To je vezano za stanje ekonomije u našoj zemlji. Velika opasnost za građevinski sektor u BiH je to što veliki broj naših studenata nakon završetka studija odlazi u inostrastvo i tamo se zapošljava.

Intervju; prof.dr. Samir Dolarević, dekan Građevinskog fakulteta Sarajevo

Prof.dr. Samir Dolarević rođen je 1963 godine. Redovni je profesor na Građevinskom fakultetu – naučna oblast Konstrukcije, dekan Građevinskog fakulteta u Sarajevu, te naučni savjetnik na Institutu za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta u Sarajevu. Od 1988 do danas radno mjesto mu je na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te od 2000 do danas u Institutu za materijale i konstrukcije GF u Sarajevu. Posjeduje bogato i impresivno iskustvo, te je iza njega veliki broj objavljenih publikacija, kao i učestvovanje na raznim seminarima i edukacijama.

U narednim redovima čitajte zanimljiv intervju sa dekanom Građevinskog fakulteta Sarajevo, prof.dr. Samirom Dolarevićem. Razgovorali smo o njegovom profesionalnom angažmanu na fakultetu, odnosu vlada na različitim nivoima u BiH, te njihovih ministarstava za obrazovanje prema procesu obrazovanja građevinskih stručnjaka u BiH, ali smo se dotakli i utjecaja pandemije korona virusa na sektor građevinarstva.

1.Poštovani profesore, možete li za početak našim čitaocima reći nešto više o Vašem profesionalnom angažmanu na Građevinskom fakultetu Sarajevo?

Na Građevinskom fakultetu u Sarajevu sam počeo raditi 1988 godine, odmah nakon završetka fakulteta, kao asistent na naučnoj oblasti Mehanika i teorija konstrukcija. Nakon završetka magistarskog studija u Zagrebu i doktorata stekao sam nastavnička zvanja i sada sam redovni profesor na naučnoj oblasti Konstrukcije. Naučno-istraživački rad je vezan, uglavnom, za numeričku analizu konstrukcija i geotehničkih problema. Kao i većina nastavnika i saradnika sa Građevinskog fakulteta povremeno sam uključen u stručne poslove koje obavljaju naši instituti u saradnji sa privredom. Posljednje tri godine obavljam dužnost dekana Građevinskog fakulteta.

2.Možete li nam reći nešto više o radu fakulteta?

Građevinski fakultet je organizaciona jedinica Univerziteta u Sarajevu na kojoj postoji ukupno sedam studijskih programa. Dva trogodišnja studijska programa su u okviru I ciklusa studija: studij građevinarstva i studij geodezije. Na drugom ciklusu studija organizovano je pet dvogodišnjih studijskih programa na kojima se studenti specijaliziraju za jednu od oblasti građevinarstva: Konstrukcije, Hidrotehnika i okolišno inženjerstvo, Saobraćajnice, Geotehnika, te studij za Geodeziju i geoinformatiku. Radi lakšeg obavljanja nastave, naučno-istraživačkog rada, te u cilju obavljanja stručnih poslova za potrebe privrede na Građevinskom fakultetu djeluje četiri instituta koji se bave navedenim oblastima građevinarstva, te institut za geodeziju i geoinformatiku. Ono što je trenutno najveća vrijednost Građevinskog fakulteta jeste relativno veliki broj mladih nastavnika koji imaju zvanje doktora tehničkih nauka, ali  su se uspjeli dokazati i u stručnoj javnosti uspješnim rješavanjem praktičnih problema.

Obrazovanje građevinskih stručnjaka se tretira kao i obrazovanje ostalih stručnjaka i mislim da je to u redu. Naravno, postoji problem nedostatka finansijskih sredstava za sve planirane nastavne aktivnosti, ali je to problem s kojim se susreću svi fakulteti. Na fakultetu radim 33 godine i taj problem je uvijek bio prisutan, tako da smo se davno naučili prilagođavati takvim uslovima.

3.Možete li nam reći, da li pored obavljanja funkcije dekana Građevinskog fakulteta Sarajevo radite u realnom sektoru?

Kao što sam već rekao, većina nastavnika i saradnika Građevinskog fakulteta su kroz djelovanje instituta ili na druge načine angažovani na poslovima konsaltinga, projektovanja, revizije ili nadzora pri izvođenju građevinskih objekata, uglavnom, za potrebe privrede. Nastavnici i saradnici Građevinskog fakulteta su učestvovali u realizaciji gotovo svih značajnih objekata na federalnom nivou, u sarajevskom kantonu, a često smo angažovani i u drugim kantonima, kao i u Republici Srpskoj. Kao dekan, naravno, često učestvujem u ugovaranju stručnih poslova u kojima učestvuje fakultet, ali je trenutno moj angažman u obavljanju stručnih poslova vezanih za građevinarstvo smanjen i svodi se na one poslove gdje je moje učešće neophodno. Generalno moj stav, kao i stav većine mojih kolega sa fakulteta, je da je za kvalitetno izvođenje nastave na našem fakultetu neophodno iskustvo koje se stiče angažmanom na rješavanju praktičnih problema.

4.Šta je, prema Vašem mišljenju najvažnije za studente građevinskih i arhitektonskih fakulteta?

U današnjim uslovima za sve ljude koji se misle ozbiljno i uspješno baviti svojim poslom bitno je da nauče razmišljati. Naime, danas je do informacija o svim pojmovima, teorijama i svemu ostalom što se uči tokom školovanja veoma jednostavno doći. Da biste bili uspješni potrebno je naučiti kako te informacije iskoristiti i bilo bi idealno da studenti to nauče na fakultetima. Konkretno, studenti arhitekture i građevine bi trebali shvatiti da im je na fakultetu cilj da se osposobe da, na osnovu onog što znaju, osmisle i realizuju funkcionalnu i sigurnu građevinu bez obzira na to koliko ona složena bila. Sama reprodukcija onoga što znate je apsolutno beskorisna, a kroz svoje nastavničko iskustvo i iskustvo koje sam stekao kroz školovanje svoje djece uvidio sam da je naše srednjoškolsko obrazovanje bazirano na goloj reprodukciji veoma obimnog gradiva iz svih oblasti. Na svojim predavanjima uvijek kažem studentima da zaborave kako su učili u srednjoj školi i da je bolje da im je popuno jasan jedan pojam neko da znaju izrecitovati deset definicija koje ne razumiju.

5.Koliko je zapravo bitna praksa i da li Vaš fakultet nudi istu za svoje studente?

Kako sam ranije rekao, smatram da je praksa bitna i za nastavnike na Građevinskom fakultetu, a za studente je još važnija, jer ono što očekuje studente odmah nakon završetka fakulteta je rješavanje praktičnih problema. Jednostavno, to je ono što inženjeri rade. Prije pojave pandemije praktična nastava na prvom ciklusu studija građevinarstva je organizovana u šestom završnom semestru kroz predmet Stručna praksa. Ovaj predmet je realizovan tako da su studenti jedan dan sedmično provodili na jednom gradilištu. Pošto su cijeli semestar provodili na istom gradilištu njihove aktivnosti bi pratio šef gradilišta. Da bi bili bolje fokusirani u istom semestru je organizovan predmet Projektovanje konstrukcija i ispit iz tog predmeta se sastojao od prezentacije projekta jednog dijela konstrukcije čiju su izgradnju pratili na gradilištu. Dodatni rezultat ovako organizovane nastave je to što studenti nakon što „uživo“ vide šta ih čeka mnogo ozbiljnije pristupaju obavezama u nastavku studija.

6.Smatrate li da li je i koliko pandemija koronavirusa utjecala na sektor građevinarstva u BiH i regiji, te svijetu?

Konkretnih podataka o utjecaju pandemije na sektor građevinarstva nemam, ali je stvar jednostavna – građevinske aktivnosti prate ekonomsko stanje na nekom području, jer investiranje u jednom dijelu uvijek podrazumijeva i izgradnju nekih objekata ili infrastrukture. Logično je da je smanjenje potrošnje uzrokovalo smanjenje investicija i znam da je realizacija nekih značajnih građevinskih projekata u svijetu odložena. U Bosni i Hercegovini je i prije pandemije uočen pad aktivnosti u građevinskom sektoru, što je opet vezano za stanje ekonomije u našoj zemlji. Velika opasnost za građevinski sektor u BiH je to što veliki broj naših studenata nakon završetka studija odlazi u inostrastvo i tamo se zapošljava. Naime, razvojem IT sektora opao je interes za studiranje građevinarstva i u razvijenim zemljama, tako da se tamo javlja nedostatak građevinskih inženjera, koji se popunjava inženjerima iz drugih zemalja. Naravno, bez kvalitetnih inženjera teško se može zamisliti prosperitet građevinskog sektora. U susjednim zemljama u toku je realizacija velikih građevinskih projekata, ali je ona povjerena uglavnom stranim firmama, a domicilne firme pokušavaju dobiti status podizvođača, tako da se građevinski sektor ne razvija u skladu sa količinom investicija.

7.Koji su najveći izazovi s kojima se susreće u toku svog mandata?

Moj mandat kao dekana je počeo prije tri godine, ali dugogodišnja praksa na našem fakultetu je da u donošenju odluka učestvuju svi koji mogu dati doprinos. Ustvari i Zakon o visokom obrazovanju predviđa da odluke donosi Vijeće fakulteta, a dekan se stara o njihovom provođenju. Bitna dešavanja koja su uticala na rad svih nastavnicima u posljednje tri godine su pandemija uslijed korona virusa i integracija Univerziteta u Sarajevu. O pandemiji i korona virusu ne bih puno govorio, jer mi se čini da se o virusu mnogo više priča nego što se o njegovom djelovanju zna. Poznato je da je na svim fakultetima organizovana online nastava, a mi na Građevinskom fakultetu smo uspjeli da sve ispite, uključujući i parcijalne, organizujemo u učionicama uz poštovanje svih propisanih epidemioloških mjera. Drugi veliki izazov za sve zaposlene na Univerzitetu u Sarajevu je pravna i finansijska integracija kojom su od prvog jula ove godine fakulteti izgubili status pravnog lica. Sve procedure koje su bile uhodane na nivou fakulteta sada je potrebno pokrenuti sa nivoa univerziteta i to u početku izaziva velike probleme u funkcionisanju svakog fakulteta.

8. Kakav je odnos vlada na različitim nivoima u BiH te njihovih ministarstava za obrazovanje prema procesu obrazovanja građevinskih stručnjaka u BiH?

Visoko obrazovanje je u nadležnosti kantona i dosada nisam primijetio da na nivou Federacije postoji bilo kakva strategija koja se odnosi na visoko obrazovanje, pa tako i na obrazovanje građevinskih stručnjaka. Vlada Kantona Sarajevo je ove godine oformila posebno ministarstvo koje se bavi naukom i visokim obrazovanjem što je veoma poboljšalo komunikaciju između Vlade i Univerziteta i fakulteta. Obrazovanje građevinskih stručnjaka se tretira kao i obrazovanje ostalih stručnjaka i mislim da je to u redu. Naravno, postoji problem nedostatka finansijskih sredstava za sve planirane nastavne aktivnosti, ali je to problem s kojim se susreću svi fakulteti. Na fakultetu radim 33 godine i taj problem je uvijek bio prisutan, tako da smo se davno naučili prilagođavati takvim uslovima.

U Bosni i Hercegovini je i prije pandemije uočen pad aktivnosti u građevinskom sektoru, što je opet vezano za stanje ekonomije u našoj zemlji. Velika opasnost za građevinski sektor u BiH je to što veliki broj naših studenata nakon završetka studija odlazi u inostrastvo i tamo se zapošljava. Naime, razvojem IT sektora opao je interes za studiranje građevinarstva i u razvijenim zemljama, tako da se tamo javlja nedostatak građevinskih inženjera, koji se popunjava inženjerima iz drugih zemalja. Naravno, bez kvalitetnih inženjera teško se može zamisliti prosperitet građevinskog sektora.

9. Kakav je, po Vašem mišljenju, generalno odnos između Univerziteta i društva danas u BiH?

To je veoma kompleksno pitanje. Nastavnici na Univerzitetu u Sarajevu, a i na ostalim univerzitetima uglavnom nisu zadovoljni svojim statusom u društvu. U  važećem Zakonu o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo nastavno osoblje je tretirano kao grupa sklona devijantnom ponašanju od koje je potrebno zaštititi studente, pa je pažljivo propisana svaka aktivnost koju profesori poduzimaju u nastavnom procesu, kao i enormno velike kazne ako se ti propisi prekrše. Tako je propisano šta profesori smiju pitati studenta na ispitu, kako će ga ocijeniti i niz drugih stvari koje narušavaju integritet profesora. Ono što je najveći problem je to što takav zakon oslikava odnos društva prema Univerzitetu. Naravno, veliki dio odgovornosti za takav odnos snose sami profesori koji, iz različitih razloga, ne preuzimaju onu ulogu koju bi morali imati kao najobrazovaniji ljudi u društvu. S druge strane, organizacija visokog obrazovanja u BiH je dovela do formiranja brojnih univerziteta i fakulteta, kako državnih (kantonalnih) tako i privatnih. Na primjer, samo u Federaciji BiH postoji deset građevinskih fakulteta za koje ja znam. Sasvim je jasno da Bosna i Hercegovina nema kapaciteta za toliki broj fakulteta i stiče se dojam da profesor na fakultetu može postati svako bez velikog truda. Međutim, kada govorimo o Univerzitetu u Sarajevu činjenica je da je to najznačajnija institucija u našem društvu kakav god kriterij za nekakvo takvo rangiranje uzeli, te bi odnos društva prema Univerzitetu trebao biti u skladu s tom činjenicom.

10. Nekad se mnogo govorilo o potrebi uske saradnje između nauke i privrede, naročito kroz naučnoistraživački rad, kakvo je danas tu stanje?

Situacija je nepromijenjena. Tačno je da se uvijek mnogo govorilo o tome, ali se nikad nisu poduzimale konkretne aktivnosti kojima bi se ta saradnja ostvarila. I danas se o tome priča, ali ja još nisam čuo da je neki privredni subjekt finansirao neki značajan naučno-istraživački projekat za svoje potrebe. Već sam rekao da Građevinski fakultet ima veoma intenzivnu saradnju sa privrednim subjektima, ali se ta saradnja ne odnosi na naučna istraživanja. Naučna istraživanja se finansiraju ili preko međunarodnih projekata ili sredstvima koje Vlada Federacije BiH i Vlada Kantona Sarajevo dodjeljuje svake godine kroz konkurse koje raspisuju. Naravno, ta sredstva su daleko manja od onih koja se u drugim zemljama ulažu u nauku, a posljedice takvog stanja su svima poznate.