Eksperimentišući s vrlo krutim materijalom, arhitekta Antony Gibbon zamislio je  stambeni projekat u kojem se vanjska betonska školjka „uvrće“ oko objekta, čime bi stvorio prostrane unutršanje prostore. Uz osnovnu funkciju kao stambenog prostora, prijedlog za ovakav projekat je i ispitivanje tehničkih granica i oslobađanje mašte.

Omotač: predstavlja „niz organskih oblika koji se vijugaju i tvore niz lukova u kojima su smješteni minimalni unutarnji ostakleni prostori. Zapravo, kako bi se stvorio stambeni prostor, arhitekta je projekat podijelio na 2 cjeline. Prostori salona i kuhinje integrisani su u prvu uvijenu konstrukciju od betona, koja čini zatvorenu cjelinu. U drugom skupu uvijenih oblika smještene su spavaće sobe. Konkretna shema označava granice između ova dva prostora, bez korištenja dodatnih sistema pregrada.

Unutrašnji i vanjski prostori neprekidni su, sa staklenim prozirnim ekranima koji se fizički razdvajaju između dva iskustva. U sredini konstrukcije nalazi se udubljeno kružno mjesto za odmor, gdje su betonski valovi najudaljeniji od tla. Ovaj prostor stvara intimnu i osamljenu cjelinu u linearnom razvoju.

Skulpturalni učinak građevine stvara posebne vidike krajolika. Zapravo, krajolik je uokviren betonskim valovima, što čini pogled iznutra vrlo specifičan za objekat. Dizajn sličan DNK, stvara u određenim područjima ravninu u nivou krova. Na krajevima vodoravnog plana nalaze se solarne ploče, a u centralnom dijelu konstrukcije na ravnom krovu nalazi se jacuzzi, kojem pristupa uvijeno stepenište.

m-Kvadrat