“Pravimo mostove između Švicarske, ostalog dijela Evrope i svijeta sa BiH i regionom. Ja želim stečena znanja, iskustva i kontakte i dalje donositi i koristiti u BiH, rodnom Sarajevu, cijeloj Ex-Yu i šire.”

Haris Piplaš trenutno predaje na ETH Cirih na predmetu Urban Toolbox – na najbolje rangiranom tehničkom institutu u Evropi, gdje radi kao direktor projekta Pametni gradovi budućnosti u centralnoj Evropi. Radio je na projektima širom svijeta (Latinska Amerika, Južna Afrika, Evropa itd.). U rodni grad se vratio sa inicijativom Reactlvate Sarajevo 2015. godine, radi istraživanja potencijala grada. Projekat je prikazan na Venecijanskom bijenalu arhitekture u izložbi “Sarajevo Now” na prvom bh. paviljonu. Za čitaoce m-Kvadrata govori o svojim iskustvima, uspjesima, istraživanjima te projektima:

Za početak, možete li za naše čitaoce malo približiti čitav ovaj proces od studija pejzažne arhitekture u Sarajevu do uloge predavača, istraživača i projektanta
na najbolje rangiranom tehničkom institutu u Evropi?

Svako treba da prati svoje afinitete i interese. Kao dijete, shvatio sam da imam talent za crtanje mapa gradova, statističke proračune i mislim da je iz tog razloga moja najdraža video-igra u djetinjstvu bila «Sim City». Tek sam kasnije shvatio koliko okolina formira osobu, u mom slučaju «hibridna», odrastajući u Sarajevu u oba sarajevska svijeta: u padinskim predgrađima s tradicionalnim sistemom vrijednosti komšiluka, naravno bez planski kreiranog  javnog prostora, ali s prelijepom «birds view» vizurom na grad u dolini, slično kao u spomenutoj video igri, te poslije u austro-ugarskim dvorištima i socijalističkim blokovima sa svim svojim (pre)modernističkim komoditetima, parkovima gdje se tim istim gradom, čiji ste razvoj i zvukove i strukture posmatrali s distance, odjednom sletite i nađete na «eye scale», kao «Pegman» u današnjem Google Street View. Pored toga, odrastajući u gradu, ali i na izletima blizu grada te kod rodbine na selu, razmišljao sam kako je to idealna kombinacija: imati prednosti života u gradu i sredine prirodne resurse blizu grada.

Poslije je došao sistematski i planski urbicid. Šunjajući se između streha i zaraslih parkova ratnog Sarajeva, pretrčavajući raskrsnice, gledajući minirana izletišta, osjetio sam potrebu da dam svoj doprinos. U uslovima tranzicione divlje ekonomije i nedostatka pravne države, ipak se nisam odlučio za te struke, nego da studiram nešto gdje mogu doprinijeti da se vrati urbanitet našim gradovima koji je imao, ali isto tako reaktiviramo njegovu povezanost s okolnom prirodom u koju su naši gradovi ušuškani. Svoj konkretniji i vidljiviji doprinos sam vidio prateći svoju intuiciju, odlučivši se studirati multi-disciplinarni studij Pejzažne arhitekture u Sarajevu, a studij je uključivao ekološke, ali i tehničke, projektantske i umjetničke inpute, raspoređene preko nekoliko fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Nakon odbrane diplomskog rada iz oblasti Urbanizma kod Prof. Milinovića i odlikovanja kao najbolji student na našem programu, dobio sam stipendiju njemačke Vlade i vratio se u Berlin – grad u kojem sam već živio 3 godine odmah nakon rata. Berlin je jedna istinska svjetska metropola, grad s turbulentnom historijom, grad kao i Sarajevo: između Istoka i Zapada, Socijalizma i Kapitalizma. Taj kontrast i diskontinuitet, manifestirajući se u urbanoj formi i procesima koji se u njemu odvijaju, napravili su od Berlina jednu unikatnu laboratoriju urbanihtransformacija. Sam magistarski studij iz Urbanog Dizajna na Tehničkom Univerzitetu u Berlinu također je bio multi-disciplinaran i tokom studija smo već radili na realnim projektima u Evropi, ali i Mexico City, Shanghai i Casablanca, te sam tako mogao steći međunarodno iskustvo. Pored studija radio sam praksu u Kopenhagenu, za Savez Njemačke AutoIndustrije gdje smo planirali EXPO Areal u Hannoveru i Frankfurtu za potrebe najveće svjetske smotre automobila, program Bauhausa, pola godine na čuvenom Politecnico di Milano, bio glavni urednik časopisa Evropske federacije pejzažnih arhitekata. Uglavnom sam radio volonterski, koštalo je mnogo truda i vremena, ali znanje, iskustvo i kontakti su neprocjenjivi.

Šta Vas je tačno potaknulo da postanete dio tima studia Urban- Think Tank?

Imao sam opciju da se pridružim ekipi Prince Charles Fondacije za Built Environment u Londonu i post-gradualnom Programu iz «Landscape Urbanism» na Harvardu, ali sam se ciljano odlučio za najbolji Tehnički Institut u Evropi, ETH Zürich, na kojem je sarajlija Vladimir Prelog sa profesorske pozicije osvojio Nobelovu nagradu. ETH nema fokus na apstraktne teorije nego sa «applied research» tj. primjenu istraživanja. ETH ima i eksterni Institut «Future City Lab» u Singapuru. Švajcarska i Grad Zürich su svakako sredine gdje se može mnogo naučiti, gdje se cijeni trud i rad i koje su prijateljski nastrojene prema BiH, između ostalog radi naše mnogobrojne, vrlo dobro integrirane dijaspore koja marljivo radi i doprinosi razvoju i Švicarske i BiH.

Pored toga me privukla činjenica da je ETH napravio Urban-Think Tank (U-TT) laboratoriju jer je i istodobno i U-TT i moje viđenje potrebe za drugačijim pristupom nego onim koji danas vlada u našoj široj struci gdje su stručnjaci iz Built Environment disciplina (ovdje ubrajam urbaniste, dizajnere, pejzažne arhitekte, sociologe, performativne umjetnike, jer današnja edukacija ne poznaje disciplinarne podjele napravljene u 19. ili 20. stoljeću) često izoliran u struci, sjedi u ateljeu i iščekuje konkurse, koje je neko drugi koncipirao, a i koje će neko drugi izvesti, baveći se formom, proračunima i estetikom rijetko sudjelujući u realnim društvenim procesima. To je paradoksalno, imajući u vidu situaciju u našim društvima gdje su isprepletene ekološke i ekonomske krize te tradicionalni disciplinarni modeli funkcioniranja razvijanja gradova (i sela) kreirali mnoge probleme. Od ekonomske i socijalne ekskluzije suburbia, gated communities, gradova s ogromnim ecological footprint, kriminalom i siromaštvom koje se može pobijediti pravim pristupom u razvoju gradova, često jeftinijm nego ovi današnji itd. Npr. gradonačelnik Bogote 2000-tih Enrique Penalosa je pozajmljeni novac namijenjen za izgradnju autoputeva za bogate, usmjerio u izgradnju škola, rapid bus sistema, socijalnih programa i na taj način se desio enormni porast u životnoj kvaliteti i standardu za samo 3-4 godine.

U-TT koji su osnovali moji današnji mentori Alfredo Brillembourg i Hubert Klumpner je krenuo 1990-tih u Latinskoj Americi kao neformalna platforma za diskusiju s realnim participantima za rješavanje urbanih problema koji je u gradovima kao što su npr. Caracas i Medellin bilo napretek. U-TT je poslije prerastao u kompaniju, a onda u katedru na prestižnim Columbia University u New Yorku, a poslije na ETH u Zürichu. U-TT je u svoju filozofiju ugradio iskustvo raznih vlastitih organizacionih formi i projekata gdje je sudjelovao.

Pristup U-TT nije samo naučnog karaktera. Uključuje različite metode istraživanja i mapiranja potencijala u prostoru. Pomaže li to pri konkretnim intervencijama? Koje se sve vještine kombinuju?

Pristup realističan i zavisi od studija slučaja, ali svakako nije samo naučnog karaktera, nego uključuje inovativne metode prostornog istraživanja i mapiranja potencijala. Istraživanje nam pomaže da vizualiziramo i preklopimo socio-ekonomske, kulturne i ekološke potencijale te ih stavimo u prostornu korelaciju. Na taj način, i u saradnji s partnerima, širom zajednicom i korisnicima, nam daje osnovu za reprogramiranje prostora. To možemo nazvati integrativnim pristupom koji uključuje saradnju s partnerima iz nauke, kulture, privatnog sektora i vladinih i nevladinih organizacija.

Vaš fokus je trenutno na BiH, te cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Stečena znanja i vještine pokušavate primjeniti kod nas?

BiH i region imaju mnogo potencijala, posla ima. Samo ga treba stvoriti, a ne čekati da ga neko gotovog donese na tacni. Također u svim gradovima regiona se scena sjajno razvija i umrežava te očigledno da postoji sjajna energija da zajedno nešto možemo napraviti. Mi radimo i u Atini, Kijevu, Prištini, Beogradu, Skoplju. Mi pravimo mostove između Švicarske, ostalog dijela Evrope i svijeta sa BiH i regionom. Ja želim stečena znanja, iskustva i kontakte i dalje donositi i koristiti u BiH, rodnom Sarajevu, cijeloj Ex-Yu i šire.

Recite nam nešto o inicijativi Reactivate Sarajevo, pokrenutoj 2015.godine?

Projekat koji sam predložio je fokusiran na Sarajevo kao geografski i vrlo simboličan centar jugoistočne Evrope. Krenuli smo s analizom raznih objekata i javnih prostora u Sarajevu. Organizirali smo i veliki forum u Domu mladih Skenderija u maju 2015. godine i Simpozij u Gradskoj Vijećnici, gdje smo okupili ljude iz svijeta, regiona, BiH i to iz raznih struka, s tri glavne teme za transformaciju grada: održivi razvoj, kreativna industrija i kulturni management. Analizirali smo historiju i današnji urbanizam grada, sve njegove važne objekte, trgove i javne prostore, i fokusirali se na ono što se danas dešava u gradu i njegove resurse i potencijale za transformaciju.

Naše saznanje bilo je da Sarajevu ne treba puno novih objekata, novih muzeja i opera, jer i oni objekti koji postoje, ne mogu da se adekvatno održe. Muzeji i javni objekti kulture su ili zatvoreni ili su u vrlo teškoj finansijskoj situaciji. I tu bi bilo potpuno besmisleno predlagati neke nove skupe projekte, koje bi opet neko drugi trebao da izvede i plati. Mi smo sve to analizirali, i posebno se orijentirali na rješenja za objekte iz socijalističkog vremena, jer oni imaju najveći realni potencijal za adaptaciju i transformaciju u današnjim društvenim uslovima. Ovdje ističem saradnju s Gradskom upravom Grada Sarajeva, podršku Ambasade Švicarske u BiH i državne Agencije za nauku (SNF) kao i Sekretarijata za ekonomiju (SECO), Gradske uprave Grada Zürich i gradonačelnice Corine Mauch i mnogih drugih partnera.

Projekat je prikazan i na Venecijanskom bijenalu arhitekture u izložbi „Sarajevo Now“. Kakve su bile reakcije?

“Tema Venecijanskog arhitektonskog bijenala bila je ‘Izvještaj sa fronta’, u koji se projekt Reactivate Sarajevo odlično uklapao. Zahvaljujući gradonačelniku Venecije Luigia Brugnara dobili smo za izložbu veliki paviljon od 700 m2, koji je bio jedan od najvećih paviljona na Bijenalu. Pokroviteljstvo je preuzela Matica BiH iz Züricha i na taj način je aktivirana bh. dijaspora u Švicarskoj i šire. Nismo prikazali samo naš pilot projekt: prijedlog za transformaciju muzejske četvrti Sarajeva i okolnog kvarta Marijin Dvor i cijele Centralne gradske zone, već i grad Sarajevo i kontekst čitavog regiona. Bile su izložene fotografije Jima Marshalla koji je prikazao transformaciju Sarajeva od 1996. do 2012. godine, fotografirajući objekte iz istog ugla i tako dokumentirajući kako su se oni mijenjali. Bile su izložene i fotografije Charlie Koolhaasa o svakodnevnom životu Sarajlija, prikazali smo i skečeve Top liste nadrealista, i još dva autorska filma. Tako je paviljon imao mnoge elemente, koji su mogli da objasne kakvo je stanje na terenu i kakvi resursi postoje u Sarajevu i kako da ih aktiviramo. Na paviljonu su sarađivali kolege iz 20 zemalja, a imali smo i sjajnu podršku i saradnju sa kolegama iz regiona: Novog Sada, Prištine, Skoplja, Podgorice, Zagreba i Beograda.

Naš projekat bio je brutalno iskren. Mi nismo htjeli da pobudimo kod ljudi sentimentalnost i žaljenje, jer su naša aktuelnost i realnost imali namjeru da pokažu situaciju onakva kakva ona jeste, sa idejom kako može da se mijenja. I odlično smo pogodili temu Bijenala, Izvještaj sa fronta. Pokazali smo da je potrebno razumjeti čitav kontekst jednog prostora, izlaziti na teren i raditi za stvarne korisnike objekata, predlagati transformaciju gradskog prostora i tako aktivirati i transformaciju društva. Ovakav naš pristup predstavlja novi globalni trend u diskursu o urbanizmu i arhitekturi i zato smo bili jedno osvježenje u Veneciji, jer smo ponudili veoma realan projekat s toliko različitih perspektiva i zaista je mnogo posjetitelja, stručnjaka i medija bilo zainteresirano na Bijenalu da vidi naš projekt. Predstavljajući jednu malu zemlju, a to je bilo prvo BiH pojavljivanje na Venecijanskom bijenalu od njenog osamostaljivanja, postali smo tema o kojoj se na Bijenalu aktivno pričalo. U BiH je to taj uspjeh djelovao i kao nestvaran i neočekivan, to je npr. kao da klubovi iz nogometne Premijer Lige zaigraju u Ligi Šampiona.

Šta u budućnosti možemo očekivati od inicijative Reactivate Sarajevo?

Kao i svi naši projekti, ovo nije projekat na koji nas je neko pozvao i koji je neko koncipirao za nas. Projekat smo koncipirali mi sa našim partnerima, kreirali sadržaj, našli finansiranje i napravili strukturu. Cilj je da istraživanja pretvorimo u izvedbene projekte. Novac za izvedbu nije veliki problem. Zbog našeg regionalnog i globalnog visibility-ja, mnogi investitori i partneri su se javili sa željom da sudjeluju. Izazov imamo da stvorimo sigurne uslove da te prominentne ljude i njihove organizaciije i kompanije uopšte možemo dovesti i angažirati u BiH. Uspostavili smo sjajnu saradnju sa Gradskom upravom i gradonačelnikom Sarajeva i to nam uljeva veliki optimizam. Planiramo napraviti «City Action Lab» u Sarajevu tj. Manju verziju ETH eksternog instituta u Singapuru koji će biti Hub za diskusiju i zajednički razvoj ideja za razvoj Sarajeva, BiH, kao simboličkog Centra Regiona.

Radili ste i na projektima širom svijeta (Latinska Amerika, Južna Afrika, Evropa i sl). Recite nam nešto više i o ovim projektima?

Putovanja i rad s raznim ljudima, iz raznih kultura i svjetova je jedno divno iskustvo. Razvijanje mega-gradova u Kini i Singapuru, rad na poboljšavanju standarda neformalnih naselji u Maroku ili Venecueli, istraživanje suburbia oko Bostona i Detroita, nestajućih gradova u Istočnoj Njemačkoj, projektovanje golf terena i škola u Danskoj, planiranje poznatih auto-izložbi u Hannoveru i Frankfurtu, reaktivacije i transformacije blokova u predgrađima istočnoevropskih gradova itd. U tome svemu je važno ostati na zemlji i ne zaboraviti odakle potičeš. Ja sam moja iskustva i projekte U-TT pretočio u jednu online platformu sa vizualizacijom rješenja i urbanih procesa «Global Urban Toolbox» utttoolbox.com koje i predajem studentima na ETH Zürich – koju čitaoci mogu rado posjetiti radi inspiracije i informacije za sopstvene projekte.

Kada biste mogli u jednoj rečenici obuhvatiti trenutnu situaciju u BiH po pitanju urbanog razvoja, glasila bi… ? I imate li možda neku poruku za čitaoce m-Kvadrata?

Situacija u zemlji nije dobra, ali za ovu struku to je zapravo potencijal jer postoji toliko stvari koje se mogu i moraju mijenjati. Neugodno mi je savjetovati iskusnije kolege koji imaju 20-30 godina više iskustva od mene, ali mlađim kolegama rado poručujem da slijede svoju intuiciju, da vjeruju u sebe i svoje talente. Da putuju, i vide svijet. Postoji mnogo stipendija za te svrhe. Iako je BiH i region, u silnim ekonomskim i političkim problemima, danas je svijet globalno povezan informacionim tehnologijama. Bez problema se na internetu mogu naći edukacioni sadržaji, klijenti i može se postati dio globalnih tokova, ali da uvijek zapamte ko su jer autentičnost i «think global – act local» su odlike koje se mnogo cijene u svijetu. Svakako naša otpornost, vjera u sebe i moć prilagođavanja su nešto što mnoge kulture nemaju i to je također naš veliki potencijal.

m-Kvadrat