“Mislim da svake godine imamo sve bolje rezultate na polju arhitektonske scene u BiH. Najviše mi je žao što još uvijek nemamo arhitektonsku komoru koja će zaštiti arhitekte i natjerati na dalje educiranje raznim seminarima.”

Nedžla Potogija je studij arhitekture završila u Njemačkoj. Tamo je radila kao arhitekta za poznatu automobilsku kuću Opel, koordinirala i nadzirala mnoge značajne projekte. Ipak, na kraju se odlučila vratiti u BiH, i osnovala svoju kompaniju u Sarajevu 2014. Kompanija pod nazivom NPA STUDIO se bavi projektovanjem, od porodičnih kuća do velikih javnih objekata, ureda i redizajna enterijera pa sve do urbanog planiranja. Pored svega navedenog njen studio također radi i obuku za energetski pregled i certificiranje objekata. Potogija za čitaoce m-Kvadrata govori o važnosti obrazovanja, svom studiu, projektima te o planovima za budućnost:

Školovanje ste završili u Njemačkoj, radili ste za poznatu automobilsku kuću Opel, koordinirali, bili u nadzoru mnogih značajnih projekata. Ali, iza svega ovoga, ko je zapravo Nedžla Potogija?

Arhitektica, Interior-dizajnerica, doktorandica, mama dvije djevojčice i supruga.  Nabrojala sam samo jedan dio koji obavljam kao žena a vjerovatno ima još mnogo toga koji su sastavni dio  moje svakodnevnice. Na žalost ili na sreću kako ja to vidim, volim jako puno stvari da radim istovremeno i to se odrazilo na moj život.  Ja uživam u svemu tome, rado sam i supruga i mama i arhitektica a i interior dizajnerica. Sve te različite fasete me  ispunjavaju. Nekada je naporno koordinirati između svega ali ta pozitivna energija koja Vam se vraća kroz stvari koje rado radite Vam daje vitalnost.

Što se tiče arhitekture, uvijek sam govorila da razmjer od 1:200-1:50 je moj najdraži razmjer a to je u sklopu projektovanja objekata. U zadnje vrijeme me enterijeri također jako ispunjavaju. Tu vidite jako brzo rezultate i uživam u tome ali nisu trajni kao arhitektura. Sa arhitekturom pravite «spomenike». Ne bježim ni od urbanizma i čini mi se da to preskakanje iz razmjera  u razmjer meni posao čini interesantnijim i daje meni u profesionalnom smislu jednu sliku na koju gledam iz različitih uglova gdje vidim da sve treba da je u potpunjeno kako bi bilo «savršeno» sa svakog aspekta.

Šta je prema Vašem mišljenju važno za kvalitetno obrazovanog arhitektu?

Kaže se da ćete među arhitektima pronači dobrog inžinjera,  umjetnika ili filozofa. Ja i ovdje mislim da je odličan arhitekta skup svega toga. A dodala bih na ovo još i dobrog menadžera.

Sto se tiče samog obrazovanja opčenito mislim da je jako bitno da Vas nauče kritičkom razmišljanju i preispitivanju stvari. Da razmišljate svojom glavom. Učenje na pamet, otpjevano gradivo iz knjiga Vam ne doprionsi ništa osim sto Vam razvija «memorijski chip»

Dobar temelj obrazovanja sa putovanjima, različitim nadahnučima i različitim interesima Vam daje različite fasete i Vaša djela oslikavaju to.

Odlučili ste se vratiti u BiH, i osnovali ste svoju kompaniju u Sarajevu pod nazivom NPA STUDIO. Šta Vas je podstaklo na ovu odluku?

U trenutku kada sam rekla: Ja se više nikada neću vratiti u Sarajevo; život me je poveo baš u tom pravcu.  jednostavno sam tad više od svog pola života provela u drugoj državi, drugi mentalitet me je oblikovao i na trenutak se više nisam vidjela u Bosni i Hercegovini. I obično kako to biva kada kažete nikada, upoznala sam supruga i nakon dvije godine zabavljana i relacija Sarajevo-Frankfurt ili sastanaka u drugim državama smo odlučili da se skrasimo u Sarajevu. Suprug je advokat i za njega bi mnogo teže bilo otići negdje drugo. Ja sam poznavala jezik a i na sreću arhitekturom se možete baviti na isti način na svakom djeliću ove  planete.

Ja sam ostala sa jednom nogom sto se tiće posla u Njemačkoj a privatno sam manje više samo u Sarajevu.

Da li možete reći nekoliko riječi o Vašoj kompaniji? Čime se bavi, koliko zaposlenih ima, ko su Vam klijenti i kako dolazite do posla?

NPA STUDIO se bavi projektovanjem kako sam vec spomenula u različitim skalama i područjima, od porodične kuće do velikih javnih objekata, od ureda i redizajna enterijera do urbanog planiranja.

Trenutno nas je 3 stalnih a najviše radim sa vanjskim saradnicima. To je do sada najbolje funkcionisalo obzirom da radim na dva govorna područja.

Moji klijenti su sva privatna a i fizička lica, strani investitori i slično. U Njemačkoj trenutno najviše radim sa mladim start-up firmama.

Do posla dolazim najčešće preporukama. Trudim se da klijentu ispunim više nego što obećam.

Pamtite li svoj prvi projekat? Kako danas gledate na njega?

Moj prvi samostalni rad je bio moj diplomski rad. Mi pri diplomskom radu u Njemačkoj nismo imali mentora. Radite a ne znate kakve če reakcije biti.

Zadatak je bio projektovanje nebodera u centralnom parku grada Mainza. Ja sam napravila jedno inovativno rješenje koje olakšava život u neboderima. Za njega sam dobila i nagradu arhitektonskog stručnog časopisa Baumeister, kao i ulazak među 27 odabranih radova od 556 radova iz čitavog svijeta na tenderu za nagradu “Archpluspreis”.

S obzirom na to da smo u velikim gradovima osuđeni na skučen prostor i da imamo jako puno mladih porodica koje ne mogu sebi priuštiti kuću s dvorištem, mislim da sam tim projektom kreirala rješenje gdje stanovi u neboderu nisu više stanovi, već imaju karakter kuće, gdje ima svako svoje dvorište u kojima se djeca igraju, gdje svaka jedinica ima isto osvjetljenje i iste kvalitete, a ne kao što u većini slučajeva jedna strana zgrade ima izvanredne uslove, komšija bolje osvjetljenje, više sunca… U ovom projektu rješenje je bilo takvo da su svi stanari imali podjednako iste kvalitete i udobnost jedne kuće, a ne stana.

Volim da arhitekturom napravim rješenja koja će biti od veće koristi.

Još uvijek sam ponosna na taj projekat i nadam se da ču imati priliku da taj projekat realizujem.

Recite nam nekoliko planova za budući profesionalni razvoj? Gdje sebe vidite u budućnosti?

Svaki dan radim na svim poljima svog života i nadam se da će se moj trud oploditi dobrim rezultatima i dalje.  Moj moto je; budite zadovoljni ali uvijek radite na sebi.

Kako vidite razvoj arhitektonske scene u BiH i koja bi Vaša uloga mogla biti u svemu tome?

Mislim da svake godine imamo sve bolje rezultate na polju arhitektonske scene u BiH. Najviše mi je žao što još uvijek nemamo arhitektonsku komoru koja će zaštiti arhitekte i natjerati na dalje educiranje raznim seminarima.

Kada ste se odlučivali za arhitekturu, jeste li imali i rezervni izbor? Šta je mogla biti Vaša „alternativna“ struka?

Arhitekturu sa sasvim slučajno upisala. Nekada dok sam išla u osnovnu školu u Sarajevu, moj razrednik Izet Kukavica, zaljubljenik svog predmeta i likovne umjetnosti, koji je pri tome bio jako strog i vrlo oštro ocjenjivao likovnu umjetnost, moju mamu je molio da upišem likovnu akademiju. Govorio je da imam nešto umjetničko u sebi. Ja zaista tada nisam znala šta moj razrednik vidi u mojim crtežima, niti sam kao dijete prepoznavala velike razlike u dječjim radovima. Moji roditelji i ja nismo to baš ozbiljno shvatili.

Nisam upisala likovnu akademiju, ali sam ostala blizu toga. Drago mi je da sam izabrala struku koja je jedna grana umjetnosti, ali ujedno i grana umjetnosti koja, možda, ima ograničenost ali  i svoju jaku svrhu da stvara životni prostor za čovjeka.

Mislim da sam imala sreću što sam zaista upisala nešto što volim i opet bih da mogu birati izabrala isto, ništa drugo.

Arhitektura je krasna, Vi se u toku dana bavite lijepim i konstruktivnim stvarima, rješavate probleme ali iz tih problema dolaze najkreativnija rješenja.

Mnogo sam sretna sa svojom strukom.

Koga biste izdvojili među vodećim svjetskim arhitektima?

Svakako bi spomenula Zahu Hadid koja je nažalost 2016 godine umrla. Prelijepa djela su ostala iza nje. Takodjer je dobitnica Pritzkerove nagrade kao prva žena. To je najznačajnija arhitektonska nagrada u cijelom svijetu.

Spomenula bih i Alvaro Siza, poznati portugalski arhitekt. Volim njegovu jednostavnost u projektima.

I za kraj, imate li možda neku poruku za čitaoce m-Kvadrata?

Krasno da postoji jedan takav časopis o građevinarstvu i arhitekturi, kako bi informacije bile dostupne.

Da arhitektura nije samo stvar dobrog ukusa. Da za arhitekturu treba dobar ukus to je tačno, ali arhitektura i stvaranje prostora je mnogo više od toga. Svaki amaterski pokušaj odaju elementi koji su na neprofesionalan način postavljeni, koji konceptualno nisu uvezani ili koji su u najgorem slučaju preslikani.  Mislim da arhitekta uvijek svojim znanjem može uštediti novac investitoru. Ne radite ništa na svoju ruku kako bi objekti u Bosni i Hercegovini bili funkcionalniji i ljepši.

m-Kvadrat