Interventna arhitektura i arhitektura wellnessa

Arhitektura se može temeljiti i na iscjeljivanju i na dobrobiti. Bilo da ublažavamo i smanjujemo prijenos bolesti ili jednostavno pružamo miran prostor za rehabilitaciju, objekti našeg svakodnevnog života izravno oblikuju naše iskustvo. U slučaju interventne arhitekture, grade se prostori za rješavanje problema zdravlja i skloništa. Kako arhitekti i dalje razmišljaju o dizajnu za osnovne ljudske potrebe, također su proširili fokus na mentalno, fizičko i duhovno blagostanje.

Pandemija COVID-19 pokazala je kako su dizajneri očajnički potrebni da redizajniraju intervetne konstrukcije radi sigurnosti i dobrobiti. Ali potreba za skloništima vezana je i za druge vrste kriza, a ne samo pandemiju. Gradovi su postali centri trgovine, kulture i društvene povezanosti. Ovdje interventna arhitektura često ima duži vijek trajanja nego što je prvobitno bilo zamišljeno i može obuhvatiti različita sredstva za rješavanje lokalnih ekosistema i katastrofa, obrazovanja, kulture i zdravlja.

Skloništa, škole i prostori za oporavak dijele zajedničke vrijednosti, a zauzvrat, prostorne ideje. U skloništima su suzbijanje i liječenje suštinski dio programa. Skloništa moraju biti dizajnirana tako da uključuju ne samo potrebe roditelja, već i potrebe djece. U osmišljavanju wellnessa trebalo bi se pozabaviti sa više dobnih skupina, uključiti elemente koji potiču holističko blagostanje i osiguravaju mjeru sigurnosti.

Maidan Sklonište. Foto: Delfino Sisto Legnani, Marco Cappelletti

Dobar primjer bila bi izgradnja skloništa Maiden kako bi se pomoglo izbjeglicama koje bježe od rata i prognanstva, gdje je stvoren prostor za poboljšanje mentalnog zdravlja. Dizajn omogućava izbjeglicama da iskoriste javni prostor u zajednici – zajedničko područje za suzbijanje psiholoških trauma izazvanih ratom, prognanstvom i prisilnim migracijama.

Vrtna biblioteka. Foto: Yoav Meiri

2010. godine projekat urbane zajednice, u potpisu arhitektonskog studia Yoav Meiri predstavlja vrtnu biblioteku koja se nalazi u javnom parku u Tel Avivu u Izraelu, gdje se vikendom okupljaju radnici migranti. Konstrukcija je dizajnirana tako da nema zidova ni vrata – svjesna odluka kojom se osigurava slobodan i pravičan pristup zbirci 3.500 knjiga. Projekat vidi pravo na knjigu kao temeljno ljudsko pravo i mogućnost bijega i zaklona od svakodnevnih nedaća. Ovdje vidimo kulturnu dimenziju wellnessa koju njeguje obrazovanje.

Maidan Sklonište. Foto: Delfino Sisto Legnani, Marco Cappelletti

Još jedan dobar primjer su i bogoslužni prostori, kojima su doprinijeti Lucas Boyd i Chad Greenlee sa Univrziteta Yale. Oni su osmislili nacrte za crkve, sinagoge i džamije koje se u izbjegličkim kampovima mogu brzo izgraditi kao “pop-up bogoslužna mjesta”. Osmislili su višestruke prostorne tipove, koji su prenosivi i pristupačni, obzriom da su religijski objekti nužnost u bilo kojoj vrsti ljudskog naseljavanja.

Bitna stavka su i centri za zdrav život. Domovi zdravlja pomažu u premošćivanju jaza između starije populacije i zdravstvenog sektora. Koristeći holistički pristup, cilj ovih prostora je pristupačna destinacija za programe koji podržavaju wellness, a u isto vrijeme pružaju i osjećaj zajednice. Prilikom istraživanja ove tipologije, identificirano je osam dimenzija wellnessa: emocionalna, ekološka, intelektualna, fizička, profesionalna, duhovna, socijalna i financijska.

Wellness je često ukorijenjen u zajednici koja je angažirana i posvećena obrazovanju, sigurnosti i zdravlju. Gledajući utjecaj izgrađenog okoliša, dizajneri se moraju sjetiti da je fizičko okruženje jedna od komponenti skrbi. Dobrobit se proteže na zdravstvene sisteme, ponašanje i društvene i okolišne faktore koji su možda u korijenu problema i zauzvrat oblikuju naš odgovor na dizajn.

print