne stope prinosa. Pored direktnih efekata investicija na profitabilnost treba računati i na indirektne efekte kao što su otvaranje novih ili zadržavanje postojećih radnih mjesta. Na svakih 1.000 KM investicija u energijsku efikasnost u BiH stvara se potencijal za radni angažman od 0,18 čovjek-mjeseci.

Prioritete i redoslijed za provođenje mjera energijske efikasnosti treba određivati isključivo na bazi ekonomskih kriterija.

Preporučuje se ciljano smanjenja potrošnje ukupne energije donošenjem akcionog petogodišnjeg plana za javne objekte za koje je urađen detaljni energijski pregled.

Programska nastojanja za poboljšanje energijske efikasnosti i povećanje primjene obnovljivih izvora energije priznata su kao jedan od najmoćnijih i najekonomičnijih načina za povećanje sigurnosti snabdijevanja energijom i ublažavanje klimatskih promjena.

m-Kvadrat