Potkonstrukcija je izrađena od lakih metalnih profila, dok je obloga također izrađena od gipsanih ploča koje karakterizira također mala težina

Pišu: Ana Hosni, struč.spec.ing.aedif.,Trgomont Vrbovec d.o.o., mr.sc. Donka Würth, dig, Tehničko veleučilište u Zagrebu

Montažna gradnja je izvedba građevina spajanjem predgotovljenih konstruktivnih elemenata [1]. Takvi elementi prethodno se proizvode u pogonima za proizvodnju predgotovljenih elemenata, ovisno o materijalu od kojih su izrađeni predgotovljeni elementi. Današnja gradnja mora osigurati s jedne strane ekonomičnost i održivost građevine, a s druge strane brzinu samog izvođenja građevinskih radova. Upravo je suha gradnja postala sinonim za brzu, kvalitetnu i ekonomičnu gradnju. Klasična izgradnja ziđem ili armirano betonskim elementima zamjenjuje se elementima montažnih konstrukcija koji ne traže određeni vremenski period sušenja konstrukcija, a sami elementi itekako zadovoljavaju današnje uvjete stabilnosti i trajnosti objekta Suhomontažna gradnja je gradnja vrlo jednostavnog postupka. Na postojeću potkonstrukciju od metalnih profila, postavlja se obloga. U ovom članku prikazan je primjer suhe gradnje na izgradnji Dječjeg vrtića u Gradecu koji je izgrađen samo od montažnih elemenata suhe gradnje, te je na taj način postao jedan od oglednih primjera moderne izgradnje. Također će se prikazati prednosti i nedostaci suhe gradnje.

1.    PREDNOSTI I NEDOSTACI SUHE GRADNJE

Prednosti suhomontažne gradnje su slijedeći:

• brzo, ekonomično i fleksibilno izvođenje
• mala debljina i težina suhomontažnih elemenata
• obrađivanje te montaža bez dodatnog sušenja
• smanjena količina građevinskog otpada
• nevidljivost građevinskih instalacija
• smanjen težak fizički rad i napor radnika
• kontinuirana i brza proizvodnja kao i ugradnja kroz cijelu godinu [2]

Suhomontažni elementi koji se koriste u gradnji su vrlo laki materijali. Potkonstrukcija je izrađena od lakih metalnih profila, dok je obloga također izrađena od gipsanih ploča koje karakterizira također mala težina. Zbog toga se suhomontažna gradnja vrlo često koristi i na starim objektima kako se ne bi utjecalo na statiku samog objekta. Kod provođenja grubih instalacija vrlo je jednostavna ugradnja jer prilikom same ugradnje nema „uštemavanja“ instalacija kao npr.: u ciglu ili betonske zidove.

Još jedna od prednosti suhomontažnog građenja je što se sama ugradnja može vršiti u bilo koje doba godine, neovisno o temperaturi. Jedino na što se mora paziti prilikom ugradnje je da završna obloga ne poprimi vlagu jer nije otporna na vlažne uvjete i na taj način gubi svoju kvalitetu i svojstva.

Nakon pobrojanih prednosti suhomontažne gradnje, nedostaci suhomontažnih konstrukcija su slijedeći:

• lomljivost završne obloge
• niska zvučna izoliranost
• pukotina obloge tijekom vremena
• trošak transporta suhomontažnih elemenata

 

Iako su suhomontažni elementi laki elementi u gradnji, njihova mana je što su dosta krhki. Potkonstrukcija od metalnih profila nije dovoljno čvrsta te se vrlo lako može savinuti. Sami suhomontažni elementi su dosta tanki elementi koji nisu dovoljno dobri zvučni izolatori. U usporedbi s opekarskim proizvodom ili s armiranim betonom, elementi suhe gradnje imaju vrlo malu zvučnu izoliranost te da bi se zadovoljili uvjeti zvučne izolacije, potrebno je prostor između konstrukcije i obloge zapuniti izolacijom kao što je vuna. To iziskuje dodatni trošak kao i vrijeme same ugradnje.

2.    SUSTAVI GRADNJE I MONTAŽE

Suhomontažno građenje obuhvaća slijedeće sustave gradnje [4]:

• zidni sustavi
• stropni sustavi
• podni sustavi gradnje

3.1. Zidni sustavi

Najčešći element za oblogu zidnih sustava su gipskartonske ploče koje u odnosu na druge zidne obloge imaju dosta prednosti. Osnovna podjela zidnih sustava suhomontažne gradnje je na pregradne zidove i obloge nosivih zidova. Kada se govori o gipskartonskim zidovima, ispod obloge dolazi pokonstrukcija koja se u sustavu zida izrađuje od CW ili UW profila.

Danas se za izradu pregradnih zidova najčešće koristi sistem W111 i W112. (slika 1, slika 2) Osnovna zadaća pregradnih zidova je da oni dijele prostor te da čine jednu zasebnu prostoriju. Navedeno je da je sistem W111 sistem s jednostrukom potkonstrukcijom i jednostrukom oblogom gipskartonskih ploča.

Slika 1-Shematski prikaz sistema W111 pregradnog zida [5]

Slika 2-Shematski prikaz sistema W112 pregradnog zida [5]

Najosnovniji sistemi za izradu pregradnih zidova su W111 i W112. Više slojeva gipskartonskih ploča određuje i bolju otpornost zida na požar kao i bolju zvučnu izolaciju. Jedna od prednosti sistema pregradnog zida W113 je njegova čvrstoća, budući da je poznato da je gips krhk materijal, ali ovaj pregradni zid s trostrukom oblogom daje bolju otpornost na udarce.

Sistem suhomontažne gradnje W115 (slika 3) koristi se za izradu nenosivog zida s dvostrukom metalnom potkonstrukcijom te obostrano dvoslojnim oblaganjem. Potkonstrukciju čine dvostruko postavljeni CW profili koji se kasnije oblažu dvostrukom gipskartonskom pločom. Također je i taj sistem bolji ukoliko se govori o zvučnoj izolaciji, protupožarstvu ili pak robusnosti pregradnog zida od sistema W111 i W112.

Slika 3 Shematski prikaz sistema W115 pregradnog zida [5]

3.2. Stropni sustavi

Stropni suhomontažni stropovi koriste se najčešće ukoliko postoji želja da se strop pojedine prostorije spusti na određenu visinu. Kao i kod zidnih sustava, za izradu stropnog sustava koriste se također dva osnovna materijala, a to su metalna potkonstrukcija te završna obloga stropa koja je najčešće od gipskartonskih ploča. Kod stropnih sustava mogu se razlikovati stropovi prema vidljivosti pa tako oni mogu biti s vidljivom metalnom potkonstrukcijom i s nevidljivom potkonstrukcijom. Spušteni stropovi vrlo često pomažu u gradnji jer imaju neke svoje prednosti. Prednosti izrade spuštenih stropova (slika 4) su: brza izrada, mogućnost različitog oblikovanja stropa, dobra apsorpcija zvuka, dobra protupožarna zaštita kao i zaštita od vlage. Jedna od bitnih prednosti spuštenih stropova je što se u međuprostoru može ugraditi dodatna izolacija od vune ili slično.

Oznaka za spušteni strop je D112.

Slika 4 Shematski prikaz sistema D112 spuštenog stropa [5]

Osim spuštenih stropova postoji i obloga potkrovlja (slika 5) gipskartonskim pločama. Razlika je u tome što se kod obloge stropa ne trebaju profili spuštati pripadajućim žicama već se slažu direktno na drvenu konstrukciju krovišta. Vrlo često se kod obloge stropova radi protupožarne zaštite moraju koristiti vatrootporne gips kartonske ploče. Obloga potkrovlja učvršćuje se direktno na drvenu i metalnu potkonstrukciju, zatim se postavlja izolacijski materijal te se to sve zatvara oblogom po izboru investitora.

1. Mineralna vuna
2. Drvena letva u krovnoj kosini
3. Drugi sloj mineralne vune
4. Drvena letva
5. Gipskartonske ploče
6. Gipsvlaknaste ploče
7. Slojevi suhog estriha

Slika 5-Shema slojeva obloge potkrovlja [2]

Postoje stropovi s vidljivom (slika 6) i nevidljivom potkonstrukcijom (slika 7). Spušteni stropovi s vidljivom potkonstrukcijom su često nazvani kao modularni stropovi koji se izvode na način da se postavi pripadajuća potkonstrukcija, a zatim se postavljaju modularne ploče standardnih dimenzija. Spušteni stropovi s nevidljivom potkonstrukcijom izvode se tako da se potkonstrukcija zatvara s gipskartonskim pločama. Uz sve navedene stropne sustave postoje i samonosivi spušteni stropovi. Njihova glavna razlika od ostalih stropnih sustava je što se postavljaju isključivo na način da se pričvršćuju za zidove. Prednost stropnih sustava je što mogu odgovoriti nekim zahtjevnijim protupožarnim zahtjevima. Uz sve stropne sustave postoje i  protupožarni stropni sustavi koji se sastoje od standardne potkonstrukcije te zavšne obloge koja je najčešće vatrootporna gipskartonska ploča koja mora izdržati gorivost od 30 do 120 min ili prema nekim drugim zahtjevima. Vatrootpornost i negorivost ploča ovisi o debljini gipskartonskih ploča.

Slika 6-Vidljiva konstrukcija stropa

Slika 7-Nevidljiva konstrukcija stropa [3]

3.3. Podni sustavi gradnje

Kada se govori o podnim sustavima suhe gradnje tada se mora znati da pojedini podni sustav gradnje mora odgovarati namjeni prostora kao i nekim dodatnim zahtjevima kao što su opterećenje, prisutnost vlage, ugradnja podnog grijanja i slično. Danas je gradnja uznapredovala te se uz klasične podne sustave mogu napraviti i uzdignuti podovi. Uzdignuti podovi se uz pomoć svojih pripadajućih nosača podižu na potrebnu visinu te tako ispod mogu slobodno prolaziti razne instalacije i slično. Podni sustavi suhe gradnje najčešće se izvode od suhog estriha. Kao i svi sustavi suhomontažne gradnje, tako i podni sustav ima prednost što se kratko suši upravo zbog suhog estriha te se na taj način štedi na vremenu. Uz prednost uštede vremena, suhi estrih ima malu težinu u odnosu na cementni estrih. Kao i svaki sustav, tako i podni sustav ima svoju završnu oblogu koja može biti od gipskartonskih ploča, gipsvlaknastih ploča ili nekih drvenih vrsta ploča. Suhi estrih pogodno je i jako dobro izvoditi na mjestima gdje postoji mogućnost pojave vlage jer za razliku od cementnog estriha prilikom ugradnje ne nastaje još dodatna vlaga. Postoji više sustava suhog estriha, ako se pogleda proizvođač „Knauf“, tada razlikujemo:

• Sustav suhog estriha F145 – za taj sustav koriste se gipsane podne obloge koje se moraju postavljati u dva sloja. Taj sustav najviše se koristi ukoliko se radi o obnavljanju nekog starog stambenog prostora ili ukoliko je podna obloga na katu jer taj sustav ima iznimno malu težinu te ne utječe na statičku stabilnost konstrukcije.
• Sustav suhog estriha F12 – za taj sustav kao podna obloga koriste se gipsvlaknaste ploče i polažu se u jednom smjeru
• Aqupanel sustav suhog estriha F381 – sastoji se od cementnim ploča koje se polažu u jednom sloju. Taj sustav najviše se koristi u prostorima povišene vlage ili u potpuno mokroj okolini.

3.    IZGRADNJA VRTIĆA U GRADECU SUHOMONTAŽNOM GRADNJOM

Vrtić se nalazi u mjestu Gradec pokraj Vrbovca. Najveća posebitost ovog objekta je što je cjelokupno izgrađena od suhomontažnih elemenata. Jedini elementi izvedeni od armiranog betona su temeljna konstrukcija te obloga za dizalo. Sama građevina na parceli koncipirana je kao jednokatnica u skladu s Hrvatskim pedagoškim mjerama. Građevina je isprojektirana na način da sadrži četiri vrtićke skupine. Sama građevina jedna je od oglednih primjeraka suhomontažne gradnje općenito u ovom dijelu Europe. Prilikom takve gradnje vrlo je dobro toplinski i energetski učinkovita te je na taj način ogledni primjer „zelene gradnje“.

3.1. Oblikovanje i smještaj građevine u prostoru

Građevina dječjeg vrtića smještena je na sjeveroistočnom dijelu parcele. Sa istočne strane ima pristup na glavnu cestu, a s južne strane građevine smješteno je parkiralište i operativni pristup za vatrogasnu tehniku.

Kao što je navedeno, cjelokupna građevina izvedena je od suhomontažnih elemenata dok su jedino temelji i obloga dizala izvedeni od armiranog betona, s betonom tlačne čvrstoće C 25/30, prema projektu konstrukcije.

Nosiva konstrukcija prizemlja izvedena je izvedbom suhomontažnih elemenata. Sastoji se od nosivih limenih profila, hladno savijenog pocinčanog lima koji je statičke visine profila 15 cm. Kao vanjska i unutarnja obloga nosivih limenih profila ugrađeni su dvoslojni protupožarni zidovi od gipskartonskih ploča. Ploče su debljine 20 mm. Kao izolacija između vanjskog i unutarnjeg dijela zida postavljena je vuna debljine 15 cm. Dodatno su  još vanjski zidovi izolirani postavom kamene vune debljine 10 cm. Stropna konstrukcija je također izrađena od suhomontažnih elemenata te ih čine stropne ploče koje se sastoje od nosivih limenih profila. Potkonstrukcija je obložena dvostrukim protupožarnim gipskartonskim pločama. Kao izolacija, za stropnu ploču korištena je vuna debljine 20 cm.

Kao i kod prizemlja, nosiva konstrukcija prvog kata izvedena je od nosivih limenih profila te je potkonstrukcija obložena dvostrukim protupožarnim gipskartonskim pločama debljine 20 mm. Izolacija između pregradnih zidova te vanjskog i unutarnjeg dijela zida izvedena je vunom debljine 15 cm, dok je još dodatno na fasadne zidove postavljena vuna debljine 10 cm. Za stropnu konstrukciju također su korišteni nosivi limeni profili te obloga od dvostruke protupožarne gipskartonske ploče.

Iznad prvog kata izvedeno je dvostrešno krovište od limene rešetkaste konstrukcije. Rešetka je izvedena od limenih profila statičke visine 20 cm. Na limene rešetke su ugrađene jelove gredice koje su povezane jelovom daskom. Na dasku je postavljena krovna folija  s krovišnim letvama na razmaku koje zahtjeva pokrov Biber crijepom. Sav prostor tavana još je dodatno izoliran vunom debljine 20 cm.

Vanjska obrada zidova izvela se ETICS fasadnim sustavom. Toplinska izolacija se izvodila od kamene vune debljine 10 cm, završna obrada je bila nanošenjem silikonske žbuke. Kao ETICS fasadni sustav, korišten je sustav proizvođača „Bekament“. Prema pravilima struke, ETICS sustav ugrađen je na slijedeći način:

• postava kamene vune debljine 10 cm na vanjsku oblogu zida. Za postavu kamene vune korišteno je mineralno ljepilo za lijepljenje izolacijskih ploča
• nanošenje sloja ljepila za armiranje
• utapanje fasadne mrežice
• nanošenje sloja ljepila za armiranje
• nanošenje predpremaza (impregnacije) za silikonsku žbuku
• nanošenje završnog sloja silikonske žbuke

Unutarnja obrada zidova izvedena je oblogom od protupožarnih gipskartonskih ploča koja se nakon oblaganja bojala bojom na već prethodno impregniran i pripremljen zid.

Prozori i vrata na objektu izvedena su od aluminijskih profila s prekinutim toplinskim mostom. Stolarija je ostakljena trostrukim IZO Low-E staklom punjeno zrakom. U svim prostorijama u kojima borave djeca, pazilo se da staklo bude kaljeno kako ne bi došlo do ozljede prilikom razbijanja. Također, prilikom postave stolarije pazilo se na protupožarnost gdje su se prema protupožarnom elaboratu neka vrata izvodila s protupožarnim staklom i panik okovom kako bi zadovoljilo predviđene zahtjeve.

Budući da je građevina izgrađena od čvrstih materijala, predviđen vijek trajanja građevine je 50 godina. Naravno, da bi se dostigao određeni vijek, građevinu je potrebno pravilno održavati u određenim vremenskim periodima.

3.2. Elementi i postupak izgradnje vrtića

Građevina je projektirana kao jednokatnica. Parcela je omeđena dvjema ulicama, a sa susjedne strane nalazi se obiteljska kuća. Prije samog izvođenja radova potrebno je bilo izvesti pripremne radove na terenu koji obuhvaćaju izradu mosta i prilaznog puta do samog gradilišta.

3.2.1. Pripremni radovi

Pripremni radovi obuhvaćali su izradu mosta, prilaznih puteva kako bi se mogao uspostaviti nesmetan pristup gradilištu te prolaz za skladištenje potrebnog materijala.

3.2.2. Zemljani radovi

Zemljani radovi obuhvaćaju strojni iskop humusa i zemlje. Također, vršio se i iskop trakastih temelja te je bilo potrebno iskopati višak zemljanog materijala sve do potrebne dubine za temeljenje.

3.2.3. Betonski i armirano betonski radovi

Nakon pripremnih radova u tlu, to jest iskopa za trakaste temelje, slijede armirano betonski radovi. Izvedba trakastih temelja i betonske ploče bila je od armiranog betona. Trakasti temelji projektirani su širine 40 cm, dubine 80 cm, a ugrađena armatura bila je izrađena i povezana u koševe s 8 komada šipki Ø 14 povezana vilicama Ø8 na razmaku od 20 cm. Nakon armiranja temelja, betoniranje istih vršilo se pomoću miksera i betonske pumpe s betonom tlačne čvrstoće C25/30.

Nakon betoniranja trakastih temelja u tlu, uslijedili su radovi na izradi nadtemeljnih greda, između kojih se izvela betonska podna ploča. Projektirana betonska ploča debljine je 16 cm, a izvedena je betonom tlačne čvrstoće C 25/30. Ploča je armirana u dvije zone, gdje je u donju zonu postavljena armaturna mreža oznake Q503, a u  gornju zonu armatura oznake Q335.

3.2.4. Izvedba konstrukcije

Vrtić je izveden od suhomontažnih elemenata bez klasičnog zidanja opekom ili izrade konstruktivnih elemenata betonom. Za glavne konstruktivne nosive elemente koristili su se C i U profili Z275, debljine 1 mm. Pomoću tih profila izveo se kostur konstrukcije. Za sve dijelove konstrukcije koristili su se isti profili. Tako su se za izvođenje glavnih zidova, pregradnih zidova, stropne konstrukcije, ali i konstrukcije krovišta upotrebljavali U i C profili oznake Z275. Obično se takvi hladnooblikovani profili koriste kao strukovni elementi u građevinskim radovima ili kao sekundarni elementi za krovne ili zidne konstrukcije. Na ovom objektu profili su se koristili i kao strukovni i kao sekundarni elementi. Prednost takvih profila je što se mogu izraditi s automatskom pripremom, to jest prema zahtjevu pojedinom projekta. Posebnost takvih profila je što se njihovom primjenom upotrebljava manja količina čelika i može se dobiti velika raznovrsnost veličina; to jest, profili se mogu formirati u malim serijama bez povećanja u troškovima proizvodnje.

Montaža ovih elemenata vrlo je jednostavna, profili se učvršćuju odgovarajućim spojnim priborom. Za stropnu ili pak zidnu konstrukciju ne postavljaju se profili jednako. Potrebno je obratiti pozornost na pažljivo postavljanje profila na određene razmake u skladu s projektom konstrukcije kako bi se zadovoljili svi statički uvjeti. Također, vrlo je bitno da se prilikom postave profila i učvršćivanja istih ne štedi na materijalu, to jest da se ne povećava razmak između postavljenih profila te da se profili učvršćuju dovoljnom količinom vijaka. Za ovu vrstu konstrukcije potrebno je napraviti jedan čvrsti kostur konstrukcije i povezati ga u cjelinu kako bi takva građevina mogla zadovoljiti sve statičke, potresne, ali i protupožarne zahtjeve.

Slika 8-Spoj profila i glavne konstrukcije

Slika 9-Prikaz konstrukcije na prizemlju zgrade

Slika 10-Prikaz konstrukcije prizemlja i kata zgrade

Slika 11-Prikaz konstrukcije zgrade

3.2.5. Izolacijski radovi cjelokupne konstrukcije

Cjelokupna konstrukcija, svaki zid, stropni dio konstrukcije je izoliran te na taj način zgrada postiže vrlo dobru energetsku učinkovitost.

Kao ispuna vanjskih i unutarnjih zidova korištena je staklena vuna debljine 15 cm od proizvođača Knauf Insulation modela Naturoll plus. Namjena takve vune je za toplinsku, zvučnu i protupožarnu zaštitu potkrovlja, pregradnih zidova, spuštenih stropova, slijepih podova i slično. Takva izolacija koristi se na područjima gdje izolacija nije izložena tlačnom opterećenju. Njena toplinska provodljivost zadovoljava koeficijent od 0,040 W/mK. Vrlo je dostupna te može odgovoriti na brojne zahtjeve.

Slika 12-Izolacija zidova staklenom vunom

Na vanjske dijelove zidova ugrađen je ETICS fasadni sustav. Kao izolacijski materijal korištena je kamena vuna u pločama debljine 10 cm, proizvođača Knauf insulation oznake FKD-N thermal. Ona dolazi u obliku tvrdih kamenih ploča, dolazi u dimenziji 1200×400 mm i njena namjena je postava za fasadne sustave. Njena prednost je što je paropropusna, vrlo je dobra toplinska, zvučna i protupožarna izolacija vanjskog zida. Ima vrlo dobar koeficijent toplinske učinkovitosti koji iznosi 0,034 W/mK.

Slika 13-Prikaz obrađenih fasadnih zidova

Između prizemlja i prvog kata objekta, međukatna konstrukcija izolirana je vunom debljine 20 cm. To je također bila tvrda vuna u pločama koja uz vrlo dobru toplinsku izolaciju ima jako dobru zvučnu izolaciju kako bi se smanjio prijenos zvuka između kata i prizemlja konstrukcije. Krovišna konstrukcija izolirana je vunom debljine 20 cm. To je bila vuna proizvođača Knauf insulation, model vune Naturboard fit. Dolazi također u tvrdim pločama, a ima vrlo dobru toplinsku učinkovitost koja iznosi 0,038 W/mK. Ispod cementne glazure postavljena je također kamena vuna debljine 2 ili 3 cm, ovisno o projektu i određenim visinama. Također je korištena vuna u tvrdim kamenim pločama koja je uz vrlo dobru toplinsku zaštitu, imala iznimno dobru zvučnu izolaciju kako bi se smanjio prijenos zvuka između kata i prizemlja zgrade.

3.2.6. Obloga konstrukcije

Obloga konstrukcije vršila se u većem slučaju pomoću gipskartonskih ploča raznih vrsta. Ovisno o vrsti obloge, koristile su se ploče koje su ispunjavale projektom predviđene zahtjeve.

Ukoliko se govori o unutarnjim pregradnim ili glavnim zidovima, obloga konstrukcije vršila se pomoću Flamtex A1 ploče. A1 je oznaka gorivosti. Ploče su se na konstrukciju postavljale dvostruko. Flamtex ploča je posebna ploča dodatno ojačana posebnim kartonom koja je upravo zbog dodatne obloge klasificirana kao A1 prema nezapaljivosti. Zbog svoje jedinstvene formule i jezgre kao i zaštitne obloge ostaje vrlo stabilna i kruta, bez mogućnosti nastajanja lakih krhotina. Njeno glavno obilježje negorivost, ali i krutost i tvrdoća u odnosu na običnu gipskartonsku ploču.

Slika 14-Flamtex ploča na međukatnoj konstrukciji

Pogledom obloga konstrukcije od stropa prizemlja pa prema podu 1.kata, redoslijed je slijedeći:

• dvostruka Flamtex A1 ploča,
• ispuna vune debljine 20 cm,
• Duripanel ploča debljine 25 mm
• vuna ispod glazure na 1. katu debljine 2, 3 ili 4 cm

Kao što je navedeno Flamtex ploča je nezapaljiva ploča veće tvrdoće i krutosti od obične gipskartonske ploče. Ukoliko se razmotri Duripanel ploča, tada se ona u potpunosti razlikuje od Flamtex ploče. Duripanel ploča je zapravo cementna ploča, to jest ploča čiji je glavni sastav drvo i cement. Ona je izrađena od ivera drveta, cementa i vode te još ponekih određenih dodataka. Uz jezgru koju tvore navedene sastavnice, sastoji se od dva vrlo gusta, vanjska sloja. Cementne ploče su vrlo čvrste i krute te se najčešće upotrebljavaju ukoliko se radi o objektima metalnih ili drvenih konstrukcija. Na njih je zbog svoje velike čvrstoče moguće postaviti veliko opterećenje jer imaju izrazito dobra mehanička i posmična svojstva. Također, Duripanel ploča je otporna na sve vrste udara, vremenske uvjete, ima jako dobra protupožarna svojstva kao i dobru otpornost na zvuk. Vrlo često se koristi i prilikom oblaganja zidova, ali ona osim toga za razliku od ostalih vrsta ploča, odgovara na zahtjeve i daje rješenja za oblaganje podova i međukatne konstrukcije. Uz sva navedena svojstva, Duripanel ploča ima jako dobra svojstva smicanja te ima vrlo velika dopuštena opterećenja. Zbog toga se ona pokazala u projektu kao najbolji izbor za međukatnu konstrukciju. Otporna je na plijesan i gljivice, kao i na glodavce. Ekološki je prihvatljiva te je vrlo lako za obrađivati i na nju postavljati završnu oblogu poda.

Redoslijed oblaganja stropne konstrukcije od stropa 1.kata pa prema negrijanom prostoru čini slijedeći redoslijed:

• dvostruka Flamtex ploča,
• ispuna vune
• jednostruka Duripanel ploča

Ukoliko se promatra vanjska obloga glavnih zidova, u tom slučaju se na limenu potkonstrukciju postavljala dvostruka Flamtex A1 ploča te na nju La Dura ploča debljine 1,5 cm. Na La Duru se kasnije izvodio ETCS fasadni sustav prema sistemu proizvođača s izolacijskim materijalom od kamene vune debljine 10 cm. La Dura ploča je vrlo zanimljiva i inovativna ploča u sistemima gradnje. Nju karakterizira to što je jezgra izrađena od gipsa, ali je prepoznatljiva po velikoj gustoći koje čine čestice tvrdog drveta. Upravo zbog takve jezgre ona može odgovoriti i ispuniti najviše zahtjeve zaštite od požara, visoke zvučne izolacije i otpornosti na udarce. La Dura ploča nije ni malo standardna ploča te se gotovo nikada ne koristi u standardnim objektima. Prema svojoj jezgri, ona je također gipskartonska ploča, ali je izrazita kombinacija čestica čvrstog drveta, vlakana te gipsa s pojedinim dodacima koji povezani u cjelinu odgovaraju najvećim zahtjevima te se koriste na posebnim objektima kao što je i ovaj vrtić. Karakteristika ovih ploča je pojačana površinska čvrstoća u odnosu na običnu gipskartonsku ploču, ima vrlo visoku otpornost na udarce i čupanja, upravo zbog toga je i postavljena kao podloga na koju se lijepi ETICS sustav kako bi ona mogla podnijeti težinu vune, ljepila i ostalih dijelova fasadnog sustava. Ukoliko se gledaju svojstva protupožarnosti, idealna je jer ima zaštitu od požara klase F. Isto tako, vrlo je korisna ukoliko je potrebno odgovoriti seizmičkim zahtjevima jer u tom slučaju služi kao ukrućujući element. Također, kao i svaka ploča, vrlo je jednostavna za ugradnju i obradu. Za razliku od većinu ploča, ova ploča ima otpornost prema požaru i do 120 minuta.

Slika 15-Dječji vrtić Gradec, pročelje 1

Slika 16-Dječji vrtić Gradec, pročelje

Slika 17-Dječji vrtić Gradec, pročelje 3

4.  ZAKLJUČAK

Ukoliko se promatraju prednosti i nedostaci klasične gradnje ziđem i suhomontažne gradnje, suhomontažna gradnja uvelike je ekonomičnija, brža, ali i održiva gradnja. Danas je suhomontažna gradnja vrlo uznapredovala te su svi elementi suhe gradnje iznimno dostupni i pristupačni na tržištu. Upravo zbog toga, u gradnji je sve češća pojava elemenata suhe gradnje. Investitori prepoznaju njihove prednosti te žele na suvremeniji način izvesti konstrukciju u kojoj će se osjećati toplinski izolirani, statički sigurni i u prostoru ugodno.

Također, suhomontažna gradnja pokazala se kao bolja gradnja ukoliko se govori o energetskoj učinkovitosti te o toplinskoj zaštiti. Suhomontažne elemente vrlo je lako toplinski izolirati te mogu dati odgovore i na najzahtjevnije energetske zahtjeve. Upravo zbog toga, u skorijoj budućnosti, elementi suhe gradnje sve češće će se koristiti jer je danas sva gradnja usmjerena na nZEB gradnju, to jest izradu konstrukcije gotovo nulte energije. Svakako se može reći da je gradnja suhomontažnim elementima zbog brzine, efikasnosti, energetske učinkovitosti i pristupačnosti gradnja budućnosti.Suhomontažno građenje ima brojne prednosti u odnosu na tradicionalne načine gradnje. Isto tako suhomontažno građenje kakvo je danas razvijeno u Hrvatskoj je samo mali dio suhomontažnog građenja kakvim se gradi u Velikoj Britaniji i ostalim zemljama. Takvo građenje podrazumijeva izgradnju cijelog konstruktivnog elementa, a ne samo pojedinog elementa zida ili stropa, već se cijele konstrukcije izvode od elemenata suhe gradnje. Upravo je jedan takav objekt vrtić u Gradecu. Izvjesno je da će se izvođenje radova u Hrvatskoj još više modernizirati te da će nastajati još više takvih građevina.

5.  LITERATURA

[1]        Leksikografski zavod Miroslav Krleža; „Hrvatska enciklopedija“, mrežno izdanje; 2021.; https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?id=41781/; 05.05.2021.

[2]        „Kontinuirana izobrazba građevinskih radnika u okviru energetske učinkovitosti“, Priručnik za radnike građevinskog zanimanja monter suhe gradnje, Zagreb 2017., Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet

[3]        Časopis Knauf insulation,: https://knauf.hr/upload_data/site_files/1_1_knauf-ugoda-i-sigurnost-2018-web.pdf/, 10.05.2021.

[4]        Gorički Ivor, „Suhomontažne pregradne stijene i spušteni stropovi“, Završni rad br.:310/GR/2017, Varaždin, rujan 2017.

[5] Knauf pregradni zidovi: https://knauf.hr/pro/sustav/zidni-sustavi/w111.hr-knauf-pregradni-zidovi-16/; 10.05.2021.

[6]        https://emajstor.hr/imenik/suha-gradnja/osijek, 20.05.2021.

[7]        Diplomski rad „SUHOMONTAŽNA GRADNJA“, Ana Hosni, Zagreb, Lipanj 2021