12 koraka do sigurnijeg gradilišta

U sklopu industrije visokih rizika kao što je građevisnka industrija, sigurnost je investicija koja daje benificije. Siguran radni prostor pomaže da stručni radnici ostanu na zadatom roku bez odgađanja i kašnjenja koji se obično dešavaju usred nezgoda, povreda i slično. Dobar ugled firme u smislu sigurnosti i zaštite na radu jako povoljno utiče na sveukupan ugled firme te istu čini više konkurentnom i vremenom pomaže pri smanjenju troškova za osiguranje. Usvajanje kulture sigurnosti ipak je napor koji na polju cijele firme zahtjeva obavezu i učešče, od izvršnog direktora preko projekt menadžera , nadglednika pa sve do predradnika i pojedinačnih radnika na gradilištima.

Kao što svaki graditelj zna, projekti se stvaraju puno ranije nego njihova izvedba na gradilištu započne. Sigurnost bi trebala biti dio procesa od samog početka. U svom radu kao utemeljenju sigurnijeg radnog mjesta, građevisnke kompanije bi trebale iskoristiti svoje opširno znanje o upravljanju rizikom te svoje menadžere za upravljanje rizikom maksimalno iskoristiti. Projekt planeri također bi trebali raditi zajedno sa svojim osiguravateljima da bi se odredile najefikasnije strategije upravljanja rizikom prije nego se projekat i počne graditi ili u toku njegove izgradnje. Jednom kada projekat krene, sigurnost bi trebala biti posao svakog uposlenika, svaki dan.

Izgradnja sigurnijeg mjesta za rad

Uprkos unaprijeđenjima na polju kontrole rizika, gradnja ostaje opasan posao i nalazi se na drugom mjestu poslova sa najfatalnijim povredama, odmah iza industrije transporta. Iako je broj fatalnih povreda u sklopu industrije opao u zadnjih nekoliko godina, opao je i broj zaposlenih u ovoj industriji. Ovaj broj je i dalje jako visok i stoji kao podsjetnik da se još puno toga mora učiniti na polju sigurnosti i zaštite na radu u sklopu građevinske industrije.

U svojim nastojanjima da poboljša sigurnost na gradilištu, građevinska industrija se suočava sa velikim ekonomskim pritiskom i dugopostojećim kulturnim pitanjima. U oslabljenoj ekonomiji, konkurencija dobivanja projekta postala je jako intenzivna što stavlja pritisak na cijenu i povečava potrebu za brzim obavljanjem posla.  No, smanjivanje troškova na sigurnosti je lažna ušteda jer samo jedna nesreća može koštati mnogo više od predviđene uštede.

Sa kulturološkog gledišta, gradnja i dalje ostaje industrija u sklopu koje radnik osjeća da je poduzimanje rizika dio samog posla te se također može osvrtati i na to šta njegove kolege misle o preduzimanju dodatnih mjera opreza. Istina je da su građevinski radnici više izloženi povredama na poslu zbog nedoslijednosti opasnosti koje često uključuju rad sa velikim mašinama i strujnim alatima, jako često na velikm visinama.

Iako je usklađivanje sa federalnim, državnim i lokalnim pravilima i zakonima jedna od ključnih briga građevinskih firmi, građevinska industrija bi trebala malo više praktikovati sigurnost i zaštitu na radu u cilju zaštite ljudskih života, a ne samo njeno slijepo praćenje na papiru. Fokusiranjem na eliminaciju opasnosti na gradilištima kroz prilaz koji personalizira sigurnost i zdravlje, izvršna tijela firme mogu prigrliti i promovirati filozofiju sigurnosti kroz svoju organizaciju. Na ovaj način, svi radnici koji krše pravila osjećati će se ugroženo jer će znati da ih očekuje neki vid finacijske ili disciplinske kazne.

Ideologija sigurnosti koja se bazira na stalnom podsjećanju radnika o tome koji uticaj na njegov život može imati neka ozbiljnija radna povreda pokazala se kao jako efikasna. Radnici izabiru sigurniji način rada i izbjegavaju rizike koji mogu rezultirati nezgodama.

Stvaranje sigurnijeg mjesta za rad, ali i sigurnije industrije zahtjeva stalni napor i kontinuitet u poboljšavanju, ali rezultat je i više nego vrijedan uloženog vremena, novca i resursa.  Sigurnije firme su više privlačne potencijalnim klijentima i osiguravateljima. Proaktivna kultura sigurnosti spašava živote, zadržava kvalitetne radnike, smanjuje kašnjenja i odgađanja te poboljšava produktivnost i profit dok u isto vrijeme podiže samu reputaciju firme.

12 koraka koje građevinske firme mogu poduzeti u cilju stvaranja sigurnijeg gradilišta

Sigurnost na gradilištu započinje u izvršnim kancelarijama. Da bi imala pravi uticaj na radnike, sigurnost mora postati ključna vrijednost organizacije. Glavni izvršitelji, sigurnost bi trebali implementirati u svaki nivo uprave firme. Sigurnost i edukacija o sigurnosti i zaštiti na radu obično se prebacuje kao obaveza samo na menadžere za sigurnost ili direktore sigurnosti. Projekt menadžeri, nadglednici, predradnici i sva ostala uprava kompanije na svim nivoima trebali bi proći kroz edukaciju o sigurnosti i zaštiti na radu. Oni bi također trebali da budu vješti u poslovima istrage nakon nezgode, prepoznavanju korištenja nedozvoljenih supstanci, rješavanju konflikata, planiranju sigurnosti prije samog dolaska projekta na gradilište, analizi gubitaka i slično. Stariji izvršioci bi trebali da budu primjer tako što bi trebali da preuzmu aktivnu i vidljivu ulogu u impementaciji i izvršenju kulture sigurnosti i zaštite na radu.

1. Neka odbori za sigurnost i menadžeri za sigurnost budu dio posla

Proaktivne kompanije mogu osnovati odbore za sigurnost koji se sastoje od viših menadžera, menadžera za upravljanje rizikom, direktora za sigurnost i drugog osoblja, a zadatak sigurnosnog odbora jeste kontinuirano raspravljanje i revizija sigurnosnih mjera kompanije. Idealno, odbor bi trebao imati i bar jednog građevinskog radnika u svom sastavu. Uključujući radnika u rad odbora, upravitelji dobivaju puno bolju sliku  o implementiranju sigurnosnih procedura na gradilištima, te samim time imaju bolju podlogu za poboljšavanje istih. Uvođenjem radnika u rasprave o sigurnosti također se pojačavaju obaveze ka sprovođenju sigurnosti na osobnom nivou. Kompanije češto za veće projekte implementiraju i veće sigurnosne mjere, najčešće dovodeći više menadžera za sigurnost na gradilište, ali to bi trebali raditi i za male projekte. Iako to može povisti troškove u startu. Menadžer za sigurnost na gradilištu može uštedjeti hiljade maraka od potencijanih tužbi. No napori za veću sigurnost i zaštitu na radu ne bi trebali završiti sa menadžerima za sigurnost. Menadžer za sigurnost trebao bi se gledati kao resurs za pomaganje i kontinuirano poboljšavanje i reviziju sigurnosti na gradilištu te osiguravanje njenog sprovođenja od strane svih na gradilištu. Svaka osoba na gradilištu trebala bi biti odgovorna za sprovođenje sigurnosti i zaštite na radu.

2. Priznati uspjeh, ali sviju držati odgovornim

Kolektivna odgovornost mora biti ključna komponenta sigurnosne kulture. Od pojedinačnih radnika do predradnika, projekt supervizora i izvršnih tijela, svi trebaju biti odgovorni za sigurnost. Bez odgovornosti uposlenici mogu zabušavati na planu sigurnosti da bi uštedjeli novac i vrijeme. Kada se sigurnosni programi i procedure implementiraju od samog vrha , terenski radnici sigurnost shvataju mnogo ozbiljnije. Agresivni sigurnosni ciljevi koji su izvodljivi i prihvatljivi trebali bi se utemeljivati na godišnjem nivou. Godišnja izvješća o radu kompanije trebala bi u svom sklopu imati i te podatke. Disciplina je samo dio procesa. Kompanije bi također trebale priznavati i uspjeh poput određenog rada sati bez nezgoda ili smanjen broj nezgoda na godišnjem planu koji zadovoljava procjenu rizika kompanije na tom planu ili je niži od dozvoljenog. Priznavanje dostignuća na polju sigurnosti pokazuje radnicima da uprava cijeni vrijednosti sigurnosti i tome što ona dobrinosi uspješnoj izvedbi projekta i samom ugledu firme.

3. Planiranje sigurnosti u sklopu projekta

Zato što se svaki projekat prvo gradi na papiru, sigurnost počinje sa planiranjem unaprijed. Trebaju se identificirati metode i sredstva kojim će se graditi projekat, zajedno sa izlaganjima koje oni podrazumjevaju. Sva izlaganja trebaju biti identificirana i obrađena u sklopu planiranja unaprijed, od iskopavanja do temelja i super strukture koja će biti položena na taj temelj. Uspješno odrađeno planiranje unaprijed omogućava neprekidan i neometan rad na projektu sa smanjenim rizikom od nezgoda koje mogu uticati na produktivnost i uzrokovati pomjeranje i kašnjenje rokova. Proaktivne kompanije sigurnosno planiranje unaprijed smatraju integralnim djelom svakog projekta. Prije samog početka projekta, specifičan plan sigurnosti bi trebao biti razvijen, a koji bi trebao davati uvid u opseg posla te imena, uloge i odgovornosti ključnog osoblja. Ovaj plan bi trebao uključivati i listu lokalnih hitnih službi te drugih medicinskih ustanova, ali i nacrt evakuacijskog plana zatim procedure i akcije koje se trebaju poduzeti u slučaju pada sa visine, pružanje prve pomoći, testiranje na korištenje nedozvoljenih supstanci i opijata te plan obuke za nove uposlenike. Priručnik sa specifičnim sigurnosnim planom projekta trebao bi biti podjeljen svima onima koji učestvuju u radu na projektu. Pored ovoga, svi suizvođači radova na projektu trebali bi također biti upućeni u sigurnosne mjere projekta te bi kompanija i od njih trebala zahtjevati njihov plan o sigurnosti i zaštiti na radu vezano za specifičan projekat na kome se radi.

4. Provjera kvalificiranosti suizvođača radova u smislu sigurnosti i zaštite na radu

Kompanije rutinski provjeravaju kvalificiranosti svojih suizvođača radova u smislu iskustva i finansijske moći, ali istorija sigurnosti i zaštite na radu istih trebala bi također biti jedna od bitnih kriterija prilikom izbora suizvođača radova. Da bi ocjenili sigurnosne preformanse svojih suizvođača radova, kompanije bi trebale izvršiti reviziju njihovog radnog opusa, statistiku i učestalost nezgoda te njihovu sveukupnu proceduru u smislu kulture sigurnosti i zaštite na radu. No ova revizija ne bi trebala stati samo na reviziji firmine istorije po pitanju sigurnosti i zaštite na radu. Jako je bitno utvrditi i koliko je firma predana sprovođenju kulture sigurnosti u svojim svakodnevnim operacijama.

Generalni izvođači radova mogu raznim ugovorima svoje suizvođače prisiliti na prakticiranje sigurnosnih mjera i zaštite na radu. Ovo će osigurati da su oni svjesni sigurnosnih zahtjeva i očekivanja unaprijed. Oni su također sami odgovorni za sigurnost i zdravlje svojih uposlenika, ali trebaju se pobrinuti da njihovi radnici izvode radove koji su u skladu sa javnim zakonima o sigurnosti i zaštiti, pogotovo kada su u pitanju radovi na projektima u visokoprometnim i gusto naseljenim djelovima. Neuspjeh pri izboru suizvođača radova koji slijedi principe sigurnosti i zaštite na radu može ugroziti samu izvedbu projekta što će znatno uticati i na ugled generalnog izvođača radova.

5. Obuka radnika o zaštiti na radu

Sigurnost i zaštita na radu nije nešto što nam jednostavno nalaže zdrav razum. Radnici se trebaju obućiti da pravilno koriste širok spektar sigurnosne opreme, kao što su sistemi za spriječavanje pada, oni također trebaju biti upoznati i sa odgovarajućim zakonima. Obuka ne trebala biti ograničena samo na nove uposlenike. Kompanija bi trebala davati specifične obuke za svaki projekat. Obuka bi trebala uključivati pregled projekta i dubinski pregled sigurnosnih zahtjeva i očekivanja, pregled plana evakuacije te disciplinarne akcije i procedure o testiranju na korištenje zabranjenih supstanci i opijata na gradilištu.

6. Fokus na zaštitu od pada

Pad i dalje ostaje jedan od glavnih uzroka povreda i smrti u svim industrijama širom svijeta. Jednostavno praćenje zakona i pravila nije dovoljno. Uspješno sprovođenje sistema zaštite od pada podrazumjeva cijeli set procedura koji svi radnici moraju proći i esencijalan je dio planiranja unaprijed. Iako zakoni mogu varirati, mjere zaštite od pada trebali bi poštovati svi radnici koji rade na visini od 2 metra pa nadalje. Kompanije bi trebale težiti ka tome da povečaju sigurnost i zaštitu na radu kroz kontrole putem inžinjeringa ili putem alternativnih metoda rada. Naprimjer, točke učvršćivanja se mogu integrisati u strukturalne djelove prilikom proizvodnje. Program zaštite od pada trebao bi biti jedan od glavih fokusa planiranja unaprijed. Ako se ovim problemom ne pozabavi unaprijed, šansu su da će i izglaganja radnika padovima biti veće.

Detaljan program zaštite od pada trebao bi biti razvijen za svaku operaciju koja podrazumjeva rad na visini. Nijedna operacije ne trebala početi sa svojim izvršenjem bez odobrenog programa o zaštiti od pada. Plan bi također trebao sadržavati i obuku za sve radnike u slučaju pada (procedure o saniranju pada i pružanju prve pomoći).

7. Borba protiv opijata i narkotika

U poslu koji podrazumjeva upotrebu kompleksne opreme i rad na visini, kompanije trebaju da se aktivno bore u suzbijanju korištenja opijata i narkotika. Korištenje ovih nedozvoljenih supstanci problem je građevinske industrije širom svijeta. Od 19 glavnih industrija, građevinska industrija je druga po redu po korištenju opijata i narkotika od strane svojih radnika. Upravo zbog ove činjenice, kompanije bi se trebale više fokusirati na spriječavanje radnika koji koriste opijate i narkotike da rade na gradilištima. Testiranje na korištenje nedozvoljenih supstanci može spriječiti da radnici koji ih konzumiraru dovedu u opsanost sebe ili druge na gradilištu.

Pojedinačni radnici imaju ulogu da se brinu o vlastitoj sigurnosti, ali i o sigurnosti svojih kolega. Jako je važno izgraditi takvu atmosferu među radnicima, da se oni osjećaju sigurnim prijaviti sve one koji iskorištavaju priliku, slabo rade i ne pridržavaju se sigurnosnih mjera. Dovoljno je loše kada radnik pod uticajem povrijedi sebe, ali je gore ukoliko on svojim nemarom uzrokuje i povrede drugih radnika ili slučajnih prolaznika. A sve se to može spriječiti poduzimanjem adekvatnih mjera sigurnosti i zaštite na radu.

8. Evaluacija svake faze projekta na sigurnost

Planiranje sigurnosti kontinuiran je proces. Kako projekat napreduje, trebale bi se raditi i analize sigurnosti pojedinačnih poslova i zadataka da bi se osigurala pristupačnost odgovarajućoj opremi. U nedostatku stalne pristupačnosti ove opreme, radnici se vrlo lako mogu odlučiti za neke brze kompromise koji nisu nimalo sigurni te se tako izložiti nepotrebnom riziku i ugroziti sebe i ostale. Analize bi trebale sadržavati specifične aspekte rada, identifikaciju potencijalnih izlaganja, kontrole za eliminaciju tih izlaganja i neophodnu sigurnosnu opremu za pravilnu izvedbu posla. Analize bi trebao izvršiti supervizor prije samog početka radova, a one bi trebale biti pregledane od strane projekt menadžera. Supervizori bi ove analize detaljno trebali preći sa radnicima prije samog početka rada, te suizvođače radova upoznati sa istim.

9. Sigurnost kao svakodnevna tema

Sedmični razgovori o sigurnosti i pravilnom korištenju alata odličan su način da se radnici podsjete na sigurnosne procedure i procedure zaštite na radu. No sigurnost bi trebala biti svakodnevna tema. Kada predradnik skupi radnike na početku smjene da razgovara sa njima o poslu za taj dan, on bi također trebao sa njima razgovarati i o opasnostima te o sigurnosnim kontrolama te provjeriti da li radnici imaju adekvatnu zaštitnu opremu. Ako se posao promjeni u toku dana, građevinski menadžeri ili supervizori bi trebali pregledati promjene u smislu sigurnosti i zaštite na radu. Sedmični sastanci nadglednika i menadžera trebali bi sadržavati i rasprave o bilo kakvim nezgodama koje su se desile ili zamalo desile na gradilištu te ostale teme vezane za sigurnost i zaštitu na radu.

Redovna i planirana provjera sigurnosti na terenu može pomoći pri rješavanju nekih od glavnih problema vezanih za neprakticiranje sigurnosti i zaštite na radu na gradilištima. Redovne inspekcije vjerovatno su i neki od najefikasnijih upravnih alata za nošenje sa glavnim uzročnicima nezgoda kao što je istrošena oprema, zagubljeni alat ili oprema te pak neke nedozvoljene akcije radnika.

10. Pregled nezgoda koje su se desile ili koje su se zamalo desile

Kompanije trebaju da imaju na umu da nezgode nisu neizbježene. U slučaju nezgode, jako je važno razmotriti činjenice i okolnosti pod kojima se nezgoda desila da bi se adekvatno mogao identificiranti ključni uzrok iste te da bi se buduće nezgode mogle spriječiti od nastanka. Ista pažnja trebala bi se dati i nezgodama koje su se zamalo desile. Redovni sastanci uprave na kojima je glavna tema pregled mogućih i ostvarenih nezgoda na gradilištima, šalje jasnu poruku da sigurnost i zaštita na radu trebaju biti u samom vrhu politike kompanije.

Da bi im pomoglo u upravljanju sigurnosti, svaki izvršioc projekta trebao bi imati detaljne informacije o gubitcima i tužbama. Projekt menadžeri trebali bi biti direktni učesnici u raspravama i revizijama tužbi sa osiguravajučim tjelima da bi imali informacije iz prve ruke vezano za tužbe u sklopu projekta na kojem rade. Ovo doprinosi tome da projekt menadžeri imaju direktan uvid u finansijske implikacije koje sa sobom nose nezgode na projektima kao i uticaj istih na troškove osiguranja kompanije.

11. Rad sa osiguravateljima i ekspertima za rizik

Proaktivne kompanije zauzimaju kolaborativan pristup sigurnosti zajedno sa svojim ekspertima za rizik i svojim osiguravateljima na svakom koraku projekta. Kompanije bi na svoje osiguravajuće firme trebali gledati kao na resurs u sklopu kojeg mogu koristiti eksperte za rizik, inžinjerske protokole i proizvođače da bi svoje sigurnosne protokole podigli na viši nivo. Inžinjeri za procjenu rizika mogu dati novi svježi par očiju koje mogu identificirati neke probleme koji su promakli. Ovo se može desiti zbog toga što se kompanija fokusira na neke veće opasnosti i zanemaruje manje opasnosti. Osiguravajuća firma može dati detaljniji uvid jer je obagaćena iskustvima drugih kompanija i drugih regiona. Ove firme i njihovi eksperti mogu identificirati najbolje prakse u različitim područjima. Osiguravajuće firme trebale bi biti u stanju izvršiti procjenu rizika na projektima i na drugim tekućim operacijama kompanije. Da bi odabrali pravu osiguravajuću firmu, kompanije bi trebale svoj izbor suziti samo na firme koje imaju iskustva u pružanju usluga osiguranja kompanijama iz građevinske industrije. Konačno, kada kompanije usko surađuju sa svojim osiguravajućim firmama, one mogu spasiti živote, smanjiti broj nezgoda te samim time i smanjiti troškove usko vezane za ozlijede i odgađanje.

12. Težiti ka eliminisanju ozlijeda

Kada građevinska kompanija uspije u izgradnji jake kulture sigurnosti i zaštite na radu, sigurnost postaje osnovna vrijednost svakog uposlenika. Jaka kultura sigurnosti povečava ugled kompanije, što je jedna od najvrijednijih aspekata za svaki biznis i igra jako veliku ulogu u dugotrajnom uspjehu bilo koje kompanije. Sigurnija kompanija pati od manje gubitaka, uživa u manjim troškovima, postaje konkurentnija na prijavama za tendere te postaje privlačnija klijentima i osiguravajućim firmama. No, sigurnost i zaštita na radu je posao koji nikada ne završava. Građevinska industrije konstantno usvaja nove metode, novu opremu i novu mašineriju. Sigurnost se mora kontinuirano prilagođavati novim načinima na koje radnici izvršavaju svoje poslove. Na kraju dana, svaka kompanija želi da svaki od njenih uposlenika ode siguran i neozlijeđen kući. Krajni cilj svake kompanije u smislu sigurnosti i zaštite na radu trebao bi biti težnja ka eliminisanju ozlijeda. Stvaranjem partnerstva sa pravim osiguravajućim firmama, kompanije se mogu sigurno kretati u smjeru ostvarivanja tog cilja.

m-Kvadrat