„Dobra arhitektura ispituje život, a ona loša samo zadovoljava formu “modernog” stila (sivo-bijelobež, konzola, meandar, oleandar). Nas zanima samo dobra arhitektura.“

Lukšić/Visković, arhitektonski studio

Berislav Lukšić rođen je 1985 u Sutivanu na otoku Braču. Pohađa Školu likovnih umjetnosti u Splitu, nakon koje u istom gradu upisuje Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije. Diplomira 2011 kao magistar inžinjer arhitekture, na temu „Sutivanska kuća za 21. stoljeće“, kod mentora prof. Nikole Popića. Nakon dvije godine rada u struci s kolegom Vatroslavom Viskovićem otvara Arhitektonski biro Lukšić i Visković, u okviru kojeg nastavlja istraživati temu suvremene kuće kroz brojne projekte i realizacije. Za čitaoce m-Kvadrata govori o inspiraciji, praksi, načinu rada i budućim projektima:

Kada se rodila ljubav prema arhitekturi?

Tokom studiranja u Splitu pod dojmom energije profesora i kolega, kada smo svi u zanosu smišljali bolje prostore za život od onih u kojima se nalazimo. Vraćajući se iznova u svoje rodno mjesto (Sutivan, otok Brač), gledajući turizmom devastiranu okolinu i kontekst, bilo mi je jasnije da se može i mora bolje. To mi je dalo smisao da se zapravo počnem baviti ovim poslom (a trebalo je od nečeg i živjeti haha).

Odnedavno ste započeli samostalnu arhitektonsku praksu. Koji su bili motivi za takvu odluku?

Zajedničku praksu kolega Visković i ja imamo već 5 godina, a ideja ureda nastala je kao odgovor na devastaciju prostora u vidu gradnje u maksimumu dopuštene izgrađenosti. To nazivamo €xm², što bi značilo da su se investitori i arhitekti vodili samo prostornim maksimumom da bi izgradili što više kvadrata bez prostorne kvalitete.

Kriza je nasreću zaustavila slijepo kupovanje apartmana na obali, a kupci više platežne moći željeli su više od apartmana. To je stvorilo prostor za modernu kuću, imala ona kritički pristup ili ne. Dobra arhitektura ispituje život, a ona loša samo zadovoljava formu “modernog” stila (sivo-bijelobež, konzola, meandar, oleandar). Nas zanima samo dobra arhitektura.

Šta je to što je specifično za Vaš studio? Kakve usluge pružate?

Umjesto €xm² nudimo ispitivanje života u zadanom kontekstu, život na otvorenom. Ideja je uvijek minimalno izgraditi, a maksimalno iskoristiti i rješiti cijelu parcelu. Često postavljamo dnevne prostore da komuniciraju sa sjevernim i južnim dvorom. Specifično je i da prostore čistimo od servisnih sadržaja tako da ih spremamo u zidove, blokove. S obzirom na čestu komercijalnu svrhu tragamo i za zavodljivim ali jednostavnim kadrovima i formama, a koje nisu na štetu same funkcije. Uz standardne usluge izrade kompletne projektne dokumentacije, kordinacije i nadzora, vršimo i usluge marketinga (fotografija, vizualni identitet, web, promocija) kako bi smo mogli ponudtiti puni paket od ideje do realizacije.

Šta Vas inspiriše pri radu?

Trenutno je inspiracija u opadanju, uslijed velikog zagušenja kućama za odmor, jer se gubi smisao. Vraćanje inspiracije vidimo u povremenoj promjeni mjerila ili namjene, te u specijalizaciji sa sporijim ritmom produkcije, da omogućimo svakom projektu više vremena i više tehničke razrade, gdje postoji puno prostora za istraživanje.

Koja Vam je najdraža vlastita realizacija? Zašto?

Osobno, sve su mi najdraže, jer koriste iste osnovne alate i elemente. Ponekad mi sve skupa nalikuju suvremenoj narodnoj arhitekturi današnjeg vremena, što je ostvarenje svih snova.

Arhitektura je izravna projekcija društvenih, socijalnih, političkih i gospodarskih realiteta vremena u kojem nastaje. (Neven Šegvić)

Možete li nam reći nešto više o Vašoj praksi i načinu rada?

Sama praksa se odvija na više područja paralelno i sve se treba dobro iskoordinirati. Pokušavamo se što bolje uigrati kao tim da bi se energija usmjerila u kvalitetu produkcije. Svi u uredu rade sa žarom i željom da ugledaju izgrađeni projekt, a i zadovoljnog investitora kao potvrdu ideje i rada na njoj.

Radili ste i na različitim stambenim projektima, a ističe se Bijela Kuća. Možete li nam reći nešto više o ovom projektu?

Bijela Kuća je stroj za život lokalca, koji bi u njoj mogao živjeti, i turista visoke klase, koji bi u njoj mogao uživati. Predstavlja pokušaj jednostavnosti u šumi nekritičkog trendovskog minimalizma, i samo je argument i posljedica vala suvremenog arhitektonskog izraza kojim je, u nedostatku kritičkih medija, došlo do novih problema u prostoru – ishitrenih i nepromišljenih formi. Zato je nastala kao odgovor na pučku arhitekturu u kontekstu suvremenosti.

Pogled na more sa sjevera i osunčanje s juga uvjetuju prozračnu etažu prizemlja, dok je arhaični prostorni plan morao biti zadovoljen arhetipskim volumenom kuće s kosim krovom. A bazen nije negdje iza kuće, on prodire u volumen kuće i komunicira sa svim otvorenim i zatvorenim prostorima prizemlja. U svakom slučaju je luksuz, i skup je ako nije sastavni dio kuće.

Kuća je morala biti ekonomična i jednim je detaljom (lajsnama) podcrtala ideju volumena i konstruktivnih elemenata, pa je oku postala jasnija. U gradnji ta je nakupina betona pokazivala samo prostorne vrijednosti, pa je zadatak različitih metoda obrade pročelja bio u funkciji vizualnog.

Imate li najavljenih projekata u skorijoj budućnosti?

Kroz društvene mreže (Facebook, Instagram) skoro pa na tjednoj bazi dijelimo tekuće projekte, od kojih će 6-7 biti realizirano tokom iduće godine.

Za kraj, imate li neku poruku za naše čitaoce?

Za kraj, sve se svodi na kompoziciju i funkciju prostora. Mladi arhitekti bi trebali biti beskompromisni u svojim idejama i sa dobro provjerenim alatima i vještinama krojiti priobalje… Ili ne? Pitanje je za naše prostorne stratege (ako postoje).

m-Kvadrat