spot_img

Jurica Huljev: Svaki projekat je izazov i priča za sebe

Prije desetak godina sam kao arhitekta napravio projekat za koji su mi izvođači rekli kako se to ne može izvesti u betonu. Tada sam se više manje iz nekog inata primio proučavanja knjiga o betonu i shvatio kako je to zapravo jedno široko područje.

Jurica Huljev je arhitekta, osnivač i vlasnik kompanije Synthesis d.o.o. i mag.ing.arh. rođen 1974 godine u Zagrebu. Završio je matematičko-informatičku gimnaziju (1989-1993) i Arhitektonski fakultet u Zagrebu (1993-2001). 2003 godine osniva Synthesis d.o.o., multidisciplinarni studio koji se bavi širokim kreativnim područjem, od arhitekture, enterijera i dizajna, do specijalnih betona, programiranja, elektronike i zvuka. Zadnjih 10 godina prvenstveno se bavi specijalnim betonima i kompozitnim materijalima. 

Zvanje diplomiranog inženjera arhitekture, te razni interesi (materijali, računalne simulacije, programiranje, praksa u izvođenju i organizaciji projekata) omogućili su mu sagledavati problematiku i tražiti rješenja s raznih često neuobičajenih strana i tako rješavati i najteže zadatke. U nastavku teksta pročitajte više o Jurici, i njegovom poziv kroz naš razgovor.

Jurica, za Vas često kažu da ste „šaptač betonu“, uz svoje kreacije od betona, koje nadilaze okvire svakodnevne upotrebe betona, što nam možete reći o sebi. Tko je u svojoj  suštini Jurica Huljev?

Na to pitanje je vrlo teško odgovoriti. Naime moje je mišljenje da se čovjek cijeli svoj životni vijek pronalazi. U jednom trenutku je to jedno, a potom nešto drugo, ali kao nadogradnja na prethodno. Pokušavam raditi i stvarati ono što me veseli (istraživanje i sinteza raznih područja u neka nova kreativna rješenja).

Kako ste uopće došli na ideju, da krenete miješati betonske smjese, te praviti različite kalupe?

Prije desetak godina sam kao arhitekt napravio projekt za koji su mi izvođači rekli kako se to ne može izvesti u betonu. Tada sam se više manje iz nekog inata primio proučavanja knjiga o betonu i shvatio kako je to zapravo jedno široko područje. Stalno pratim znanstvene radove vezane za beton i pokušavam svoja znanja iz drugih područja i ideje aplicirati u samom dizajnu, materijalu i načinu izrade betona. Razvijam razne vrste i aplikacije materijala, od fleksibilnih, toplinski vodljivih, magnetnih do ultra čvrstih tanko stjenih betona. Svaki projekt je izazov i priča za sebe.Danas osim izrade betona za vlastite projekte i pružam konzultacije arhitektima, investitorima i izvođačima kako bi im omogućio što lakšu, kvalitetniju i jeftiniju realizaciju projekata. 

Možete li za naše čitaoce reći, koji su najveći izazovi koje ste imali  u radu s betonom. Za beton često možemo reći da je kao mala beba, mora se posebno paziti. Točnije, koje osobine betona su Vam bile izazov, da li vodonepropusnost, konzistencija, ili možda neki drugi segment osobina?

Ne bih rekao da je neki izazov bio posebno težak, zapravo što veći izazov to me više privlači. Isto tako obožavam kad klijenti dođu s nekim zahtjevom za koji im je rečeno kako ga nije moguće odraditi. Najveći problem kod betona je ponoviti ono što ste dobili pokusima. Jako puno parametara je uključeno (sastav, način pripreme, temperatura materijala i okoline, vlaga u zraku, način aplikacije i hidratacije). Mala promjena u ijednom od tih uvjeta dovodi do totalno drugačije gustoće, boje, čvrstoće. Beskonačno mnogo uzoraka i proba. Svakim ishodom naučim nešto novo. Također, razlika od ostalih materijala je to što sa svim ostalim materijalima odmah vidite što ste napravili. Kod betona je rezultat vidljiv tek nakon što hidratizira i stvrdne. Teško je nešto napraviti i onda čekati nekoliko dana da bi vidjeli kako je ispalo ono što ste zamislili i izveli.

Voljeli bismo kada biste s nama podijelili i neke od projekata na kojima ste radili kroz svoj studio, a na koje ste posebno ponosni?

Svaki projekt je u svom trenutku najvažniji. Nakon toga neki izblijede, a neki pak ostanu kao posebni. Svakako u tu kategorija posebnih ulazi betonska klupa za Art’otel Mitte u Berlinu koja je nastala u suradnji s arhitektonskim studijem Artelior (publicirano u Wallpaper časopisu), urbana oprema za franjevački samostan na Lopudu realizirana s arhitektonskim studijem Arhitekti, betonske kutije za knjige koje reagiraju na vodu nastale sa studijem Bruketa i Žinić (Red Dot Award)  i prva betonska haljina na svijetu nastala u suradnji modnom dizajnericom Sarom Lončarić (Blackpearl) za Ferrari Fashion u Rimu. Također moram spomenuti i meni jedan posebno drag projekt koji nema veze s betonima, a to je dizajn jedne jedrilice namijenjene za prekooceansku single-handed utrku, a koju sam projektirao za švicarskog klijenta/prijatelja i izvodio u Engleskoj.

Koliko zaista danas, investitori u regiji su spremni ugraditi dio betona kao završni sloj na unutrašnjoj površini, te koliko  se namještaj od betona upotrebljava  u  novoprojektovanim enterijerima? 

Danas se beton sve više upotrebljava kao dizajnerski element tj. neki ekskluzivan materijal koji daje poseban akcentu u interijerima. Beton je nastao kao konstruktivan element, kroz povijest je bio vidljiv ili skrivan žbukom i ostalim materijalima. Moje je mišljenje da je beton, ako je dio konstrukcije, poželjno ostaviti vidljivim. Isto tako su poželjni ostali zasebni elementi koji su napravljeni od betona (namještaj, lampe, sanitarije). Zagovornik sam takozvane “istine o materijalima”. Ono što ne odobravam su imitacije betona u drugim materijalima (pločice, boja, tapete, premazi) niti imitiranje drugih materijala u betonu (betonske ploče koje bojom i teksturom glume npr. drvo). Ako treba biti kao drvo onda treba upotrijebiti drvo, a ako treba biti kao beton onda treba i biti napravljeno od betona.

Recite nam, koliko ste istraživali idealnu recepturu za kreacije od betona? 

Idealna receptura ne postoji. Sve što je univerzalno ima previše kompromisa. Zato ne postoji gotova mješavina s kojom bi trebalo raditi. Beton koji izrađujem se nerijetko sastoji od 10-15 različitih komponenti (više vrsta cementa, agregata, punila, raznih dodataka, polimera, vlakana) koje se doziraju u s točnošću u gramima. Svaki puta, ovisno o zahtjevima projekta na kojem radim, slažem zasebnu recepturu kako bi dobio potrebnu/željenu konzistenciju, čvrstoću, fleksibilnost, težinu, vodonepropusnost, otpornost na habanje, boju i način ugradnje (lijevanje, špricanje i pumpanje), te od svega zajedno mogao ovisno o tehnologiji izrade napraviti željeni oblik. Naravno s usvajanjem svega naučenog iz ranijih rezultata i iskustava. Na primjer, ako imate zahtjev da beton debljine samo nekoliko milimetara bude nosiv, to je moguće napraviti, ali je jako skup jer osim što ima poseban sastav on se i armira karbonskim vlaknima. Takav beton nećete upotrijebiti za izradu monolitnog betonskog bloka, jer nije isplativo. Istraživanje i izrada receptura nije jednokratan posao nego dugoročan projekt, to ne nešto što se usavršava u beskonačnost.

Koje metode koristite za izradu kalupa, da li ih samostalno radite ili naručujete izlijevanje, koje se radi prema Vašem modelu?

Sve radim sam, uz pomoć malog tima i suradnika. Počevši od dizajna za koji je potrebno poznavanje same tehnologije i mogućnosti. Izrada samih kalupa također je ovisna o tome. Bitna je stavka da li je kalup jednokratan ili višekratan. Kalupi se rade od raznih materijala: čelika, drva, gume, stakloplastike, stiropora, platna. Jedna vrsta kalupa je kruta i čvrsto definira oblik, druga vrsta kalupa je fleksibilna i sam oblik nastaje tek kad se beton aplicira na sam kalup. Ta vrsta izrade zahtjeva kompleksno prethodno razmišljanje, računalne simulacije i postavljanje raznih ograničenja i zatega. Nikad niste 100% sigurni kako će forma na kraju ispasti i to unosi dodatno iščekivanje i veselje u izradu. Tako se mogu raditi masivni betoni ili tanke betonske ljuske koje slijede linije naprezanja i štedi se na materijalu i težini.

Često se u posljednje vrijeme dodaju i određene pigmentacije u beton, da li ih Vi koristite ili Više preferirate „natural“ boju betona, koja je sama po sebi i najbolji odraz njegovih osobina?

Kao što sam već ranije rekao, po meni bi beton trebao biti beton, dakle preferiram prirodnu sivu boju betona, bijeli beton i pigmentiranje prema crnom betonu. 

Možete li nam reći, što je to što planirate u budućem periodu rada, te da li možemo očekivati neke nove proizvode, koje još niste upotrebljavali u svojim projektima?

Naravno da se može očekivati nešto novo jer to je ono što me veseli i gura naprijed. Neki proizvodi već jesu napravljeni ali nisu objavljeni, a neki su još uvijek u fazi ideje, skice ili prototipa. Neki su jako sitni (nakit), a neki u velikom mjerilu (modularne betonske kuće). Neki projekti se rade po narudžbi, a neke pripremam kao gotove proizvode za tržište. Napravio sam betonski 360 zvučnik ZWQ koji je idealan za vanjske prostore, terase hotela i restorana, na Ambijenti 2018. sam za njega osvojio 1. nagradu za dizajn, te je bio izložen na najvećem Hrvatskom HiFi sajmu Too Loud u Zagrebu. Trenutno za njega dogovaram daljnju suradnju s najboljim svjetskim proizvođačima audio komponenti i opreme. Stolne i samostojeće TeePee lampe koje su kombinacija betona i drveta su unikatne i vrlo zanimljive te su spremne za proizvodnju. Razvio sam jedinstven skulpturalno arhitektonski betonski radijator, a također u finalnoj fazi razvoja modularne prefabricirane betonske konzolne stepenice. Arhitekti i investitori sve više traže i unikatne samostojeće pregrade za unutarnje i vanjske prostore hotela.

Za kraj, da li imate poruku za čitaoce našeg časopisa, s obzirom na to da bi Vam sigurno mnogi zavidjeli na Vašem „prisnom“ odnosu s betonom, te recepturama koje su građenje uz mnogo mašte i potrebe da se beton prikaže i u drugom obliku.!?

Uz maštu, volju i trud sve je moguće 🙂

Popularno

Copyright- 2021 | m-Kvadrat Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.