Issa megaron nastaje kao ispitivanje konteksta granica lokacije, na parceli koja se na prvu čita kao tabula rasa, prazna ploča.
Piše: Vedrana Jančić, arhitekt, Proarh Zagreb
”Prazno” je varka da je kontekst nepostojeći ili nebitan, jer područje sagledavanja esencije ovog prostora nije doslovna katastarska granica. Duh moramo tražiti i naći u nekoj široj, ne samo geografskoj, već i kulturološkoj zoni, jer njegov genius loci ne obuhvaća samo parcelu, otok već i cijeli dalmatinski arhipelag, kao dio mediteranskog civilizacijskog kruga i ekosustava.
Jedan takav netaknuti biotop sa jasnim tradicijskim graditeljskim naslijeđem, nametnuo je bioklimatski orjentirano projektiranje s naglaskom na valorizaciju arhitektonske baštine. S obzirom na to da je ”loci” ustvari Mediteran, kuću koncipiramo po sustavu Sokratovog megarona, reinterpetirajući suhozid i stvarajući novu ruralnu topografiju. Potpuno nepostojanje infrastrukture i općenita nepristupačnost, nameću da je samoodrživost primarna. Pasivno hlađenje i ventilacija, iskorištavanje kišnice, solarni paneli, i drugi elaborirani načini iskorištavanja prirodnih resursa, omogućuju funkcioniranje objekta .
Boravišni prostori formirani su kao artificijelni grotto, izdubljen kao sjećanje na sklonište, primitivni zaklon.
Kameni, autohtoni, suhozid reintrepetiran je kroz ab zidove čime naglašavamo suvremenost, a oni postaju jedini elemet pročelja osim staklenih stijena u dubini. Kamen postavljamo samo kao detalj, sporadično, kao reminscenciju na tradiciju. Potezi suhozida formiraju funkcionalne zone, ne samo u službi zatvorenih prostora već i otvorenih terasa, platoa, agrarnih površina,…
Peta fasada je viški ambijent, zatečeni biotop, gdje kuća postaje nevidljiva u topografiji koju zapravo ne mijenjamo, ona ostaje ista, a intervencija u prirodu je malo zamjetna.
