“ Interesantno je i stalno naglašavamo da Mostar ima jedan raritet u urbanističkom smislu. Stari grad kad ga promatrate kao mapu, ima tu svoju čipku na koju se naslanja pravolinijski sistem ulica oko Rondoa ustanovljen prvom urbanizacijom. ”

B I O G R A F I J E

Nada Komadina

Rođena 1973. u Mostaru. Završila srednju građevinsku u Mostaru, u Zagrebu Arhitektonski fakulteti za zvanje inženjera arhitekture, potom specijalističkim studijem spec. ing. smjer zaštita okoliša. Dugi niz godina profesionalno se bavila prostornim planiranjem i urbanizmom. Autorica stručnih članaka na temu Zaštite nematerijalne kulturne baštine.

(Ko)Autorica Ilustrirane arhitektonske bojanke (Mostar, 2017.), Umjetničkog projekta “Arhitektonski nakit Mostar” (Mostar, 2018.), aktivna članica Asocijacije arhitekata Bosne i Hercegovine. Član Udruženja građana likovnih stvaratelja Virus Mostar.

Martina Milićević

Rođena 1984.godine u Sarajevu. Završila srednju školu u Mostaru, 2009. godine Arhitektonski fakultet u Sarajevu.

Bavi se arhitektonskim projektiranjem, urbanizmom, dizajnom. Autorica brojnih arhitektonskih, urbanističkih i umjetničkih projekata i publikacija.

(Ko)Autorica Ilustrirane arhitektonske bojanke (Mostar, 2017.), Umjetničkog projekta “Arhitektonski nakit Mostar”, (Ko)Autorica suvenira grada Mostara, nagrađenog 3.nagradom na natječaju 2017.g.

Voditeljica škole za djecu Crtamo i slikamo, profesorica dizajna u Srednjoj likovnoj školi. Aktivna članica Asocijacije arhitekata Bosne i Hercegovine.

Za časopis m-Kvadrat, arhitektica Nada Komadina govori o arhitektonskom nakitu sa motivima grada Mostara, o brandu  “Fasada”, ilustriranoj arhitektonskoj bojanki, te budućim projektima:

Za početak, možete li se predstaviti za čitaoce m-Kvadrata? 

Mostarka sam, arhitektica, bavim se profesionalno svojom strukom.  Imala sam sreću baviti se svim oblastima struke od projektiranja, dizajna, prostornog planiranja, urbanizma, do evo produkt dizajna. Jedno vrijeme aktivno sam se bavila istraživanjem nematerijalne kulturne baštine na našem prostoru i o tome pisala, srodno tome završila sam specijalistički studij smjera zaštite okoliša. Đak sam Zagrebačke škole arhitekture i taj smjer je moje opredjeljenje, a graditeljsko naslijeđe i njegovu zaštitu s godinama volim, proizvod svega je istraživanje razdoblja moderne u Mostaru. Time se trenutno bavim, opuštam. Moj rad obilježavaju prilično jasno definirane faze. Mišljenja sam da ne treba preskakati stube.

Zajedno sa kolegicom Martinom Milićević, u saradnji sa sarajevskim arhitektom i zlatarom, Tarikom Musakadićem, predstavili ste arhitektonski nakit s motivima Mostara. Otkud ideja za ovakav projekat?

Svakodnevno, prateći suvremenu svjetsku arhitekturu, pratimo zbivanja na području dizajna i umjetnosti. U našoj struci postoje različiti pravci kretanja, kroz urbanizam, zaštitu, naslijeđe… a to onda stvara i  hobije koji otvaraju mogućnosti izražavanja kroz različitu primjenu, kao što je to u našem slučaju bio nakit. Nakit se pojavljuje proteklih godina kao opus velikih arhitekata, pritom svatko ima svoj rukopis. Mi smo se odvažile napraviti svoju liniju.

„Samusa“, brend unikatnog arhitektonskog nakita, je počeo sa radom u srpnju 2017. godine. Utjelovio ga je Tarik Musakadić, arhitekt iz Sarajeva, i karakterizira ga spoj arhitekture i zlatarsva kao stogodišnje obiteljske tradicije. Nakit je inspiriran kulturno povijesnim naslijeđem Sarajeva i Bosne i Hercegovine, tako su se u prvoj kolekciji nakita našli motivi vijećnice, Begove džamije, Sebilja, katedrale srca Isusova, motivi sa bosanskih ćilima, te detalji kao što su rozeta sa katedrale srca Isusova i vitraž sarajevske vijećnice. Zadatak je jednostavan, kroz kreativan rad, na društveno odgovoran način, promoviratiti kulturno povijesnu baštinu Bosne i Hercegovine.

Od čega je izgrađen ovaj arhitektonski nakit?

Nakit je izrađen od srebra, i u našim kolekcijama je moguće pronaći prstenove, privjeske, naušnice i broševe. Po uzoru na svijetske trendove, svi proizvodi se u finalnoj obradi štite posebnim slojem zaštite u srebrenoj, žutoj, rozoj i crnoj boji.

Koje motive ste koristili prilikom izrade nakita?

Arhitektonski nakit s motivima Mostara, predstavljen prije mjesec dana, suradnja je, kako sam rekla sa sarajevskim brendom Samusa. Kako govorimo/crtamo istim jezikom ostvarile smo jednu ugodnu suradnju. Krenuli smo u projekt i donijeli zajedničku odluku o ovih  5 motiva grada. Interesantno je i stalno naglašavamo da Mostar ima jedan raritet u urbanističkom smislu. Stari grad kad ga promatrate kao mapu, ima tu svoju čipku na koju se naslanja pravolinijski sistem ulica oko Rondoa ustanovljen prvom urbanizacijom. Mi opet vidimo tu čipku detalja na Staroj gimnaziji pa dakako da je to motiv neizbježan kao i simbol grada Stari most. Još ako ste išli u tu školu, kao što je Martina, i nešto znamo o ovoj moćnoj građevini u austrougarskom stilu sa maurskim ornamentima, intezivnih boja. Pseudomaurskim stilom postignut je spoj zapadne i orijentalne arhitekture.  Petim detaljom smo htjele istaći još jednu lijepu stvar u gradu. Sat na Kosači je peti detalj koji se provlači kroz nakit. Sat je simboličan gradski sat i dva puta se ponavlja dok šetate Mostarom. Na Kosači i Interpretacijskom muzeju u Starom gradu, moderan, interesantnih proporcija. Dizajnom ovog detalja zaboravljene su kazaljke, smišljeno, da vas ne požuruje.

Koji su najtraženiji motivi?

Svi su motivi jednako zastupljeni, što je i logično jer je pet motiva jedne linije. Stvar je odabira komada nakita, netko nosi broš, netko prsten, netko voli naušnice. Nekome više određuju stil pravolinijske ulice Rondoa ili čipka Starog grada. Nismo došli do zaključka da se neki motiv izdvaja. Mogli bismo možda reći da se za poklon za slati u inozemstvo bira Stari most.

Nakit se za sada može pogledati u mostarskoj galeriji „Virus“. Razmišljate li možda o otvaranju objekta gdje će se ovaj arhitektonski nakit moći prodavati?

Mi smo u Virusu aktivni članovi, to je udruženje građana likovnih stvaratelja koje ima svoju galeriju i tu je nakit na stalnoj postavci. Imamo u starom gradu prodajno mjesto i naravno komuniciramo preko fb i insta profila Fasada i Samusa. Drugima prepuštamo prodaju, mi ostajemo u ovom kreativnom dijelu.

Pored navedenog projekta, sa kolegicom Martinom gradite i brend Fasada. Možete li nam reći nešto više o tome? Šta je zapravo Fasada?

“Fasada” je projekt nastao arhitektonskim crtanjem fasada kuća grada koje su projektirali arhitekti. Fasade smo spajali u plakate. Kao zamjena za dosadašnje klasične modele konzumacije uvodimo “take-away” (“za ponijeti”) koncept.  Ideja je ponijeti Mostar u najljepše svjetske gradove i reći prijateljima da dođu po svoju Fasadu.  Fasada je sada već brend nastao iz ideje kako su najljepše svjetske gradove stvarali su arhitekti i gradotvorci. I Mostar isto. Nekada ekskluzivne kuće bogatog i obrazovanog društva, osmišljene za rad, dokolicu i uživanje, dočekale su različite sudbine – oni su ili napušteni ili prenamijenjeni u prostore za rad, trgovinu, ugostiteljstvo i stanovanje. Iz mostarskih fasada razvili smo Bojanku i nakit.

Ilustrirana arhitektonska bojanka Mostara, koju ste predstavili prošle godine prethodila je arhitektonskom nakitu. Koliko je uspješan ovaj projekat?

Bojanka je uspješan projekt. Ilustrirana arhitektonska bojanka Mostara, bojanka je za odrasle, istovremeno edukacijska knjiga, antistres terapija, hobi i zabava, igra, umjetnost, arhitektura, ilustracija, suvenir, turistička razglednica, uspomena iz Mostara. Trend je u svijetu popularan već nekoliko godina, bojanja tematskih bojanki za odrasle. Nas tri kolegice Martina i ja, arhitektice i Maja Rubinić, umjetnica, upustile smo se u ovaj zajednički projekt crtajući i ilustrirajući fasade objekata grada, gledajući ih očima uličnog šetača. Ponekad strogo arhitektonski ispravno ili ilustrirano slikarski kroz nove proporcije. Urednik Bojanke je Ivan Vukoja, sociolog, Danijela Ucović – Kika, povijesničarka umjetnosti napisala je uvodni tekst – esej.

U ovom eseju na početku Bojanke, piše, arhitektura Mostara, grada obilježenog poprištem vjekovnih sudara civilizacija i kultura, kao i ideologijama suprotstavljenih svjetova i imperijalnih apetita, s razlogom se očituje u različitim stilskim obilježjima, no unatoč tome, ona je slabo istražen svijet. Premda ne toliko po pitanju činjenica koje se vežu za nju, koliko po pitanju iza kulisnog kozmosa koji sadrži svako mostarsko graditeljsko zdanje. Posjetitelj koji se nakratko zadrži u Mostaru, posve logično, najčešće ne stigne uočiti osebujnost svakoga značajnijeg objekta, dok ljudi koji u njemu žive sve manje primjećuju te istodobno sve više zaboravljaju promatrati ukrase na Staroj gimnaziji, raspored prozora na Biskupskome dvoru ili lukove na trijemu HD Herceg Stjepan Kosača. Vrlo oprečno, što je više društvo ovisno o arhitektonskim objektima, ono više zaboravlja sitnice koje je čine osebujnim i neponovljivim kreativni. Naša je preporuka prije bojanja čitati esej!

I za kraj, imate li nekih projekata na kojima planirate raditi u budućnosti?

Imamo i rado ćemo vam ih predstaviti. Građanima i medijima. Pretpostavljam da pitate za kulturne projekte koji interesiraju struku i javnost. Trenutno pripremamo jedno arhitektonsko predavanje na temu arhitektonskog opusa Zlatka Ugljena u Hercegovini. Radimo na publiciranju rada jednog velikog hrvatskog arhitekta u Mostaru, imamo par apliciranih projekata pa čekamo rezultate, u svakom slučaju i mi se radujemo ovakvim ostvarenjima.

m-Kvadrat